AMC 35

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovom članku je neophodan prijevod sa srpskog jezika na bosanski jezik.
Ovaj članak je napisan na nekom drugom jeziku, umjesto na bosanskom. Ako je članak bio predviđen za čitaoce projekta Wikipedije na tom jeziku, molimo vas premjestite članak na dotični jezik. Pogledajte i spisak Wikipedijinih jezičnih projekata.
NotCommons-emblem-copyrighted.svg Sporno je da li ovaj članak poštuje autorska prava.
U skladu sa policom Wikipedije o radovima u javnom domenu i GFDL licencom. Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija.
AMC 35
AMC-35-Saumur.00044pa3.jpg
Svojstva
Posada 3
Dužina 4.57 m
Širina 2.23 m
Visina 2.33 m
Težina 14.5 tona
Oklop i naoružanje
Oklop 25 mm
Osnovno naoružanje 47 mm top
Sekundarno naoružanje 7.5 mm mitraljez
Pokretljivost
Pogon 4-cilindrični benzinski motor
180 KS
Suspenzija torzijske poluge
Brzina na cesti 42 km/h
Snaga/težina 12.4 KS/tone
Domet 161 km

AMC 35 je bio francuski srednji konjički tenk nastao prije početka Drugog svjetskog rata. Tenk se proizvodio u periodu od 1938. do 1940. i proizvedeno je ukupno 57 primjeraka koji su korišteni do kraja Drugog svjetskog rata.

Konjički tenkovi Automitrailleuse de Combat Renault modèle 1935, ili skraćeno AMC 35, predstavljali su odgovor tvornice Renault na zahtjeve francuske vojske za tenkom koji bi razvijao maksimalnu brzinu od 50 km/h i bio otporan na djelovanje protivoklopnih oruđa. Prototip je prikazan 7. marta 1936., kao verzija prethodnog modela tenka, oznake AMC 34. Ovo je bio trik kome je pribjegla kompanija Renault, au cilju da skrati vrijeme testiranja prije uvođenja u operativu. Ipak, francuska vojska je utvrdila da se ovaj model znatno i bitno razlikuje od AMC 34, te je stoga bilo potrebno provesti kompletna testiranja. Testiranja su završena 27. novembra. Rezultat je bio jasan: kao mehanički nepouzdan, predloženi tenk nije za uvođenje u naoružanje francuskih oružanih snaga. Ipak, kako je Njemačka bila za vratom Francuzima, oni su i prije završetka testova naručili izvjesnu količinu tenkova - 17 komada, koja je kasnije proširena na 50 komada.

Sjevernije, belgijske oružane snage su također naručile tenkove, 25 komada, prije završetka testiranja. Renault nije mogao isporučiti naručene tenkove. Belgijski ministar obrane je 3. juna 1937. zatražio jedan tenk radi testiranja, i njega je dobio već narednog dana. Belgijanci su testovima uvidjeli da je tenk loš, naročito u pogledu performansi prilikom kretanja izvan puteva. Stoga je prvobitna narudžba sa 25 smanjena na 18 tenkova. Novembra 1937. je otkazan i ostatak narudžbe. Pretpostavlja se da je ovaj potez bio iznuđen od strane dijela belgijskih političara koji su se plašili da bi novim tenkovima razbjesnili Nijemce. Povodom toga, Francuzi su 21. aprila 1938. pregovarali sa Belgijancima, te su se ovi složili kupiti 35 tenkova AMC 35, 5 kompleta rezervnih dijelova i 8 kompleta rezervnog oklopa. Ugovor je potpisan 15. juna, s rokom isporuke 31. juli. Francuski ministar obrane je zahtijevao da se od svake serije tenkova, sedam komada isporučiti francuskim, a preostala tri belgijskim oružanim snagama. Tenkovi za belgijske oružane snage dobili su oznaku ACG1.

Proizvodnja tenkova je započela novembra 1938. i odvijala se sporo. Frnacuske oružane snage su svoje prve tenkove primile u periodu od novembra 1938. do marta 1939., što znači da Belgijanci svoja prva tri tenka nisu dobili prije kraja marta 1939. Francuski tenkovi su bili naoružani topom kalibra 47 mm, modela SA35 L/32, a belgijski su bili naoružani topom istog kalibra ali modela FRC. Razlika je bila iu pogledu naoružavanja mitraljezima. Za razliku od francuskih tenkova, naoružanih mitraljezima Reibel kalibra 7,5 mm, belgijski tenkovi su imali mitraljez kalibra 7,65 mm. Uporeedo s isporukom tekova, proizvodili su se i rezervni dijelovi; među njima i 13 kupola. Francuzi su svih 13 kupola ugradili u sistem fortifikacijskog uređenja obrambenih linija. Novembra 1939., na belgijski zahtjev za isporuku rezervnih dijelova, Francuzi odgovaraju da ne raspolažu nikakvim rezervnim dijelovima koje bi im mogli isporučiti. Proizvodnja tenkova je prekinuta januara 1940., ubrzo pošto je Renault priznao Belgijancima da im ne može isporučiti rezervne dijelove. Proizvedeno je ukupno 57 tenkova, od kojih je 47 isporučeno Francuzima, a 10 Belgijancima.

Nedugo nakon prekida proizvodnje, belgijske oružane snage su zaključile da se motor, transmisija i vješanje prebrzo troše i habaju, čak i pri normalnoj upotrebi. Dva tenka, koja su bila u najlošijem stanju, izbačena su iz upotrebe; jedan je poslužio kao izvor rezervnih dijelova, a drugi za obuku tenkista. Preostalih osam tenkova je pridodano jedinicama oklopnih automobila. Kada su Nijemci napali Belgiju, tenkovi ACG1 su poslati na prvu liniju obrane. U borbenim djelovanjima u periodu od 17. do 27. maja, četiri tenka su uništena vatrom protivtenkovskih oruđa, a dva su se pokvarila. Preostala dva tenka su dočekala kapitulaciju.

Iako su francuske oružane snage dobile veliki dio proizvedenih tenkova, ni jedan od 47 tenkova nije pridodat nekoj od jedinica. Nakon početka njemačke invazije na Francusku, francuska armija donosi odluku da upotrijebi ove tenkove i to tako što će od njih formirati posebnu jedinicu. Iskustvo u upotrebi ovih tenkova je u globalu loše. Neke od posada su prijavljivale da je tenk izuzetno nepouzdan, a drugi da je upotreba ovog tenka izvan puteva nemoguća.

Nijemci su zarobili nekoliko tenkova ovog tipa i uveli ih u naoružanje pod oznakom PzKpfw AMC 738 (f). Korišteni su isključivo za obuku tenkista.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: