ATM

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
IBM Turboways ATM 155 PCI mrežna kartica

ATM (engl. Asynchronous Transfer Mode) je spojna tehnika[1] komuniciranja (connection oriented – CO). To znači da se prije svakog transfera korisničkih informacija između izvora i odredišta mora uspostaviti veza, a po završetku transfera informacija ta se veza raskida. Unatoč tome, ATM može podržati i transport nespojnih usluga (connectionless – CL), tj. usluga datagramskog tipa (npr. transfer IP datagrama kroz ATM mrežu). Osnovna usluga koju ATM pruža višim protokolnim slojevima (ATM bearer service) nazvana je komutacija ćelija (cell relay) U ATM mrežama definirane su tri osnovne vrste veza:

  • trajne veze (permanent connections),
  • polutrajne veze (semi-permanent connections) i
  • veze koje se uspostavljaju na zahtjev (on-demand connections).

Trajne veze se uvijek koriste za istu svrhu, npr. signalizacija ili mrežno upravljanje na sučelju ILMI (Integrated Local Management Interface). Trajne veze se ne uspostavljaju signalizacijskim procedurama niti im se mijenjaju dodijeljene vrijednosti oznaka VPI/VCI. Polutrajne veze uspostavlja operater mreže na zahtjev korisnika (zahtjev se obično podnosi u pismenom obliku). Za polutrajne veze koristi se naziv trajna virtualna veza (PVC) čija se uspostava temelji na konfiguriranju pomoću sustava mrežnog upravljanja. Takve veze nakon isteka dogovorenog vremena raskida sama mreža ili ih ručno ukida operater. Nadalje, postoje dvije vrste PVC-a, PVCC (Permanent Virtual Channel Connection)[2] i PVPC (Permanent Virtual Path Connection). Obje vrste PVC-a mogu podržati veze od tačke do tačke (point-to-point) i veze od tačke prema većem broju tačaka (point-to-multipoint). Veze na zahtjev uspostavljaju se pomoću signalizacijskog protokola na inicijativu pozivajućeg korisnika. Za veze uspostavljene na zahtjev koristi se naziv komutirana virtualna veza (SVC) čija se uspostava temelji na signalizaciji u stvarnom vremenu. Nadalje, postoje dvije vrste SVC-a: SVCC (Switched Virtual Channel Connection) i SVPC (Switched Virtual Path Connection). Obje vrste SVC-a mogu podržati veze od tačke do tačke (point-to-point) i veze od tačke prema većem broju tačaka (point-to-multipoint).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Asynchronous Transfer Mode". Techopedia (jezik: engleski). 2023-07-18. Pristupljeno 2023-08-29.
  2. ^ Lipinski, Klaus. "permanent virtual channel connection (PVCC)". ITWissen.info (jezik: engleski). Pristupljeno 2023-08-29.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]