Čitanje s lista

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Čitanje prvi put viđenog notnog teksta muzičari zovu čitanje s lista[1] (ita. Prima vista[2], što znači na prvi pogled).

Iskusni muzičari mogu čitati notni tekst i bez instrumenta, samim gledanjem u note. Njihov unutrašnji sluh odmah pretvara note koje posmatraju u tonove koje oni čuju u dubini svog bića.

Ova naučena tehnika, kao i transpozicija, naročito je potrebna orkestarskim muzičarima. Njima se obično prije probe podijele štimovi (notne dionice koje trebaju svirati), pa ih oni malo prosviraju i poslije toga počinje zajednička proba - grupno sviranje.

Vježbanje[uredi | uredi izvor]

Samo strpljivim vježbanjem [3] stječe se lahko čitanje notnog teksta kao što se čita običan, slovni tekst. Počinje se vrlo jednostavnim notnim materijalom, na sljedeći način:

  1. Prvo se pogleda notni tekst (predznaci, tonalitet, vrsta takta, tehnički problemi i dr.) i odredi se tempo u kojem će se svirati. Ako se tokom sviranja pogriješi, ne vraća se da bi se ispravila pogreška, već se nastavi sa sviranjem do kraja.
  2. Sada se vrati na mjesto greške, analizira se i ponovo se odsvira cijeli notni materijal u istom tempu.
  3. Isti tekst odsvira se i po treći put, samo sada u nešto bržem tempu (onoliko brzo da se svi elementi dobrog sviranja mogu kontrolirati).

Kasnije se prelazi na vježbanje težih notnih tekstova po istom redoslijedu, i to u okviru vremenski određenog dnevnog vježbanja čitanja s lista. Ovakvim redovnim radom praktikant s vremenom uviđa da mu novi notni tekst uopće ne predstavlja problem.

Reference[uredi | uredi izvor]