13. SS oružana brdska divizija "Handžar" (hrvatska br. 1)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
13. SS oružana brdska divizija "Handžar" (hrvatska br. 1)
13. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Handschar“ (kroatische Nr. 1)
13rd SS Division Logo.svg
Aktivan 1. mart 1943. - maj 1945.
Država Flag of German Reich (1935–1945).svg Treći reich
Komandanti
Herbert von Obwurzer
Amblem Handžar divizije

Handžar divizija (13. oružana brdska divizija SS-a Handžar, također i hrvatska br. 1) njem.: 13. Waffen-Gebirgs-Division der SS Handschar je bila vojna jedinica u sklopu vojnih formacija njemačke nacionalsocijalističke organizacije SS u drugom svjetskom ratu, sastavljena pretežno od Bošnjaka i Hrvata Bosne i Hercegovine, kao i od potomaka doseljenih Nijemaca iz Kraljevine Jugoslavije (tzv. Volksdeutscher)

Nastala je nakon masakara počinjenih od strane četnika u istočnoj Bosni nad Bošnjacima, nakon čega su Bošnjaci od njemačkih vlasti tražili oružje ili zaštitu, formirajući milicije, kako bi se zaštitili od četničkih napada, što će Nijemci kasnije iskoristiti za stvaranje vojne formacije. Osnovna namjena jedinice je trebala biti zaštita domova i porodica, ali taj dogovor nije ispoštovan.

Poznata je kao jedina jedinica SS koja je digla pobunu protiv Nijemaca i nacističkog režima, nakon što je poslana u Francusku. Tom prilikom je ubijeno osam njemačkih oficira. Oni koji su pobjegli pokušali su se pridružiti francuskom Pokretu otpora, ali su ubrzo uhvaćeni i pogubljeni. [1]

Džemaludin Ibrahimović, tadašnji imam u Handžar diviziji se prisjeća[2]:

Bio sam imam u Handžar diviziji. Kada smo mi Bosanci saznali da se možemo dobrovoljno prijaviti u jednu njemačku jedinicu, mnogi su iskoristili tu priliku. U Bosni je u to vrijeme bilo prisutno lijepo sjećanje na Austro-Ugarsku monarhiju. Tako da smo se osjećali naklonjeni njemačkom carstvu. Njemačka je za nas bila simbol čistoće, reda i discipline. Za koncentracione logore i progone Jevreja tada nismo znali, jer velika masa dobrovaljaca je dolazila iz najsiromašnijih uslova, većinom sa sela. Treba uzeti i u obzir da su četnici u istočnoj Bosni masakrirali na hiljade muslimana, tako da smo željeli iskoristiti priliku da se branimo.

Handžar divizija spada među najkontroverznije vojne formacije, koje su djelovale na prostorima Bosne i Hercegovine tokom Drugog svjetskog rata. U proteklih pola vijeka, uz ovu vojnu jedinicu vezao se epitet zloglasna, te su joj na teret stavljani ratni zločini, odnosno kršenja zakona i običaja rata.

Formiranje

Vođa SS (Schutzstaffel) Heinrich Himmler bio je oduševljen islamom i idejom da su hrvatski i muslimanski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini arijevskog porijekla, čiji su preci bili Goti ili Perzijanci. Isto tako, Himmler je stvaranjem muslimanske divizije želio pridobiti muslimanske nacije u svijetu da se priklone nacističkoj ideologiji.[citat potreban]

Kroz Hrvatsko-bosansku diviziju, naša je želja da pružimo ruke muslimanima širom svijeta, čiji je broj trenutno 350 miliona i koji su spremni da se oslobode Britanskog Kraljevstva.[citat potreban]

Himmler je želio da osnuje muslimansku diviziju čiji bi glavni cilj bila borba protiv Titovih partizana u Bosni da bi osigurali sigurniji život njemačke manjine u Sremu. Himmler je, želeći održati dobre odnose sa Nezavisnom Državom Hrvatskom, poslao u Zagreb svoga pregovarača generala Edmunda Glaise von Horstena i nakon kraćih pregovora dobio podršku za osnivanje divizije, ali sa preduslovom da divizija nosi hrvatski grb i da u imenu stoji da je divizija hrvatska.

Regrutacija

Plakat NDH za regrutovanje u Handžar diviziju

Već na samom početku, Nijemci su znali da ne mogu računati na muslimane koji su bili dio vlasti u NDH, jer im lokalno muslimansko stanovništvo nije vjerovalo. Himmler je osigurao jeruzalemskog muftiju Hadži al-Husseini da putuje na prostor Bosne i Hercegovine. Husseini je bio veliki zagovarač nacističke ideologije, a i sam je bio protjeran sa prostora tadašnje Palestine od strane Velike Britanije, jer je vodio pobune protiv izraelskih doseljenika. Ovo je imalo uspjeha, jer su Bošnjaci pritisnuti četničkim genocidom na jednoj i hrvatskom politikom nacionalne asimilacije na drugoj strani, izlaz jedino vidjeli u aneksiji Bosne i Hercegovine od strane Njemačke, a ulazeći u redove SS, time su željeli i dokazati svoju spremnost da ostvare taj cilj. Dio Bošnjaka se pridružio Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP), dok je drugi dio podržavao regrutovanje u SS, zbog svježih uspomena na savezništvo partizana i četnika u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Iako su lokalni imami podržavali odlazak mladih u SS jedinice, u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine regrutovanje nije išlo kako treba. U Travniku su Nijemci upali u lokalnu džamiju i poveli sa sobom sve džematlije koji su mogli da posluže u Handžar diviziji[citat potreban]. Veliki broj ovih regruta je pobjegao iz divizije u narednih nekoliko dana. Bio je i veliki broj onih koji su pripadali domobranskim i ustaškim jedinicama, a koji su prebjegli da služe u SS formacijama, jer je isplata i uniforma bila bolja od one u hrvatskoj vojsci. Usprkos dobrovoljcima, za formiranje divizije je trebalo odvojiti dva kompletna ustaška bataljona (XXIII. i XXVIII. bataljon I. stajaćeg djelatnog zdruga).[3] I pored svega ovoga, Himmlerovi regruti su uspjeli okupiti i osnovati najveću Waffen SS diviziju. Handžar divizija je brojala u decembru 1943. godine 21.065 vojnika, u junu 1944. 19.136 vojnika, a u decembru 1944. 12.793 vojnika.[citat potreban]

Divizijski bataljuni

Obuka

Vojni vrh Njemačke odredio je da se vojnici Handžar divizije treniraju u južnoj Francuskoj sa sjedištem divizije u gradu Le Puy. Prva grupa njemačkih vojnika stigla je u Le Puy 3. jula 1943 godine. Odmah po dolasku jedinice, sjedište jedinice je pomjereno u grad Mende. Prva grupa bosanskih regruta stigla je u Mende 10. jula 1943. godine. 15. jula počelo je štampanje oficijelnih novina divizije pod imenom "Handžar". Ime i simbol handžar su usvojeni kao simbol divizije, jer je simbol bio vrlo prepoznatljiv vojnicima u diviziji i porodicama u Bosni i Hercegovini.

Pukovnik Karl Gustav Sauberzweig je postavljen za zapovijednika divizije 9. augusta 1943. godine. Ostali oficirski kadar činili su većinom Nijemci sa balkanskih prostora, jer su poznavali maternji jezik vojnika divizije. Za podoficire uglavnom su postavljani Hrvati, a i poneki Bošnjak koji je imao iskustva iz Prvog svjetskog rata.

Obuka novih regruta nije išla lako. Velika grupa oficira i podoficira nisu imali iskustvo potrebno za treniranje jedne ogromne divizije. U ovo vrijeme počela se pojavljivati i mržnja muslimanskog dijela divizije prema katoličkom, jer su jedni imali za cilj autonomiju Bosne i Hercegovine, dok su drugi svoju državu vidjeli kao Nezavisnu Državu Hrvatsku. U toku ovog vremena 155 vojnika je pobjeglo iz divizije, a od toga 13 Bošnjaka i 121 Hrvat.

Njemački oficiri su računali na bosanske imame, koji su bili prisutni u diviziji, da pripomognu pri mentalnom treniranju Bošnjaka vojnika. Pa su tako provodili propagandu o "obitelji, novom svjetskom poretku, Führeru i vjeri". Vojnici su uvijek učili o tome kako bez ova četiri, nijedna od preostalih ideja ne može opstati sama. Imami su najviše govorili i učili regrute o borbi protiv komunizma u domovini.

Pobuna

Fes kao dio uniforme u SS jedinicama po uzoru na Prvi Svjetski Rat

U toku regrutovanja, bilo je i osoba koje su pripadale Komunističkom Pokretu Jugoslavije i koje su se uspjele upisati kao regruti u jedinice Handžar divizije. Ferid Džanić, Božo Jelenek, Luftija Dizdarević i Nikola Vukelić su aktivno planirali pobunu protiv SS divizije i svoju šansu su pronašli u septembru 1943. godine. Plan je bio pobiti njemačke oficire i s ostatkom "simpatizera" se priključiti francuskom Pokretu otpora protiv Njemačke. Džanić, kao vođa grupe, imao je dva plana po kojima bi divizija pod njegovim zapovjedništvom ratovala u Sjevernoj Africi ili u Hrvatskoj, ovisno o situaciji u Francuskoj u danima poslije pobune. Džanić je u izletima u grad prije pobune došao u kontakt sa članovima francuske ilegale u hotelu Moderne i kada je dobio potvrdu da će imati pomoć Britanaca i Francuza, odlučio se za akciju. Ta se pomoć ipak nikada nije pojavila, ali se ne zna je li to bilo tačno ili ne, jer je pobuna trajala samo nekoliko sati.

Pobunjenici su poslije ponoći upali u spavaonicu oficira, uzeli im oružje i zarobili ih. Pobunjenici su uspjeli da sebi privole i mali broj Bošnjaka, koje su tada postavili po gradu kao stražu. U 4 sata i 10 minuta pobunjenici su počeli ubijati oficire i podoficire.

Imam Halim Malkoč i Dr. Schweiger su saznali za pobunu i smislili plan kako da vrate kontrolu na bataljonom nazad u njemačke ruke. Kada su došli do ostatka bošnjačkih vojnika i rekli im za laži o dolasku engleskih i francuskih jedinica, vojnici su (neki i plačući) uzeli oružje i opet se zakleli Hitleru i krenuli da uguše pobunu. Oko 7 sati Dizdarević i Džanić su ubijeni, a Vukelić zarobljen. Tada su ostali pobunjenici, osim Jeleneka, prešli nazad na stranu SS a on je prebjegao u Toulouse. Pobuna je ugušena sedam sati nakon njenog početka.

18. septembra 1943. svi uhapšeni pobunjenici, koji na vrijeme nisu prešli na stranu SS su strijeljani. Njihova imena su: Nikola Vukelić, Mujo Alispahić, Meho Memišević, Philipp Njimać, Ivan Jurković, Alija Beganović, Mustafa Morić, Sulejman Silajdžić, Jusuf Vučjak, Zemko Banjić, Efraim Basić, Ismet Cefković i Uzeir Mehičić.

Imam Malkoć, Dr. Schweiger i pet drugih vojnika su dobili odlikovanja Željezni križ drugog stupnja.

Ofanzive

Nakon povratka u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, Handžar divizija je počela najveće operacije protiv partizanskih jedinica u Drugom Svjetskom Ratu.

Wegweiser

Akcija je počela u 4 ujutro 10. marta 1944. godine. Operacija Wegweiser je imala za cilj opkoliti i uništiti partizanske jedinice oko Jamene i Soljana. Nakon prodiranja u Jamene i Soljane oko 9 ujutro, jedinice divizije su zauzele i Vrbanju, Batrovce i Višnjićevo. Titove jedinice su se morale povući na jug preko rijeke Save. Ukupan broj poginulih partizana je bio 573 s 82 zarobljenika.

Sava

Operacija Sava ili Prelazak preko Save je prva ofanziva, koja je diviziju dovela u Bosnu i Hercegovinu. Prilikom prelaska preko rijeke, zapovijednik jedinice je na poklon svakom vojniku dao sliku Adolfa Hitlera s natpisom "Handžaru-udaraj". Jedinice koje su prešle Savu preko Brčkog su zadobile i udarac minobacačima od strane partizanskih jedinica s nekoliko poginulih i ranjenih. 16. marta 1944. divizija je napala Bijeljinu i zauzela je bez većih borbi. Put Čelić-Lopare došao je pod protunapadnom vatrom 16. i 36. Vojvođanske brigade i tu je je poginuo 201 partizan. Kod Gornjeg Rahića divizija se sukobila s trećom Vojvođanskom brigadom, gdje su život izgubila 124 partizana s 14 zarobljenih.

Osterei

12. aprila divizija je pokrenula ofenzivu Osterei (Operacija Uskrsno jaje). U prva dva dana osvojena su mjesta Janja, Donje Trnovo i Ugljevik. Albanski bataljon, koji je bio pod zapovjedništvom Handžar divizije, zauzeo je Majevicu i ovo je bila njihova posljednja bitka pod kontrolom Handžar divizije. 17. aprila, ovaj bataljon se priključio tek osnovanom SS Skenderbeg. Partizanska Tuzlanska brigada pretrpjela je ovdje veliki poraz i izgubila Gradačac te se, s tom akcijom, završava ofanziva.

Maibaum

Operacija Maibaum je trebala biti ofanziva koja će srušiti sav otpor Trećeg bosanskog korpusa. Dio jedinica su postavljene na rijeci Drini da spriječe prelazak partizana u Srbiju i zauzme Zvornik. Drugi dio je trebao opkoliti i uzeti Tuzlu, pa onda Vlasenicu, dok su ostale jedinice trebale čistiti teren zauzet od strane Handžar divizije. 25. aprila je pao Zvornik s minimalnim gubicima. 27. aprila SS divizija je ušla u Kladanj, a slijedeći dan pala je i Vlasenica. 28. aprila je bila najveća i najžešća bitka između jedinica SS i partizana u Šekovićima. Bitka je trajala 24 sata s velikim gubicima na obje strane.

Maiglöckchen

Divizija je 17. maja 1944 krenula na jug. Kod Stolica su se sreli sa 17. Majevičkom brigadom, koja je u bitki za Stolice pretrpjela poprilične gubitke od 16 mrtvih i 60 zarobljenih.

Ljeto 1944.

Nakon propalog plana da se unište Tito i partizani kod Drvara, Tito se odlučio na opći poziv na napad protiv neprijatelja širom Bosne i Hercegovine. Treći Bosanski Korpus je krenuo na ofanzivu protiv Handžar divizije, s namjerom da zauzme izgubljenu teritoriju. U bitki na Loparama, partizani su potpuno uništili nekolike jedinica Handžar divizije. Bitka na Spreči 12. juna bila je bez čistog pobjednika. Handžar divizija je ovdje imala 205 mrtvih i 528 ranjenih, dok su partizani imali oko 3000 mrtvih, ali se taj broj nije mogao tačnije utvrditi.

Kapitulacija

S prodorom Crvene Armije i sve većim ruskim uspjesima, Handžar divizija je premještena na Istočni Front, što je značilo kraj divizije, jer su mnogi vojnici počeli bježati iz vodova nazad u Bosnu i Hercegovinu, ne želeći se boriti u drugim državama.

Handžar Divizija se predala britanskim trupama 8. maja 1945. godine.

Nositelji visokih odlikovanja

Također pogledajte

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Vanjski linkovi

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Reference

  1. ^ Stephen Schwartz: The Jews, the Serbs, and the Truth.
  2. ^ Rolf Michaelis Die Gebirgs-Divisionen der Waffen-SS; 1994, Erlangen, Njemačka, str. 108
  3. ^ Skupina autora – Ustaška vojnica 1, Despot infinitus d.o.o., Zagreb, 2013., str. 240
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: