9K38 Igla

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
9K38 Igla
IGLA-S MANPADS at IDELF-2008.jpg
Historija oružja
Upotreba
U službi 1981 - do danas
Korišten od Sovjetski Savez
Ratovi Zaljevski rat,
Rat u SFRJ,
Rat u Iraku 2003.
Građanski rat u Siriji
Proizvodnja
Proizvođač KBM, Kolomna
Cijena po komadu 60.000-80.000 $
Varijante Igla-E, Igla-M, Igla-D, Igla-N, Igla-A
Opis oružja
Težina 10.8 kg
Dužina 1.574 m
Posada 1
Maks. domet 5.2 km
Spremnik municije 1 raketa
Brzina zrna 800 m/s

9K38 Igla (NATO oznaka SA-18 Grouse) je prijenosni PVO sistem s infracrvenim navođenjem razvijen u SSSR-u|/Rusiji.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Razvoj Igla sistema započinje 1971. kako bi zamjenila stariji i manje pouzdan sistem Strela. Česta je zabluda da je Igla samo poboljšana verzija Strele, no u stvarnosti se radi o puno naprednijem i pouzdanijem sistemu. Glavni ciljevi novog projekta su bili, razviti protivvvazdušni sistem s većom otpornosti i boljim ciljanjem od prethodnog Strela sistema. Tehnički problemi u početku razvoja su odmah ukazali na činjenicu da će razvoj sistema trajati duže od planiranog, ali 1978. razvojni projekt se podijelio u dva dijela. Prvi je trebao nastaviti s razvojem pune funkcionalne Igle, dok je drugi trebao razviti jednostavniju Iglu temeljenu na prethodnoj Streli, te je ta pojednostavljena Igla trebala ući u proizvodnju i službu ranije.

Igla-1[uredi | uredi izvor]

94310 Igla-1 sistem ulazi u službu u Sovjetskoj vojsci 11. travnja 1981. Glavne razlike, između Strele 3 i Igle, je što je Igla imala sistem identifikacije aviona koji cilja, tako da ne bi došlo do slučajnog obaranja prijateljskog aviona. Igla je i malo veća te ima bolje dizajnirana krilca pomoću kojih može pratiti okretnije zrakoplove. Kako bi se smanjila mogućnost da raketa pođe za toplinskim protiv-mjerama koje može izbaciti protivnički avion, opremljena je s novim sustavom navođenja koje se hladi te tako omogućuje fiksiranost navođenja na prvobitnu metu.

Igla[uredi | uredi izvor]

9K38 Igla je verzijaa s potpunom opremom i dodacima te u službu ulazi 1983. Glavna unaprijeđenja u odnosu na Iglu-1 su, veća otpornost od ometanja, osjetljivije navođenje. Jedna od glavnih novosti je i mogućnost gađanja ciljeva u odlasku i u dolasku. Kod ranijih projektila avioni su se mogli gađati samo u odlasku kada vruće ispuhe okrenu prema sustavu. Igla je imala i veći domet te je ostatak svog goriva pri kontaktu s metom mogla koristiti kao dodatni eksploziv čineći veću štetu.[1]

Uskoro je razvijena i verzija za mornaricu NATO oznake SA-N-10 Grouse.

Verzije[uredi | uredi izvor]

Igla-S
Igla-1E -
  • Izvozna verzija.
Igla-1D -
  • Verzija za jedinice padobarnaca i specijane jedinice.
Igla-1V -
  • Verzija dizajnirana za lansiranje iz zraka. Koristi se na borbenim helikopterima.
Igla-1N -
  • Verzija s većom bojevom glavom ali manjom brzinom i dometom.
Igla-1S -
  • Najnovija verzija s većim dometom, osjetljivijim navođenjem i većom količinom eksploziva.[2]

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Igla u službi Slovenske vojske.
Dvostruki lanser Igle postavljen na kamion.

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: