Čarobni predmeti u Harryju Potteru

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.

Ono što romane o Harryu Potteru čini naročito zanimljivim su čarobni predmeti. Spominju puno kroz sve objavljene knjige. Čarobni predmeti mogu služiti u razne svrhe, a najčešće su to razna pomagala ili sredstva za zabavu. Čarobni predmeti su najčešće obični predmeti koje većinom poznaju i bezjaci, koje je čarobnjak začarao, ali se u knjigama vrlo rijetko spominje ili opisuje takav čin.

Promet[uredi | uredi izvor]

Leteći tepisi[uredi | uredi izvor]

Leteći tepisi su alternativni način prometovanja u čarobnjačkom svijetu, ali su ilegalni u Evropi (ili barem u Engleskoj). Obično su to debeli tepisi, često s različitim uzorcima i motivima koji se proizvode na Srednjem Istoku. Očigledna prednost tepiha pred metlama je mogućnost da se na tepih smjesti veći broj ljudi, a vjerovatno je i udobniji za vožnju od metli.

Prije su leteći tepisi u čarobnjačkoj zajednici bili prihvaćen i raširen način saobraćaja, ali su zatim zabranjeni zato što ih je Registar predmeta koji se smiju začarati proglasio bezjačkim predmetom. Zbog toga je, prema čarobnjačkom zakonu, zabranjeno začarati ili letjeti na letećem tepihu, iako je u drugim zemljama to još uvijek dopušteno.

Trgovac imenom Ali Bashir ima veliku želju izvoziti leteće tepihe u Veliku Britaniju i veoma je uzrujan zbog lokalnih zakona koji ga sprječavaju u njegovom naumu. On redovno ispituje Arthura Weasleyja, radnika britanskog Ministarstva Magije o tome, ali nije vjerovatno da će se zakon promijeniti.

Letiprah[uredi | uredi izvor]

Letiprah je svjetlucavi prah kojeg čarobnjaci koriste za putovanje i komunikaciju kroz kamine. Izumila ga je Ignatia Wildsmith (1227. - 1320.).

Može se koristiti u bilo kojem kaminu koji je povezan na letimrežu. Kako bi prešao iz jednog kamina u drugi putnik mora ubaciti šaku letipraha u kamin (ako je vatra upaljena postat će zelena), jasno izgovoriti željeno odredište i zatim zakoračiti u vatru. Također, putnik može stajati u kaminu te zatim baciti prah na svoje noge. Letiprah se može koristiti i za komunikaciju; čarobnjak ili vještica može kleknuti pred kamin i zatim gurnuti glavu, koja će se zatim pojaviti u drugom kaminu, u vatru.

U drugoj knjizi porodica Weasley i Harry letiprahom su putovali u Zakutnu ulicu. Harry nije jasno izgovorio riječi "Zakutna ulica", pa je završio u trgovini Borgin i Burkes u Ulici Nokturno. U četvrtoj knjizi, Arthur Weasley iskoristio je svoje veze u Ministarstvu magije kako bi privremeno u sistem letimreže uključio kamin porodice Dursley. Sirius Black je u istoj knjizi koristio mrežu kako bi komunicirao s Harryjem. U petoj knjizi Harry je prilično riskirao koristeći kamin Dolores Umbridge kako bi se javio Siriusu, zato što je Umbridgeica nadzirala sve vrste komunikacije u i iz Hogwartsa.

Metle[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Metle (Harry Potter)

Metle koriste vještice i čarobnjaci svih dobnih grupa i to za prijevoz i igranje metloboja. Njihova je upotreba slična kao i ona letećih tepiha, iako se leteći tepisi ne smiju koristiti u Engleskoj.

U čarobnjačkom svijetu postoje brojni proizvođači i modeli metli koji se međusobno razlikuju u sposobnostima. Ponuda je veoma šarolika pa tako postoje veoma skupi i kvalitetni modeli izvrsnih sposobnosti koji izlaze svake godine, ali i metle igračke za djecu koje mogu poletjeti samo nekoliko metara iznad tla. Kulturološko značenje metli u čarobnjačkom svijetu slično je onom automobila u stvarnom svijetu.

Putoključ[uredi | uredi izvor]

Putoključevi se prvi put spominju u Harryju Potteru i Plamenom Peharu. Jednom kad su stvoreni čarolijom Portus, putoključevi mogu do željenog odredišta prevoziti svakoga ko ih dotakne ili mogu postati aktivni u unaprijed određenom trenutku i zatim prenijeti do određene lokacije osobu koja ga u tom trenutku dodiruje.

U Harryju Potteru i Plamenom Peharu Barty Crouch ml., koji je oponašao Alastora Moodyja pretvorio je Tromagijski pokal u putoključ koji prenosi onoga ko ga dotakne Voldemortu, očekujući da će to biti Harry Potter. Međutim, Harry je pokala dotaknuo zajedno s Cedricom Diggoryjem pa je Voldemort ubio Cedrica kletvom Avada Kedavra.

Ormar za nestajanje[uredi | uredi izvor]

Ormar za nestajanje zapravo se sastoji od dva ormara, najčešće identična. U knjizi Harry Potter i Princ miješane krvi spominju se takvi ormari. Jedan jeo od njih bio u Hogwartsu, u sobi potrebe dok je drugi bio u Ulici Nokturno, u prodavaonici Borgin & Burkes u Londonu. Ako se uđe u jedan od ormara, izlazi se kroz drugi ormar, što ormar za nestajanje čini vrlo praktičnim prijevoznim sredstvom.

Vremokret[uredi | uredi izvor]

Vremokreti su mali predmeti koji imaju oblik pješčanog sata koji služe za putovanje kroz vrijeme. Onoliko koliko nosilac sata okrene vremokret, toliko će se sati vratiti u prošlost. Kada se to jednom dogodi, u jednom trenutku osoba se može nalaziti na dva različita mjesta. Vremokreti mogu biti krajnje opasni ako se neodgovorno koriste, a mogu biti fatalni i za samog korisnika. Upravo zato, vremokreti se smiju koristiti samo dozvolom Ministarstva magije, i samo s dobrim razlogom. Poznati su se primjerci nalazili u Odjelu tajni, u Ministarstvu magije, ali su uništeni nakon bitke u Odjelu tajni u Harryju Potteru i Red feniksa.

Jedan je primjerak dobila i Hermiona Granger na svojoj trećoj godini u Hogwartsu kako bi mogla učestvovati na više predavanja u isto vrijeme.

Slova i znakovi[uredi | uredi izvor]

Slova[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Tamni znamen[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Napici[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Šaljivi predmeti[uredi | uredi izvor]

Weasleyevi čarozezi[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Ostalo[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Ostali čarobni predmeti[uredi | uredi izvor]

Brzocitatno pero[uredi | uredi izvor]

Rita Skeeter, novinarka u Dnevnom proroku i neregistrirani animagus koristi brzocitatno pero otrovnozelene boje u četvrtom nastavku. Prije korištenja, pocucla se vrh pera. Pero je zatim spremno za samostalno pisanje, bez potrebe za ljudskom rukom. Brzocitatno pero koje koisti Rita uglavnom je preuveličavalo i isticalo negativnosti objekta o kojem je pisala. No nije nužno da je takav slučaj kod svih pera takve vrste.

Cinkoskop[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Čarobni slatkiši[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Čarobni štapić[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Čarobnjački šah[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Dnevnik Toma Riddlea[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Dvostrana zrcala[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Fotografije[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Grana Gubratha[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Horkruksi[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Igraće karte koje se same miješaju[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Mapa za haranje[uredi | uredi izvor]

Mapa za haranje je karta koju su napravili Remus Lupin, Peter Pettigrew, Sirius Black, i James Potter (poznati kao Harači) za vrijeme svog školovanja u Hogwartsu. Uz pomoć svojih saznanja o Hogwartsu koja su Harači prikupili dok su noću lutali po dvorcu i okolici (Black, Potter i Pettigrew preobraženi u animaguse, a Lupin u vukodlaka) u toku svog sedmogodišnjeg školovanja, uspjeli su napraviti svoju kartu Hogwartsa koju su nazvali Mapa za haranje. Karta nosi imena svojim tvoraca, četiri Harača, koji su se potpisali svojim nadimcima, usko vezanim za životinje u koje se pretvaraju: Lunac (Remus Lupin), Parožak (James Potter), Tihotap (Sirius Black) i Crvorep (Peter Pettigrew).

Na prvi pogled, mapa izgleda kao običan komad pergamenta, ali kada osoba koja ju posjeduje, izgovori frazu: "Svečano prisežem da nemam dobre namjere", tinta počne ispisivati tekst po pergamentu. Prvo se ispišu imena tvoraca Mape, a zatim se počnu ucrtavati svi hodnici Hogwartsa (uključujući i tajne prolaze i prostorije), kao i okolica dvorca. mapa također otkriva načine kako doći do neke prostorije ili tajnog prolaza (uključujući lozinke). Osim hodnika i prostorija, Mapa pokazuje i ljude koji se nalaze u Hogwartsu u tom trenutku kao i svako njihovo kretanje kroz dvorac i po ucrtanoj okolici. Jedina prostorija čije tajne Mapa za haranje ne otkriva je Soba potrebe. To je otkrio Harry na svojoj šestoj godini u knjizi Harry Potter i Princ miješane krvi, kada je slijedio Draca Malfoyja, te je utvrdio da Mapa uopće ne prikazuje njegovu lokaciju (iako je bio u Sobi potrebe). Ova činjenica navodi na sumnju da Harači možda nisu znali za tu prostoriju. Nakon što osoba koja posjeduje Mapu, prouči i pogleda što joj treba, frazom Huncutarija izvedena zatvara Mapu i sve što je pisalo na njoj se briše. Na taj je način Mapa zaštićena da se njome ne koristi onaj ko ne zna njenu tajnu.

Harry je dobio Mapu za haranje od Freda i Georga Weasleya na svojoj trećoj godini u Harryju Potteru i zatočeniku Azkabana. Weasleyevi su je ukrali iz ureda Argusa Filcha kada su bili na svojoj prvoj godini. Od trećeg romana, mapa se stalno pojavljuje, te često igra ključne uloge.

U Harryju Potteru i zatočeniku Azkabana, profesor Snape pronalazi Mapu kod Harryja i pokušava otkriti tajne koje krije Mapa, ali ne uspijeva. Naprotiv, Mapa ga počinje vrijeđati i ismijavati ga. Profesor Lupin stiže i uzima Mapu kako bi je istražio ali je kasnije vraća Harryju. Snape je i dalje uvjeren da je Mapa puna crne magije, najvjerovatnije zbog toga što je prepoznao njene tvorce, Harače.

Mapa, izgleda, ima mogućnost da razmišlja i pamti, te zadržava osobine svojih tvoraca kao i Razredbeni klobuk.

Za razliku od knjige, gdje je Mapa komad pergamenta, u filmskoj verziji Harryja Pottera i zatočenika Azkabana, mapa izgleda kao omot, koji otkriva puno više drugih stranica. Mapa u filmu je mnogo kompliciranija, čak su dodane stranice koje se kreću kako bi se vjerno prikazale pokretne stube u Hogwartsu.

Nezaboravak[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Oprema za metloboj[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Pero Dolores Umbridge[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Plameni pehar[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Plašt nevidljivosti[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Portreti[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Razredbeni klobuk[uredi | uredi izvor]

Razredbeni klobuk je magični šešir, korišten u Hogwartsu kako bi rasporedio učenike u jedan od četiri doma u Hogwartsu: Gryffindore, Hufflepuffe, Ravenclawe ili Slytherine. Tokom banketa, u čast početka nove školske godine, učenici prve godine, koji su po tradiciji Hogwartsa stigli u čamcima preko jezera, poredaju se u red, te ih profesorica McGonagall proziva po abecednom redoslijedu kako bi bili razvrstani. Prozvani učenik sjeda na stolicu na sredini Velike dvorane, te stavlja Razredbeni klobuk na glavu. Razredbeni klobuk ima sposobnost da pregleda misli, sposobnosti i budućnost učenika. Tako je rekao Harryju da je pametan, hrabar i odlučan, te da bi se najbolje snašao u Slytherinima, ali je i poštovao Harryjeve želje pa ga je svrstao u Gryffindore. Nakon što je Klobuk odlučio, glasno izgovara ime doma u koji svrstava učenika.

Razredbeni klobuk je pripadao Godricu Gryffindoru, osnivaču Hogwartsa i doma Gryffindora. Gryyfindor ga je ostavio u Hogwartsu zajedno sa svojim mačem i od tada klobuk "živi" u ravnateljevom uredu. Nisu poznate njegove druge aktivnosti, osim razvrstavanja učenika.

Razredbeni klobuk, neposredno prije početka ceremonije razvrstavanja novih učenika, recitira pjesmu koju je sam smislio. Tekst te pjesme je svake godine drugačiji i obično opisuje i veliča Osnivače Hogwartsa, iako nerijetko upozorava na neku opasnost, kao u Harryju Potteru i Redu feniksa.

U Harryju Potteru i Odaji tajni, Razredni je klobuk odigrao jednu od najvažnijih uloga. Dumbledoreov feniks, Fawkes, donio je Harryju Razredbeni klobuk u Odaju tajni. Kada je Harry stavio Klobuk na glavu, u njemu je nastao Gryffindorov mač koji je pomogao Harryju da ubije Baziliska. Mač i klobuk su jedina dva poznata predmeta koja su pripadala Gryffindoru.

U filmskim verzijama romana, Leslie Phillips je posudio glas Razredbenom klobuku.

Sito sjećanja[uredi | uredi izvor]

Sito sjećanja opisano je kao kamena posuda koja služi za pohranjivanje sjećanja. Ukrašeno je drevnim runama i ispunjeno je nepoznatom tvari sivkaste boje, u tekućem ili plinovitom stanju koja podsjeća Harryja na pramenove Dumbledoreove kose. Ta tvar zapravo predstavlja sjećanja. Čarobnjak ili vještica može pohraniti svoje ili tuđe sjećanje u Sito, te ga kasnije pogledati. Sito također pomaže kada um postane prenatrpan raznim informacijama, tako što ga čarobnjak "rastereti" pohranjujući razna sjećanja u njega.

Postupak pohranjivanja sjećanja u Sito nije potpuno objašnjen (vjerovatno jer Harry to nije nikada radio), ali sjećanje treba prvo "izvući" iz uma pomoću čarobnog štapića, a zatim tvar koja je izašla, treba prenijeti do Sita. Sjećanje se također može pohraniti i u male bočice, a kasnije prenijeti u Sito.

Osoba koja gleda sjećanje u Situ, osim što može gledati sjećanje na površini Sita, i to očima čarobnjaka ili vještice čije je sjećanje u Situ, može i ući u sjećanje. Tada gleda događaj koji se dogodio iz trećeg lica, odnosno pretvara se u neku vrstu utvare koja i nije zapravo u tom trenutku na tom mjestu (osobu koja je u Situ niko od sudionika sjećanja ne može vidjeti). Sito zapravo stvara neku vrstu virtualne stvarnosti. Osoba koja je u sjećanju također može vidjeti i stvari koje u tom trenutku nije vidio vlasnik sjećanja, iako ih se on ustvari ne sjeća. Na pitanje kako je to moguće, J. K. Rowling kaže u jednom od razgovora da je to jedno od magičnih svojstava Sita sjećanja.[1]. Na sličnom principu radi Dnevnik Toma Riddlea koji je također mogao uvući u sebe svog čitaoca (dnevnik je zapravo bio horkruks).

Sjećanje u Situ se može promijeniti (kao što je uradio Horace Slughorn), odnosno preinačiti. U sjećanje se mogu dodavati novi elementi, brisati stari, a često su neki dijelovi sjećanja zamagljeni, pa tako da Sito ne predstavlja uvijek najpouzdaniji način otkrivanja toka nekih događaja. Također, u Sito se ne moraju pohranjivati sjećanja samo ljudi, to mogu biti i sjećanja nekih drugih stvorenja kao na primjer ona kućnih vilenjaka.

Kao i ostala imena u romanima, i ovo ime u engleskom izvorniku ima i druga značenja. Engleski izvornik sita sjećanja je Pensieve. Sieve je naprava koja služi za pročišćavanje misli, i osoba koja koristi napravu postaje zamišljena, odnosno ispunjena mislima (eng. pensive). Također je Pensieve anagram od Pevensie, prezimena glavnog lika iz knjige Lav, vještica i ormar, autora Clive Staples Lewisa u kojoj djeca Pevensie odlaze u drugi svijet kroz magični ormar, kao što je Harry putem Sita sjećanja, ušao u novi svijet - u Dumbledoreovo sjećanje.

Spelotejp[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Urlojav[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Ogledalo Erised[uredi | uredi izvor]

Ogledalo Erised je mistično ogledalo koje je Harry Potter otkrio u jednom od tajnih hodnika Škole vještičarenja i čarobnjaštva Hogwarts. Erised se pojavljuje samo na Harryjevoj prvoj godini u Hogwartsu, u knjizi Harry Potter i Kamen mudraca. Na ogledalu je ispisan naziv na engleskom erised stra ehru oyt ube cafru oyt on wohsi što bi u prevodu na bosanski bilo agovta crselj ežogenec ilejovt mejuza kopenaj. Naopako pročitano to znači: ja ne pokazujem tvoje lice nego želje srca tvoga. U nazivu na engleskom se pojavljuje kao prva, riječ erised što je ustvari desire (na bosanskom želja). Prema riječima Albusa Dumbledorea, "Ono nam pokazuje ništa manje i ništa više nego najdublje i najočajnije želje našeg srca".

Harry u Ogledalu vidi svoje roditelje, Jamesa i Lily Potter, kao i ostatak svoje čarobnjačke porodice koju nikad nije upoznao, Ron Weasley vidi sebe kao Glavnog prefekta i kao Kapetana metlobojske ekipe Gryffindora kako u rukama drži Međudomski i Metlobojski pehar (to otkriva njegovu želju da se dokaže i da prestane biti u sjeni svoje uspješne braće). Albus Dumbledore, jedan od četiri lika koji je u romanima stao pred Ogledalo Erised, tvrdi da je vidio sebe kako u rukama drži nekoliko pari čarapa jer kaže da "...čovjek nikad nema dosta čarapa...". To možda navodi na činjenicu da je Dumbledore u potpunosti sretan, ali Harry ipak sumnja u njegovu iskrenost.

Ogledalo Erised je bila posljednja i najjača zaštita Kamena mudraca. Dumbledore je sakrio Zrcalo i Kamen u njemu. Začarao ga je tako da Kamen može uzeti samo osoba koja ga želi uzeti, ali ne i iskoristi. Svi drugi bi sebe vidjeli kako piju Eliksir života ili pretvaraju predmete u zlato, prije nego sebe kako nalaze Kamen. Tako je Profesor Quirrel vidio sebe kako predaje Kamen svom gospodaru, Lordu Voldemortu, ali ga nije mogao uzeti. Zato je iskoristio Harryja, koji je mogao uzeti Kamen, jer se nije htio okoristiti njime. Harry je uspio uzeti Kamen, ali ga se Quirrel na sreću nije uspio domoći.

Reference[uredi | uredi izvor]