Štafeta mladosti

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Wikitext.svg Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi.
Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.

Ritual nošenja štafete osmišljen je prije šezdeset godina i trajao je pune 42 godine (1945-1987). Štafetne palice, kao materijalni trag ove manifestacije, čuvaju se u Muzeju historije Jugoslavije. Zbirka štafeta kojih ima preko 20000 bila je osnovna karakteristika Muzeja «25. maj» i njegovo obilježje, jer su zauzimale cijeli zid jedne od muzejskih prostorija. Odluka Centralnog komiteta Saveza komunističke omladine Jugoslavije da se 25. maja 1945. svečano proslavi rođendan Josipa Broza Tita, bila je povod za prvu u nizu ovakvih manifestacija. Na prijedlog omladine Kragujevca, Odjeljenje za sport i fiskulturu organizovalo je masovna omladinska štafetna trčanja, širom Jugoslavije, sa idejom da mladi trčeći Predsjedniku nose lijepo izrađene palice i u njima rođendanske čestitke, sa željama za dug život i dobro zdravlje. Manifestacija koja je trajala skoro pola vijeka, ima tri karakteristična perioda: I Period «Titova štafeta», 1945 – 1956. II Period «Štafeta mladosti», 1957 – 1980. III Period «I poslije Tita – Tito», 1981-1987.

Titova štafeta[uredi | uredi izvor]

U prvoj Titovoj štafeti, učestvovalo je 12500 omladinaca, koji su pretrčavši trasu dugu 9000 kilometara, Titu predali prvih devet štafetnih palica i Plavu knjigu sa 15000 potpisa omladine Šumadije. Te prve štafete predate su mu u Zagrebu, dok je narednih godina, sve do 1956. Tito lično primao posljednje nosioce štafete pred Bijelim dvorom u Beogradu, čemu je prethodio svečani doček na Trgu Republike.

Štafete prvog perioda su i najuzbudljivije, jer su originalne i raznovrsne, a autori su u većini slučajeva anonimni: pioniri, radnici, seoska omladina, vojnici... Drvo i metal su najčešći materijali izrade, a zvijezda petokraka i plastična buktinja su obilježja koja su, po pravilu, postavljana na vrh. Štafetne palice su nošene rukama omladinaca, trasom koja je prolazila kroz sve krajeve zemlje. Pod vodom su ih nosili ronioci, planinari su ih uzdizali na najviše planinske vrhove, mornari nosili preko mora, padobranci sa njima iskakali iz aviona, a golubovi pismonoše nosili pisane poruke. Javnost je putem radija i televizije, svakodnevno informisana o kretanju štafete i proslavama organizovanim u njenu čast. Na taj dan uručivana su i priznanja najboljima za značajna ostvarenja u toj godini. Pisane poruke su smjštane u unutrašnjost štafete i ima ih više nego štafeta jer je u neke stavljano i po desetak čestitki. One su raznovrsne i zanimljivije od stereotipnih poruka štafeta narednog perioda.

Štafeta mladosti[uredi | uredi izvor]

Na inicijativu Josipa Broza, Centralni komitet Narodne omladine Jugoslavije 1957. donijeo je odluku da se 25. maj proslavlja kao Dan mladosti. Tako Titov rođendan postaje praznik omladine, a Titova štafeta Štafeta mladosti. Prva štafeta mladosti pošla je 5. maja 1957. godine iz Kumrovca, rodnog mjesta Josipa Broza. Svake naredne godine, polazi iz drugog mjesta, simbolično obilježavajući značajne datume i događaje iz historije jugoslavenskih naroda i narodnosti, da bi je 25. maja, na završnoj svečanosti koja se održavala na stadionu JNA, Titu uručio najbolji među mladima te godine. Štafeta mladosti se, kao manifestacija, sve više institucionalizuje. Iako samu štafetnu palicu kreiraju istaknuti jugoslavenski umjetnici (Karanović, Hadži-Boškov, Kučukalić, Kilić, Nemes, Soldatović, Murataj, Silađi, Braniselj, Dešpali, Delziha...) koji tu čast zaslužuju bilo konkursom, bilo pozivom, ona gubi svoju svježinu i maštovitost oblika koju je imala u I periodu i postaje uniformna, kao i poruke koje uz nju idu. «Republički ključ» je u izboru autora, kao i posljednjeg nosioca štafete bio neminovan. Štafeta mladosti 1980. godine,koja se u susret osamdeset i osmom Titovom rođendanu,na dan njegove smrti 4. maja zatekla na putu po Hrvatskoj, prekinula je svoj put i položena je na odar primaoca u Skupštini SFRJ.

I posle Tita – Tito[uredi | uredi izvor]

Štafeta mladosti nastavlja svoj život i poslije smrti Josipa Broza i postaje simbol ljubavi i odanosti njegovom djelu. Sa zakletvom Jugoslavena da će i ubuduće biti čvrsti i nepokolebljivi na Titovom putu, predaje se ispod portreta Josipa Broza, predsjedniku Saveza socijalističke omladine Jugoslavije na stadionu JNA. Atmosfera u društvu se promijenila i pisane poruke uz štafetu dobijaju prizvuk pesimizma. Pokreću se i polemike o daljoj sudbini manifestacije, a posljednju Štafetu mladosti 1987. godine prati skandal u koji su uključene i vojska i policija. Ponuđeni plakat za proslavu Dana mladosti, idejno riješenje ljubljanskog dizajnerskog ateljea «Novi kolektivizam», u stvari je bio prepravljeni njemački nacistički plakat, kopija djela «Treći rajh» Riharda Klajna. I sama štafetna palica nije ličila na štafetu, građevinu na četiri stuba nije bilo moguće nositi. Čak i rješenje koje je na kraju usvojeno, razlikovalo se od prethodnih štafeta. Urađena je od pleksiglasa, sa osam kapi krvi koje, gledano iz današnje perspektive, mogu nagoveštavati početak proljevanja krvi na ovim prostorima.

Ana Panić, kustos – istoričar umetnosti

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: