Đelo Jusić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Đevalhudin "Đelo" Jusić
Rođenje (1939-01-26) 26. januar 1939.
Smrt31. maj 2019(2019-05-31) (80 godina)

Đevalhudin "Đelo" Jusić (Dubrovnik, 26. januar 1939 – 31. maj 2019) bio je jugoslavenski i hrvatski kompozitor bosanskohercegovačkog porijekla, poznat po brojnim velikim djelima domaće zabavne, ali i ozbiljne, uglavnom orkestralne muzike. Djelovao je i kao aranžer i dirigent, a svojevremeno je gradio i karijeru jednog od najboljih domaćih gitarista u bivšoj Jugoslaviji. Komponirati je počeo 1960-ih godina, kada je osnovao vokalno-instrumentalni sastav, grupu "Dubrovački trubaduri", s kojom je 1968. i nastupio na Euroviziji. U rodnom gradu našao je izvore nadahnuća te oblikovao prepoznatljive karakteristike u melodijskoj, harmonijskoj i stilskoj fakturi svojih kompozicija. One pripadaju mediteranskom krugu zabavne muzike, kojem su dale vrijedan i specifičan doprinos. Tokom dugogodišnje karijere nagrađivan je brojnim platinastim i zlatnim diskografskim priznanjima. Njegova djela izvodile su zvijezde kao što su: Tereza Kesovija, Oliver Dragojević, Ibrica Jusić, Frano Lasić, Ivo Pattiera, Neda Ukraden, Dubravka Jusić, Milo Hrnić i brojni drugi, a među njegova najpoznatija djela ubrajaju se jugoslavenska predstavnica na Eurosongu 1968. "Jedan dan", festivalski hitovi sa "Splita" i "Zagrebfesta" "Dalmatinski lero", "Zapjevajmo prijatelji", "Mladosti, moja lijepa radosti", "Volim te budalo mala", "Zagrljeni", "La musica di notte", "Stare ljubavi", "Sinoć sam htjela", „Pusti da ti leut svira“, „Dobro jutro, Margareta“, „Sve se vraća, sve se plaća“, te veliki hitovi kao "Prijatelji stari, gdje ste", "U svakom slučaju te volim", "Shalom Sara", "Con sordino", "Sva su moja proljeća u meni" i brojni drugi.

Osnivač je i dječjeg hora "Mali raspjevani Dubrovnik". Osim za "Jugoton" snimao je i za svjetske izdavače te ostvario opus od 80 LP i 20 CD izdanja za koja je dobio desetak platinastih i zlatnih diskografskih priznanja.

Kao dirigent nastupao je na najpoznatijim koncertnim pozornicama, a njegov kompozitorski rad protezao se i na orkestralnu (suita Dubrovački kantuni), vokalno-instrumentalnu (oratorij De civitate libertatis veritas), scensku (musical Dundo Maroje), filmsku i televizijsku muziku (Zlatna arena za muziku u filmu "Dubrovački suton", 1999). Snimio je i nekoliko CD-a s dubrovačkim klapama Ragusa i Maestral.

Dobitnik je nagrade Porin za životno djelo 2007. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Đelo Jusić rodio se 26. siječnja 1939. u Dubrovniku, gdje je odrastao i započeo školovanje. Njegovi roditelji su se 1928. doselili u Dubrovnik iz Prozora, selo Duge, odakle je rodom otac Arif. Majka Emina je rodom iz Blagaja i izvora rijeke Bune iz poznate begovske obitelji Velagić. Stariji je brat poznatog hrvatskog glazbenika Ibrice Jusića. U rodnom gradu našao je izvore i nadahnuća za svoju glazbu, te je oblikovao individualni i prepoznatljivi oblik u melodijskom, harmonijskom i stilskom izražaju svojih popularnih glazbenih dijela. Ona pripadaju mediteranskome glazbenom stilu hrvatske zabavne glazbe s kojima je dao veliki i vrijedan doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu a neka od njih su "Jedan dan" (pjesma Eurovizije 1968.), "Pusti da ti leut svira", "Dalmatinski lero", "La musica di notte", "Dobro jutro, Margareta", "Stare ljubavi", "Znam da ima jedna staza", "Sve se vraća, sve se plaća", "Volim te budalo mala" i mnoge druge.

Skladanjem se počeo baviti tokom 1960-ih godina, a u to vrijeme osniva vokalno-instrumentalni ansambl Dubrovački trubaduri, s kojima je obišao zemlju i svijet. Također je utemeljio i dječiji hor Mali raspjevani Dubrovnik. Osim što je snimao za Croatia Records (tada Jugoton), tu su još i mnoge svjetske nakladničke kuće poput Columbia, CBS, Parlophone, Electrola, Supraphone, Ensemble Electonicue i mnoge druge. Njegova diskografijaima 80 gramofonskih ploča i 20 CD izdanja na kojima se nalazi preko 1000 skladbi i za koja je dobio desetak zlatnih i platinastih ploča.

Od 1970. do 1975. bio je potpredsjednik Udruženja muzičkih radnika Hrvatske Croatia-Concert u Zagrebu, a 1975. postaje predsjednik. U Šibeniku je četiri godine bio selektor Međunarodnog dječijeg festivala. Kao dirigent nastupao je na mnogim festivalima u zemlji i inozemstvu, vodeći velike revijske i simfonijske orkestre po Berlinu, Dresdenu, Lenjingradu, Moskvi, Varni, Vatikanu, Splitu, Zagrebu, Sarajevu i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Dirigiranje je izučio kod maestra Lovre von Matačića. U kompozitorskom radu imao je velikog uspjeha u oratorijskoj, pozorišnoj, filmskoj i dječijoj muzici.