Abu Nuvas

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Abu Nuwas
Crtež Abu Nuwasa (Khalil Gibran, 1916)
Puno imeAbū Nuwās al-Ḥasan ibn Hānī al-Ḥakamī
Rođenjec. 756
Ahvaz, Abasidski halifat
Smrtc. 814(814-00-00) (57–58 godina)
Bagdad, Abasidski halifat
ZanimanjePjesnik
JezikArapski

Abu Nuvas al-Hasan ibn Hani al-Hakami ( Al-Ḥasan ibn Hānī 'Abd al-Awal al-Ṣabāḥ, Abū 'Alī (أَبُو عَلِي اَلْحَسَنْ بْنْ هَانِئْ بْنْ عَبْدِ اَلْأَوَّلْ بْنْ اَلصَّبَاحِ اَلْحُكْمِيِّ اَلْمِذْحَجِي), poznat i kao Abū Nuwās al-Salamī (أبو نواس السلمي) (756–814), poznatiji kao Abu Nuvas,[1] bio je jedan od najvećih klasičnih arapskih pjesnika, koji je pisao na arapskom i perzijskom jeziku.[2] Rođen je u gradu Ahvaz u današnjem Iranu, kao sin arapa i perzijanke, i postao je majstor svih savremenih žanrova arapske poezije. Abu Nuvas je također ušao u folklornu tradiciju i pojavljuje se nekoliko puta u knjizi "Hiljadu i jedna noć".

Rani život[uredi | uredi izvor]

Rođen je u provinciji Ahvaz (moderna provincija Khuzestan) Abasidskog halifata, bilo u gradu Ahvazu ili nekom od susjednih okruga. Njegov datum rođenja je nesiguran, rođen je između 756. i 758. godine. Otac mu je bio Hani, arapski Sirijac koji je služio u vojsci posljednjeg omejadskog halife Marvana II (r. 744–750). Njegova majka je bila arapska Iranka iz Ahvaza po imenu Gulban, koju je Hani upoznao dok je služila u policiji Ahvaza. Kada je Abu Nuvas imao 10 godina, izgubio je oca.[3][4]

U svom ranom djetinjstvu Abu Nuvas je pratio svoju majku u Basru u donjem Iraku gdje je pohađao školu Kur'ana i postao hafiz. Njegov mladalački izgled i urođena harizma privukli su pažnju kufanskog pjesnika, Abu Usame Walibe ibn al-Hubab al-Asadija, koji ga je odveo u Kufu kao mladog šegrta. Waliba je u njemu prepoznao njegov talent pjesnika i ohrabrio ga prema ovom pozivu, ali ga je mladić i seksualno privukao i možda je imao erotske odnose s njim. Njegovi odnosi sa dečacima adolescentima kada je sazreo kao muškarac izgleda da odražavaju njegovo sopstveno iskustvo sa Walibom.[5]

Djela[uredi | uredi izvor]

Pisao je poeziju u više žanrova; njegov veliki talenat najviše je prepoznat u njegovim vinskim pjesmama i u lovačkim pjesmama.[6] Njegov divan, njegova zbirka poezije, podijeljena je po žanrovima: panegiričke pjesme, elegije, invektivne, dvorske ljubavne pjesme o muškarcima i ženama, pjesme pokajanja, pjesme o lovu i vinske pjesme.[7] Njegova erotska lirika, koja je često homoerotska, poznata je iz preko 500 pjesama i fragmenata.[8] Također je učestvovao u dobro uspostavljenoj arapskoj tradiciji satirične poezije, koja je uključivala duele između pjesnika koji su uključivali zlobne razmjene pjesničkih smicalica i uvreda.[9] Ismail bin Nubakht, jedan od Nuvasovih savremenika, rekao je:

"Nikada nisam vidio čovjeka s većim obrazovanjem od Abu Nuwasa, niti onoga koji je, s tako bogatim pamćenjem, posjedovao tako malo knjiga. Nakon njegove smrti pretražili smo njegovu kuću i mogli smo pronaći samo jednu koricu knjige koja je sadržavala dvadesetak stranica, u kojem je bila zbirka rijetkih izraza i gramatičkih zapažanja."[10]:81

Zatvor i smrt[uredi | uredi izvor]

Umro je tokom Velikog abasidskog građanskog rata prije nego što je al-Ma'mūn napredovao iz Khurāsāna 199. ili 200. godine po Hidžri (814.–816. godine).[11] Budući da se često upuštao u pijane podvige, Nuvas je bio zatvoren za vrijeme vladavine Al-Amina, neposredno prije njegove smrti.[12]

Uzrok njegove smrti je sporan:[13] sačuvana su četiri različita izvještaja o njegovoj smrti: 1. Otrovala ga je porodica Nawbakht, nakon što mu je podmetnuta satirična pjesma o njima; 2. Umro je u kafani pijući sve do smrti; 3. Nawbakht ga je pretukao zbog satire koja mu se lažno pripisuje; čini se da je vino imalo ulogu u naletima emocija njegovih poslednjih sati – čini se da je ovo kombinacija izveštaja jedan i dva; 4. Umro je u zatvoru, verzija koja je u suprotnosti sa brojnim anegdotama u kojima se navodi da se nakon smrti razbolio i da su ga posjećivali prijatelji (iako ne u zatvoru). Najvjerovatnije je umro od lošeg zdravlja, a isto tako vjerovatno u kući porodice Nawbakht, odakle potiče mit da su ga oni otrovali.[5] Sahranjen je na groblju Shunizi u Bagdadu.[14]

Naslijeđe[uredi | uredi izvor]

Rukopis Abu Nauvsovih stihova. Prepisao Mirza Kuchik Visal, Qajar Iran, od 10. maja 1824.

Utjecaji[uredi | uredi izvor]

Jedan je od brojnih pisaca zaslužnih za izmišljanje književne forme mu'ammā (doslovno "zaslijepljen" ili "zatamnjen"), zagonetke koja se rješava "kombiniranjem sastavnih slova riječi ili imena koje treba pronaći".[15][16] Usavršio je i dva arapska žanra: Khamriyya (vinska poezija) i Tardiyya (lovačka poezija). Ibn Kuzman, koji je pisao u El-Endelusu u 12. vijeku, divio mu se i uspoređivan je s njim.[17][18]

Komemoracija[uredi | uredi izvor]

Bagdad ima nekoliko mjesta nazvanih po pjesniku. Ulica Abu Nuvas se proteže duž istočne obale rijeke Tigris, u četvrti koja je nekada bila eksponat grada. Abu Nuvas Park se nalazi na potezu od 2,5 kilometra između mosta Jumhouriya i parka koji se proteže do rijeke u Karadi u blizini mosta 14. jula.[19]

Godine 1976. krater na planeti Merkur dobio je ime u čast Abu Nuvasa.

Udruženje Abu Nawas, osnovano 2007. godine u Alžiru, dobilo je ime po pjesniku. Primarni cilj organizacije je dekriminalizacija homoseksualizma u Alžiru, tražeći ukidanje članova 333. i 338. Alžirskog krivičnog zakona koji i dalje smatra homoseksualnost zločinom za koji se kažnjava zatvorska kazna i novčana kazna.[20][21]

Cenzura[uredi | uredi izvor]

Dok su njegova dJela bila u slobodnom opticaju do ranih godina dvadesetog vIJeka, prvo moderno cenzurisano izdanje njegovih dJela objavljeno je u Kairu 1932. U januaru 2001. egipatsko ministarstvo kulture naredilo je spaljivanje oko 6.000 primeraka knjiga homoerotske poezije.[22][23] U Saudijskoj globalnoj arapskoj enciklopediji u unosu za Abu Nuwasa, svi spomeni homoseksualizma su izostavljeni.[24]

U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Pojavljuje se kao lik u brojnim pričama u Hiljadu i jednoj noći, gdje je izabran za dobrog pratioca Haruna al-Rašida.

Jako fikcionalizirani Abu Nuvas je protagonist romana "The Father of Locks" (Dedalus Books, 2009)[25] i "The Khalifa's Mirror" (2012) Andrewa Killeena,[26] u kojima je prikazan kao špijun koji radi za Ja' far al-Barmaki.

U sudanskom romanu Sezona migracije na sjever (1966.) Tayeba Saliha, Abu Nuvasovu ljubavnu poeziju opširno citira jedan od protagonista romana, Sudanac Mustafa Sa'eed, kao sredstvo za zavođenje mlade Engleskinje u Londonu: "Zar ti nije drago što se zemlja budi,/ To staro djevičansko vino je tu za uzimanje?"

Tanzanijski umjetnik Godfrey Mwampembwa (Gado) kreirao je strip na svahili pod nazivom "Abunuwasi" koji je objavljen 1996. godine.[27] Sadrži figuru trikstera po imenu Abunuwasi koji kao protagonista u tri priče crpi inspiraciju iz istočnoafričkog folklora, kao i iz izmišljenog Abu Nuvasa iz Hiljadu i jedne noći.

U Pasolinijevim Arapskim noćima, priča o Siumu zasnovana je na Abu Nuvasovoj erotskoj poeziji. Originalne pjesme se koriste u cijeloj sceni.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Garzanti
  2. ^ Esat Ayyıldız. "Ebû Nuvâs’ın Şarap (Hamriyyât) Şiirleri". Bozok Üniversitesi İlahiyat Fakültesi Dergisi 18 / 18 (2020): 147-173.
  3. ^ Wagner, Ewald (2007). "Abū Nuwās". In Fleet, Kate; Krämer, Gudrun; Matringe, Denis; Nawas, John; Rowson, Everett (eds.). Encyclopaedia of Islam (3rd ed.). Brill Online. ISSN 1873-9830
  4. ^ Fatehi-Nezhad, Azarnoosh i Negahban 2008; His mother was a Persian seamstress from Ahwāz, called Gulbān or Gulnāz (Abū Hiffān, 108; Ibn al-Muʿtazz, 194; Ibn Qutayba, al-Shiʿr, 2/692; Ibn ʿAsākir, 4/279). His father Hānī was either Persian (according to al-Aṣmaʿī) or from al-Shām, and had served in the army of the last Umayyad caliph, Marwān II
  5. ^ a b Kennedy, Philip F. (2009). Abu Nuwas : a genius of poetry (First South Asian paperback izd.). New Delhi. ISBN 978-1-78074-188-8. OCLC 890932769.
  6. ^ Kennedy, Philip F. (2012). Abu Nuwas : a genius of poetry (Oneworld Publications ebook izd.). London. str. 10.
  7. ^ "The Diwan of Abu Nuwas | Encyclopedia.com". www.encyclopedia.com. Pristupljeno 22. 11. 2022.
  8. ^ Kennedy, Philip F. (2012). Abu Nuwas : a genius of poetry (Oneworld Publications ebook izd.). London. str. 58.
  9. ^ Kennedy, Philip F. (2012). Abu Nuwas : a genius of poetry (Oneworld Publications ebook izd.). London. str. 150.
  10. ^ Arbuthnot, F.F. (1890). Arabic Authors: A Manual of Arabian History and Literature. W. Heinemann. ISBN 978-1-4655-1080-8. LCCN 43050203.
  11. ^ Ibn al-Nadīm, Muḥammad ibn Isḥāq (1970). Dodge, Bayard (ed.). The Fihrist of al-Nadīm : a tenth-century survey of Muslim culture. Columbia University Press. ISBN 0-231-02925-X. OCLC 298105272
  12. ^ "Abu Nuwas". 16. 10. 2012. Pristupljeno 27. 5. 2020.
  13. ^ "Abu Nuwas Biography". Poemhunter. Pristupljeno 27. 5. 2020.
  14. ^ Khallikān, Ibn (1842). Ibn Khallikan's biographical dictionary – Internet Archive. Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. str. 394. Pristupljeno 12. 9. 2010. Abu Nuwas buried cemetery.
  15. ^ "mu'ammā". Encyclopedia of Arabic Literature. 1998.
  16. ^ "Lughz". Encyclopedia of Islam. 2009.
  17. ^ La Corónica. 24. 1995. str. 242.
  18. ^ Monroe, James T. (2013). "Why was Ibn Quzmān Not Awarded the Title of "Abū Nuwās of the West?" ('Zajal 96', the Poet, and His Critics)". Journal of Arabic Literature. 44 (3): 293–334. doi:10.1163/1570064x-12341271.
  19. ^ "DVIDS – News – A Walk in the Park". Dvidshub.net. Pristupljeno 12. 9. 2010.
  20. ^ "Gay people are reclaiming an Islamic heritage". The Economist. 27. 5. 2021. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 31. 5. 2021.
  21. ^ TCHUISSEU, Divine-Léna (28. 11. 2020). "LGBTQIA+ activism in Middle Eastern and North African (MENA) countries: between repression and determination". Institut du Genre en Géopolitique. Arhivirano s originala, 2. 6. 2021.
  22. ^ Al-Hayat, 13. 1. 2001
  23. ^ Middle East Report, 219 Summer 2001
  24. ^ Bearman, Peri (2009). "Global Arabic Encyclopedia". u Khanbaghi, Aptin (ured.). Encyclopedias about Muslim Civilisations. str. 16–17.
  25. ^ Killeen, Andrew. (2009). The father of locks. Sawtry: Dedalus. ISBN 978-1-903517-76-5. OCLC 260209089.
  26. ^ Killeen, Andrew. (2012). The Khalifah's mirror. New York: Dedalus. ISBN 978-1-909232-35-8. OCLC 815389625.
  27. ^ Gado (1996). Abu nuwasi : kimefasiriwa na kimechorwa. Nairobi, Kenya: Sasa Sema Publications. ISBN 9966-9609-0-2. OCLC 43496228.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]