AMR 33

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovom članku je neophodan prijevod sa srpskog jezika na bosanski jezik.
Ovaj članak je napisan na nekom drugom jeziku, umjesto na bosanskom. Ako je članak bio predviđen za čitaoce projekta Wikipedije na tom jeziku, molimo vas premjestite članak na dotični jezik. Pogledajte i spisak Wikipedijinih jezičnih projekata.
NotCommons-emblem-copyrighted.svg Sporno je da li ovaj članak poštuje autorska prava.
U skladu sa policom Wikipedije o radovima u javnom domenu i GFDL licencom. Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija.
Renault AMR 33
AMR 33 Saumur 01.jpeg
Svojstva
Posada 2
Dužina 3.5 m
Širina 1.64 m
Visina 1.73 m
Težina 5.5 tona
Oklop i naoružanje
Oklop 13 mm
Osnovno naoružanje mitraljez 7.5 mm
Pokretljivost
Pogon 8-cilindrični benzinski motor
84 KS
Suspenzija torzijske poluge
Brzina na cesti 54 km/h
Domet 200 km

AMR 33 ( Automitrailleuse de Reconnaissance Renault Modèle 1933) je bio francuski laki tenk iz perioda između dva svjetska rata korišten tokom Drugog svjetskog rata. Tenk je razvio Renault 1932., a proizvodio se u periodu od 1933. do 1935.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Francuska vlada je 4. jula 1930., u cilju suprotstavljanja rastućoj sovjetskoj vojnoj moći, donijela plan da formira snage sposobne da pruže pomoć saveznicima u pravljenju "sanitarnog kordona" od komunizma. Ove snage bi se sastojale od pet motorizovanih i pet postojećih konjičkih divizija, iz koje bi po jedna brigada morala biti motorizirana. Prema planovima, 1934. bi 4. konjička divizija trebala biti transformirana u oklopnu diviziju. Plan je zahtijevao uvođenje mnogih specijalnih vozila, među kojima se našao i Automitrailleuse de Cavalerie type Reconnaissance (AMR). Definiran kao vozilo mase 3 t, naoružano lakim mitraljezom, radijusa kretanja od 200 km. "Automitrailleuse" je tada bio generalni termin za bilo koje lako oklopljeno borbeno vozilo naoružano mitraljezom, a korišteno je i da označi konjički tenk, jer su po tadašnjim pravilima tenkovi bili dio pješadije. Iako ime sugerira drugačije, AMR nije bilo specijalizirano izviđačko vozilo, već strijelac bez radio uređaja. Prikupljanje i slanje podataka bio je zadatak vozila AMD (Automitrailleuse de Découverte).

Zadatak razvoja novog tenka je dobio Renault koji je užurbano započeo rad na većem modelu, drvenoj maketi, koju je predstavio marta 1932. Na temelju ovog modela potpisana je narudžba za 5 prototipova, po cijeni od 171 250 franaka franaka po vozilu. Za rok isporuke uzet je septembar, nešto prije jesenjih manevara. Francuska konjica je željela da formira vod koji bi koristila za ispitivanje. Renault je odlučio da na svaki prototip ugradi drugačiji tip ovjesa, kako bi smanjio rizik od odbijanja modela. Svih pet prototipova je bilo zasnovano na Karden Lloyd tanketi, koji je Renault prosto iskopirao za svoj Renault UE - bez plaćanja prava na licencu - sa standardnim motorom Renault Reinastella. U septembru tenkovi su objedinjeni u jednu, prvu mehanizovanu jedinicu francuske konjice. Iskustvo je pokazalo da su bili vrlo agilni, ali i bučni, loše izbalansirani i bez adekvatnog radijusa kretanja.[1]

Nakon vježbe, tenkovi su poslati natrag Renaultu, koji je ubrzo predložio za ispitivanje tri tipa tenka: prototip 79.758 s originalnim ovjesom 0,79759 s dodatnim unutarnjim hidrauličnim amortizerima i 79760 sa novim sustavom ovjesa koji se sastojao od središnjeg nosača gusjenica sa lisnatom oprugom i kotačima naprijed i natrag, povezanim s dvije horizontalne opruge. Novembra i decembra 1932., Komisija je izvršila testiranje tenkova, uzevši za referencu specifikacije od 10. juna 1932. Testiranja su pokazala da tenkovi postižu potrebnu brzinu kretanja (56,25 do 60 km/h), ali da imaju nedovoljni radijus kretanja (166 do 188 km), kao i da su preteški (4,8 tona). Početkom novembra je odlučeno da se odustane od nerealnog zahtjeva za masom tenka od svega 3 t, te da se na tenk ugrade dodatni rezervoari goriva i jači oklop.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Francuska konjica je 8. marta 1933. naručila 45 tenkova. Narudžba je potvrđena 22. juna, kada je naručena i druga serija od 20 tenkova. Početak isporuke je ugovoren za 1. juli. U jesen je stigla i treća narudžba i ona je obuhvaćala nabavku još 50 tenkova. Prvi tenk je isporučen 1. juna 1934., a zadnji u septembru iste godine. Proizvodnja Citroenovih polugusjeničara je limitirana na 50 primjeraka. Odlučeno je i da se originalni prototipi prerade u standardne veerzije tenkova; dva prototipa su upotrijebljena za razvoj novog tenka, oznake AMR 35, jer je AMR 33 imao previše slabo vješanje, a buka motora je bila nesnosna. Prototip 79.758 je korišten za testiranje nekoliko modernijih konfiguracija tenka. Kao kompenzacija, u proljeće 1935. su proizvedena još tri tenka AMR 33, čime se broj proizvedenih tenkova popeo na 123.

Opis[uredi | uredi izvor]

AMR 33 u vojnom muzeju.

AMR 33 je generalno gledano, vrlo malo vozilo; dugo 3,5 m, široko 1,64 m i 1,73 m visoko. Težilo je svega 5,5 tona. Osmocilindrični motor Renault Nervasport 24 CV, snage 84 KS, osiguravao je maksimalnu brzinu kretanja od 54 km / č, mada je službena brošura kompanije Renault tvrdila da se tenk kreće maksimalnom brzinom od 60 km/h. Rezervoar goriva, kapaciteta 128 litara, osiguravao je radijus kretanja od 200 km. Gusjenice su bile široke 22 cm. Kada je riječ o svladavanju prepreka, tenk je mogao uspješno svladati rov širok 1,4 m zid visine 45 cm, odnosno nagib od 50%.

Debljina svih vertikalnih ploča bila je 13 mm, a zakošenih 9 mm. Oklop gornjih površina bio je debeo 6 mm, dok je pod bio oklopljen pločama debljine 5 mm. Ploče su međusobno spajane zakovicama.

Posada je brojala dva člana: vozač, koji je sjedio lijevo, do motora i komandir tenka, ujedno i nišandžija, koji je bio smješten iza vozača u kupoli, naoružanoj mitraljezom Reibel kalibra 7,5 mm. U tenku se nalazio i rezervni mitraljez kooji se mogao opcionalno staviti na postolje na krovu kupole. Njegova primarna namjena bila je odbrana od napada iz zraka.

Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]

Francuzi su 115 tenkova, koliko su imali na raspolaganju 1934., rasoredili u pet konjičkih divizija, u skvadronu po petnaest tenkova (tri voda po četiri tenka, dva rezervna tenka i tenk komandira), osim 5. divizije koja je imala deset i 4. divizije koja je primila 40 tenkova; po skvadron za 4. grupu oklopnih automobila i 18. bataljon i još deset u 4. bataljon. Godinu dana kasnije, 5. divizija je primila i tri prerađena prototipa, tak oda je konačno brojno stanje iznosilo 13 tenkova. Tenova AMR 33 su se nalazili iu dva samostalna konjička puka: 9. koji je primio 8 tenkova iz prve, i 11. puk koji je primio 12 tenkova iz druge serije. Uloga ovih tenkova u konjičkim divizijama uglavnom je bila izravna podrška konjanika u kretanju pješice.

Francuzi su 1935. odlučili u slučaju rata transformiraju 4. konjanička diviziju u oklopnu. Ova divizija je trebala imati šest skvadrona naoružanih sa AMR 33. Borbena moć divizije bi time bila vrlo ograničena. Međutim, 1934. i 1935. su formirane prave oklopne divizije, prvo od 4. konjičke a nakon toga i od 5. konjičke divizije. Ove divizije, 1. i 2. laka mehanizovana divizija ( Division Leger Mécanique ), imale su po tri bataljuna tenkova i prateću pješadiju. Mehanička nepouzdanost tenkova AMR 33 je postala očigledna i odlučeno je da se u konjičke - oklopne divizije naoružavaju isključivo tenova tipa AMR 35, a da se tenkovi AMR 33 koncentriraju u preostalim konjičkim divizijama. Svaka od ovih divizija je sada imala veći puk oklopnih automobila, sa dva skvadrona tenkova, koji su sada brojali po četiri voda od po pet tenkova, plus dva rezervna tenka i tenk komandira. Ukupna jačina divizije, kada su u pitanju bili tenkovi, bila je 46 tenkova AMR 33. Kako je ovim tenkovima trebalo naoružati tri divizije, bilo je potrebno osigurati 138 tenkova, što nije bilo moguće. Stoga je 1. konjička divizija morala biti naoružana tenkovima AMR 35, a samim tim su jedine jedinice naoružane tenkovima AMR 33 bile 2. i 3. konjička divizija. U vrme izbijanja Drugog svjetskog rata, Francuska je raspolagala s ukupno 92 tenkova AMR 33.

Na dan njemačkog napada na Francusku, pokazalo se da naređene mjere nisu dale očekivajući rezultat. Samo je 5. divizija dostigla formacijom propisanu jačinu. Ostale tri divizije još uvijek nisu učinile ništa na postizanju naređenog razine. Sam tip tenka se u borbi pokazao vrlo loše. U Ardenima su mogli samo da uspore napredovanje njemačkih oklopnih snaga, bez nade da im nanesu poraz. AMR 33 je bio slabo naoružan i oklopljen - i vrlo nepouzdan. Jedino je bio brži od njemačkih tenkova. Ovaj tip tenka je ponio i neslavnu titulu prvog uništenog francuskog tenka u Drugom svjetskom ratu. Tijekom prvog tjedna borbi je izgubljeno 75% brojnog stanja ovog tipa tenkova, najčešće zbog mehaničkih neispravnosti.

Sedma divizija je formirana 7. juna 1940. U njoj su se našli i tenkovi AMR 33 iz rezerve, njih četrnaest. I oni su izgubljeni prije pada Francuske.

Nijemci su neke od zarobljenih tenkova uveli u svoje naoružanje, pod oznakom Panzerspähwagen VM 701 (f), i oni su uglavnom korišteni na teritoriju Francuske.

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: