Žabutikaba
| Žabutikaba | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Potklasa | Rosidae |
| Red | Myrtales |
| Porodica | Myrtaceae |
| Rod | Plinia |
| Vrsta | P. cauliflora |
| Dvojno ime | |
| Plinia cauliflora (Mart.) Kausel | |
| Sinonimi | |
| Eugenia cauliflora (Mart.) DC. Eugenia jaboticaba Kiaersk. | |
Žabutikaba (ʒabutiˈkabɐ ili ʒabutʃiˈkabɐ) (lat. Plinia cauliflora, Myrciaria cauliflora) jest voće iz porodice Myrtaceae koje raste u brazilskim saveznim državama Minas Gerais i São Paulo. Srodne vrste iz roda Myrciaria, često navođene pod istim imenom, rastu u Brazilu, Argentini, Paragvaju, Peruu i Boliviji. Drvo se uzgaja zbog svojih tamnih plodova koji se mogu jesti sirovi ili se koriste za proizvodnju pića i marmeladi. Ova biljka ima i brojna druga imena poput brazilsko grožđe, jabotikaba, jabotica, jabuticabeira, guaperu, guapuru, hivapuru, sabará i Yvapurũ.
Opis[uredi | uredi izvor]
Žabutikaba je vrlo sporo rastuće zimzeleno drvo. Mlado lišće joj je svijetle crveno-ružičaste boje, a koje sazrijevnajem postepeno prelazi u zeleno. Drvo uglavnom raste na bogatom, vlažnom i neznatno kiselom tlu. Međutim, mnogi smatraju i da zadovoljavajuće može rasti i na bazičnim, pjeskovitim zemljištima, ako se njeguje i dovoljno zalijeva. Cvjetovi su joj bijeli i rastu direktno iz stabla, što je poznato kao kauliflorija. Kod primjeraka koji nisu kultivirani, drvo može cvjetati i davati plodove samo jednom ili dva puta godišnje, a kod kultiviranih i navodnjavanih žabutikaba ono vrlo često cvjeta, a svježi plodovi mogu narasti tokom cijele godine u tropskim područjima.
Plod je bobica, vrlo debele kore, obično tri do četiri cm u promjeru. Plod je sličan zrnu grožđa sa ljepljivom opnom. On ima debelu, ružičastu koru koja obavija slatko, bijelo do blijedo ružičasto meso ploda. Unutar ploda je jedna ili više (do četiri) velike sjemenke, dosta različite u zavisnosti od vrste i varijeteta.[2] U prodavnicama Brazila ovo voće je uobičajeno. Jedu se obično svježe, a popularnost im se može mjeriti sa grožđem u Evropi ili SAD. Plod počinje fermentirati 3 do 4 dana nakon branja, tako da se često upotrebljava za pravljenje džemova, pekmeza, jakih vina i likera. Zbog takvih osobina, svježe žabutikabe vrlo se rijetko mogu naći na tržištima izvan područjima gdje se uzgajaju. Iz ploda je izolirano i nekoliko snažnih antioksidansa i protivupalnih spojeva.[3] Jedan od tih spojeva, jedinstven za ovu biljku je žabutikabin.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Taxon: Plinia cauliflora (Mart.) Kausel". Germplasm Resources Information Network. United States Department of Agriculture. 18. 12. 2012. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 18. 1. 2013.
- ^ Boning Charles (2006). Florida's Best Fruiting Plants: Native and Exotic Trees, Shrubs and Vines. Sarasota, Florida: Pineapple Press, Inc. str. 104.
- ^ Reynertson KA, Wallace AM, Adachi S, Gil RR, Yang H, Basile MJ, D'Armiento J, Weinstein IB, Kennelly EJ. Bioactive depsides and anthocyanins from jaboticaba (Myrciaria cauliflora). J Nat Prod. 2006 Aug;69(8):1228-30 PMID 16933884 doi:10.1021/np0600999.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- Jaboticaba Arhivirano 20. 6. 2017. na Wayback Machine
- Yvapurû
- Licor de yvapurû Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine
 |
Wikivrste imaju dodatne informacije vezane za: Plinia cauliflora |
 |
Plinia cauliflora na Wikimedia Commonsu. |