811.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 807. | 808. | 809. | 810. | 811. | 812. | 813. | 814. | 815. |  | ►►

Decenije:

| 780-e | 790-e | 800-e | 810-e | 820-e | 830-e | 840-e |

Vijekovi:

| 8. vijek | 9. vijek | 10. vijek |

Godina 811. (DCCCXI) bila je redovna godina koja počinje u srijedu u julijanskom kalendaru. Oznaka 811. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo[uredi | uredi izvor]

  • Bizantijsko-bugarski rat: car Nikefor I organizira novu kampanju protiv Bugarskog carstva, okupljajući ekspedicione snage (većinu rimske vojske) iz svih dijelova carstva. Prate ga visoki zvaničnici i aristokrate, uključujući njegovog sina Staurakija i zeta Mihaela I Rangabea (obojica su kasnije privremeno postali carevi). Krum, vladar (kan) Bugarske, šalje izaslanike da traže mir. Nikefor odbija da prihvati uslove i maršira kroz balkanske prolaze prema Pliski, glavnom gradu Bugarske.
  • 23. juli – Nikefor I stiže do Pliske i uništava bugarsku vojsku od 12.000 elitnih vojnika koji čuvaju uporište. Sličnu sudbinu doživljava još jedna na brzinu okupljena pomoćna snaga od 50.000 vojnika [1]. Bizantinci zauzimaju bespomoćnu prijestolnicu. Nikefor opljačka grad i Krumovu riznicu [2]. On spaljuje sela, ubija ovce i svinje, dok progoni Bugare koji se povlače na jugozapad prema Serdici (današnja Sofija) [3].
  • 26. juli – Bitka kod prolaza Vărbitsa: Nikefor I je zarobljen (vjerovatno u prolazu Vărbitsa) i poražen od Bugara, koji koriste taktiku zasjede i iznenadne noćne napade kako bi imobilizirali bizantijske snage. Sam Nikefor je ubijen; Krum je trijumfalno nosio carevu glavu na stubu, gdje je očišćena, obložena srebrom a lobanja napravljena u čašu ukrašenu draguljima, iz koje dopušta svojim slavenskim knezovima (arhontima) da piju s njim [4].
  • Staurakije je postavljen za cara u Adrijanopolu (prvi put kada je bizantijski car krunisan izvan Konstantinopola). Zbog rane mačem u blizini vrata (tokom bitke kod Pliske), Staurakije je paraliziran. Carski dvor je podijeljen između plemićkih frakcija njegove žene Teofane i njegove sestre Prokopije [5].
  • 2. oktobar – Mihael I proglašen za cara Bizantijskog carstva; Staurakije je prisiljen od strane visokih zvaničnika da se povuče u manastir.

Evropa[uredi | uredi izvor]

  • Heiligenski sporazum: Danski kralj Hemming zaključuje mirovni sporazum sa carem Karlom Velikim u današnjem Rendsburgu. Južna granica Danske uspostavljena je na rijeci Eider.
  • Ekspedicija Guya, grofa od Nanta, prefekta Marche de Bretagne, protiv pobunjenih Bretonaca6. Bretanja ostaje nezavisna, sa svojim lokalnim poglavarima i svojom posebnom crkvenom organizacijom.
  • oktobar: Karlo Veliki odlazi u Boulogne-sur-Mer da pregleda rad flote i obnavlja lučki svjetionik [6]. Objavio je dva poglavlja svoje knjige, jedno se bavi vojnim pitanjima [7], a drugo disfunkcionalnošću institucija zbog rivaliteta između grofova i biskupa [8].

Abasidski kalifat[uredi | uredi izvor]

  • Četvrta Fitna: Abasidski halifa al-Amin imenuje Alija ibn Isa ibn Mahana za guvernera Horasana, u sjeveroistočnoj Perziji, i sa njim šalje vojsku od 40.000 ljudi protiv njegovog polubrata al-Ma'muna. Ibn Mahanova vojska je poražena od strane manje vojske pod Tahir ibn Husejnom, kod Reja. Tokom borbi Ali ibn Isa ibn Mahan je ubijen.

811. u temama[uredi | uredi izvor]

Rođeni[uredi | uredi izvor]

  • Abu Hatim al-Razi, muslimanski hadiski učenjak (um. 890.)
  • Bazilije I, car Bizantijskog carstva (um. 886.)
  • Muhammad al-Jawad, ši'atski imam (um. 835.)
  • Ōe no Otondo, japanski učenjak (um. 877.)

Umrli[uredi | uredi izvor]

  • 17. jun – Sakanoue no Tamuramaro, japanski šogun (r. 758.)
  • 24. jul – Gao Ying, kancelar dinastije Tang (r. 740.)
  • 26. jul – Nikefor I, car Bizantijskog carstva
  • Ali ibn Isa ibn Mahan, muslimanski vojskovođa
  • Karlo Mlađi, sin Karla Velikog
  • Li Fan, kancelar dinastije Tang (r. 754.)
  • Pei Ji, kancelar dinastije Tang
  • Pepin Grbavac, sin Karla Velikog

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Anonymus Vaticanus, pp. 148-149.
  2. ^ Anastasius Bibliothecarius. Chronographia tripertita, p. 329.
  3. ^ Anonymus Vaticanus, p. 150.
  4. ^ Fine, John V. A. Jr. (1991) [1983]. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. Ann Arbor: University of Michigan Press. ISBN 0-472-08149-7.
  5. ^ Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford, California: Stanford University Press. p. 429. ISBN 0-8047-2630-2.
  6. ^ Henri Martin Histoire de France, Furne, 1865
  7. ^ Revue historique de droit français et étranger, Volume 35 [archive] Librairie de la Société du Recueil Sirey, 1957
  8. ^ Jean Heuclin Hommes de Dieu et fonctionnaires du roi : en Gaule du Nord du Ve au IXe siècle, Presses Univ. Septentrion, 1998 (ISBN 978-2-85939-551-3)