Čau čau

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Čau čau

Čau čau je rasa psa porijeklom iz Kine. Radi se o jednoj od najdrevnijih pasmina, a postoje zapisi koji datiraju čak iz 11. vijeka p. n. e. Ovi psi su uživali status veličanstva kod kineskih careva, plemića i živjeli kao kućni ljubimci u velikom luksuzu. Prvi Evropljanin koji ih je spomenuo i opisao u dnevnicima svog putovanja je Marko Polo koji je posjetio Kinu u 13. vijeku. Čau Čau je u Evropi ostao nepoznat sve do kasnog 15. vijeka kada su ga sa sobom doveli trgovci i mornari na jedrenjacima. U FCI je priznat pod rednim brojem #205.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Čau čau je mirna pasmina, nepovjerljiva prema strancima, vrlo su oprezni, dobri čuvari, karakterističnog plavog-crnog jezika i specifičnog hoda. Dolaze u pet osnovnih boja: crna, crvena, plava, jelenja i krem i u dvije varijante: dugodlaki i kratkodlaki, od kojih je dugodlaki raspostranjeniji. Mužjaci su visoki od 48-56 cm, ženke od 46-51 cm, a težina se kreće od 20-35 kg. Linjaju se jedanput ili dvaput godišnje, što važi i za dugodlake i za kratkodlake, u kratkom vremenskom periodu odbace gotovo svu poddlaku, i tada ih je potrebno često četkati i češljati da bi se omogućila pravilna izmjena dlake. Dosta su tvrdoglavi, ali vrlo su inteligentni.

Čau čau u ishrani ljudi[uredi | uredi izvor]

Karakteristični tamni jezik

Nakon što je u Kini nastupilo siromaštvo psi su se počeli uzgajati za krzno i meso na velikim farmama. Meso čau čau-a je bilo poželjna zamjena za janjetinu. Jezik je bio poseban delikates, jer se smatralo da ima ljekovite moći. Konzumiranje psećeg mesa u Kini zabranjeno je tek 1928. ali i danas se njihovo meso može pronaći na crnom tržištu. Danas se njihovo meso još uvijek jede u Južnoj Koreji.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: