AKM

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
AKM
AKM automatkarbin, Ryssland - 7,62x39mm - Armémuseum.jpg
Historija oružja
Upotreba
U službi 1959. - do danas
Korišten od Sovjetski savez
Ratovi vidi Upotreba
Proizvodnja
Proizvođač IŠMAŠ
Broj proizvedenih primjeraka oko 100 miliona
Varijante AKMS
Opis oružja
Težina 3,6 kg
Dužina 880 mm
Dužina cijevi 415 mm
Kalibar 7.62x39 mm
Domet 400 m
Maks. domet 1.000 m
Spremnik municije 10, 20, 30, 40 metaka
Brzina paljbe 600 metaka u minuti
Brzina zrna 715 m/s

AKM (rus. Автомат Калашникова Модернизированный; bos. Kalašnjikovljeva modernizirana automatska puška) je sovjetska automatska puška kalibra 7.62mm koju je dizajnirao Mihail Kalašnjikov. Riječ je o nadograđenoj verziji puške AK-47 koja je razvijena tijekom 1950-ih.

U službu sovjetske Crvene armije AKM ulazi 1959. godine te je jedna od verzija iz AK porodice koja se najviše proizvodila. Osim u SSSR-u, puška je našla široku upotrebu u državama članicama Varšavskog pakta kao i azijskim, afričkim i bliskoistočnim zemljama. Osim u SSSR-u (IŽMAŠ, Tula Arsenal) puška se velikim dijelom proizvodila i u drugim zemljama koje su bile sovjetski saveznik.

Pušku je službeno u sovjetskoj vojsci krajem 1970-ih zamijenio AK-74 ali je imala široku primjenu diljem svijeta. Većina sovjetskog oružja u svijetu se pogrešno identificira kao AK-47 iako je vjerojatnije da je riječ o AKM-u i kopijama strane proizvodnje.

Opis[uredi | uredi izvor]

AKM je sovjetska automatska puška koja koristi streljivo kalibra 7.62x39 mm. Oružje ima automatski i poluautomatski mod paljbe te može ispaliti 600 metaka u min. Unatoč tome što ga je krajem 1970-ih zamijenio AK-74, AKM je i danas u ruskoj uporabi (kao rezervno oružje) kao i mnogim zemljama gdje se to oružje izvozilo i/ili proizvodilo.

U odnosu na AK-47, dizajn AKM-a je detaljno optimiziran kako bi nastala puška za masovnu proizvodnju. Zbog toga su neki dijelovi i komponente pojednostavljeni. Kao rezultat tih izmjena, težina puške je smanjena za oko jedan kg dok je povećana preciznost tijekom automatske paljbe. Zadržana je cijev s AK-47 koja kao i ostalo sovjetsko oružje ima značajku otpornosti na trošenje i koroziju, posebice kod teških uvjeta na terenu ili stanja streljiva.

Na AKM se može montirati bajuneta i to modeli M1959 6H3 ili 6H4. Nosač zatvarača je nešto lakši u odnosu na AK-47 te unatoč nekim manjim razlikama u obliku, AKM može koristiti nosač zatvarača i od svojeg prethodnika. Drveni kundak je duži te pravilnijeg oblika u odnosu na kundak s AK-47 što strijelcu omogućava veću preciznost prilikom rapidne i automatske paljbe.

AKM koristi modificirani mehanizam povratne opruge a izmijenjen je i udarač. Čelični nišan na pušci ima označenu skalu za udaljenosti od 100 do 1.000 m. Za AKM je predviđen bacač granata GP-25 koji se montira na pušku.

Puška koristi isti kalibar streljiva kao i AK-47: 7.62x39mm. Mehanizam punjenja streljivom i paljbe su praktički identični onima od AK-47.

Verzije[uredi | uredi izvor]

AKMS[uredi | uredi izvor]

Glavna inačica AKM-a je AKMS s ugrađenim sklopivim metalnim kundakom umjesto standardnog drvenog. Metalni kundak je nešto drugačiji u odnosu na onaj od prijašnjeg modela AKS-47.

Na temelju AKM-a razvijene su inačice AKMP, AKML i AKMLP dok je AKMS doveo do razvoja modela AKMSP, AKMSN i AKMSNP. Oni su dizajnirani posebno za padobranske jedinice budući da sklopivi kundak stvara više dodatnog prostora za ostalu vojnu opremu prilikom skakanja iz aviona te prizemljavanja.

Kopije[uredi | uredi izvor]

Poljska je na temelju AKM-a razvila modificiranu verziju nazvanu Karabinek-granatnik wz. 1974 koja je mogla koristiti 40 mm bacač granata Pallad domaće proizvodnje.

Od ostalih europskih zemalja, vlastite verzije AKM-a su proizvodili Jugoslavija (Zastava M70, Mađarska (AK-63), Rumunija (PM md. 65), Bugarska i dr.

Na afričkom kontinentu Egipat je proizvodio vlastiti model pod nazivom Misr a Kina model Type 56.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

AKM i njegove kopije koristile su se u mnogim ratovima i sukobima diljem Svijeta što je vidljivo na sljedećoj tabeli:

AKM u rukama somalskog vojnika.
Rat Razdoblje Rat Razdoblje
Građanski rat u Laosu 1953. - 1975. Zaljevski rat 1990. - 1991.
Prvi sudanski građanski rat 1955. - 1972. Građanski rat u Ruandi 1990. - 1993.
Vijetnamski rat 1955. - 1975. Rat u Sloveniji juni - juli 1991.
Nemiri u Sjevernoj Irskoj kraj 1960-ih - 1998. Domovinski rat 1991. - 1995.
Portugalski kolonijalni rat 1961. - 1975. Građanski rat u Sierra Leoneu 1991. - 2002.
Južnoafrički pogranični rat 1966. - 1989. Somalijski građanski rat 1991. - danas
Šestodnevni rat juni 1967. Rat u Bosni i Hercegovini 1992. - 1995.
Nigerijski građanski rat 1967. - 1970. Prvi čečenski rat 1994. - 1996.
Kambodžanski građanski rat 1970. - 1975. Rat na Kosovu 1998. - 1999.
Jom Kipurski rat oktobar 1973. Drugi liberijski građanski rat 1999. - 2003.
Etiopski građanski rat 1974. - 1991. Drugi čečenski rat 1999. - 2009.
Kambodžansko-vijetnamski rat 1975. - 1989. Rat u Afganistanu 2001. - danas
Libanonski građanski rat 1975. - 1990. Rat protiv terorizma 2001. - danas
Zapadnosaharski rat 1975. - 1991. Rat u Iraku 2003. 2003. - 2011.
Čadsko-libijski sukob 1978. - 1987. Meksički drogeraški rat 2006. - danas
Kinesko-vijetnamski rat februar - mart 1979. Rat u Južnoj Osetiji 2008. august 2008.
Sovjetsko-afganistanski rat 1979. - 1989. Kambodžansko-tajlandski granični spor 2008. - danas
Iransko-irački rat 1980. - 1988. Građanski rat u Libiji februar - oktobar 2011.
Drugi sudanski građanski rat 1983. - 2005. Građanski rat u Siriji 2011. - danas
Prvi liberijski građanski rat 1989. - 1996.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Tijekom Hladnog rata AKM se izvozio u mnoge komunističke zemlje kao i u Aziju, Afriku te na Bliski istok. Oružje se koristi od tog vremena pa sve do današnjih dana odnosno građanskog rata u Libiji, nemira i pobuna u Siriji i ostalo.

Postojeći korisnici[uredi | uredi izvor]

Vojnik afgaške nacionalne vojske s rumunjskom kopijom AKM-a.
Etiopski vojnici naoružani s AKM-om.
Kineska Type 56.
Rumunska verzija AKM-a.


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q Rottman, Gordon (2011). The AK-47 Kalashnikov series assault rifles. Great Britain: Osprey Publishing. ISBN 978-1-84908-461-1.
  2. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af ag ah ai aj ak al am an ao ap aq ar as at au av aw ax ay az ba bb bc bd be bf bg bh bi bj bk bl bm bn bo bp bq br bs bt bu Jones, Richard D. Jane's Infantry Weapons 2009/2010. Jane's Information Group; 35 edition (January 27, 2009). ISBN 978-0-7106-2869-5.
  3. ^ a b c Personal infantry weapons: old weapons or new hardware in the coming decades ?
  4. ^ Gander, Terry J.; Hogg, Ian V. Jane's Infantry Weapons 1995/1996. Jane's Information Group; 21 edition (May 1995). ISBN 978-0-7106-1241-0.
  5. ^ Maadi Company for Engineering Industries (Factory 54) Special Weapons Facilities - Egypt
  6. ^ Maadi Company for Engineering Industries (Factory 54)
  7. ^ Exhibits Page 16
  8. ^ Egyptian Rifles
  9. ^ Smallarmssurvey.org
  10. ^ Puolustusvoimat: Kalustoesittely
  11. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference sa imenom AKM
  12. ^ Defenseimagery.mil
  13. ^ Tea, cigarettes, and Kalashnikovs: Welcome to Syria
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: