Agusta A 129

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Mangusta
AW129-14.jpg
A 129 International
Model Agusta A 129
Proizvođač Agusta
Prvi let 11. septembar 1983.
Glavni korisnik Italija
Varijante A 129, A 129 International

Agusta A 129 Mangusta (Mungos) je rezultat projekta po zahtjevu italijanske kopnene vojske za lakim izviđačkim i protivoklopnim helikopterom. Po osnovi A 109, Agusta sedamdesetih razvija prototip helikoptera sa uskim trupom i sjedištem za pilota i operatera naoružanja. Poslije dugih redova testiranja, prototip polijeće 11. septembra 1983. godine a od 1986. započinje serijska proizvodnja. Da bi ga napravili interesantnim za inostrano tržište, inženjeri peti predserijski prototip preuređuju početkom 1990. te ovoj varijanti daju ime A 129 International. Kao najveću promjenu na ovoj varijanti se mora naglasiti nova i jača turbina LHTEC-T800 sa 982 kW/1335 KS, dva topa 20 mm, petolistni rotor i mogućnost nošnje protivavionskih raketa tipa AIM-9 Sidewinder, Stinger ili Mistral.[1]


Opis[uredi | uredi izvor]

Augusta A 129 u letu
Kokpit pilota

U Agusti su bili i te kako svjesni kuda idu SAD sa svojim Apacheom, ali bilo je također i u mogućnosti iskoristiti prednosti tehnologije koja je, u nekim slučajevima bila ispred ostalih, uključujući i AH-64. Laki kompoziti čine 45% težine trupa (bez motora) i korišteni su za 70% vanjskih površina. Mangusta ima sofisticirani ali jednostavan sistem nosećeg rotora koji čine četiri lopatice postavljene na trodimenzionalnim elastomeričnim ležajevima (jedan po lopatici) - prvi put da je to rješenje primijenjeno na jurišni helikopter. Stoga nije potrebno podmazivanje ležajeva niti glavčine. Sistem ublažava naprezanja rotora i smanjuje vibracije čak i u oštrijim manevrima. Lopatice nosećeg rotora izrađene su oko CFRP (Carbon Fiber Reinforced Plastics - plastika pojačana karbonskim vlaknima) i Nomexovih glavnih ramenjača s Nomexovom saćastom ispunom napadne i izlazne ivice. Oplate su kompozitne sa zaštitom protiv habanja na napadnoj ivici od nehrđajučeg čelika. Hidraulički prigušivači ugrađeni su na svaku lopaticu. Dvokraki polukruti tzv. delta hinged repni rotor (rotor sa šarnirom mahanja lopatice postavljenim malo unatrag, suprotno od smjera rotacije, u odnosu na klasični šarnir mahanja) ima široku tetivu u svrhu poboljšanja upravljivosti. Postavljen je visoko na vertikalnom stabilizatoru radi što veće udaljenosti od zemlje. Sistem rotora otporan je na pogodak kalibra 12.7 mm i 23 mm te može proći kroz granu debljine 15 cm. Pogonsko vratilo nosećeg rotora na A 129 izrađeno je šuplje kako bi se osigurao prostor za postavljanje sistema MMS. Početna istraživanja i razvoj takvih sistema rađena su u SAD-u (Martin-Marietta).

Vratilo rotora dovoljno je široko za prilagodbu smještaja upravljačkih poluga rotora i okretne ploče unutra, što osjetno smanjuje odraz cijelog helikoptera ozračenog doplerskim radarom. Mangusta je proizvedena da zadovolji MIL STD 1290 standard preživljavanja zbog pada (treći helikopter koji to ispunjava nakon UH-60 i AH-64). Dvostepenski hidraulični nosači glavnih stajnih nogu i ostala strukturalna rješenja na trupu (uključujući Martin Baker zaštitna sjedala od udarca) trebala bi zaštititi posadu u 90% udara okomitom brzinom do 11.2 m/s i uzdužnom brzinom 13.1 m/s. Stajni trap može izdržati tvrdo slijetanje brzinom 4.57 m/s bez dostizanja limita trupa ili oštećenja ljuske trupa. Ograničenja po opterećenju trupa iznose +3.5g i -1g.

A 129 pogonjen je s dva turbovratilna motora Rolls-Royce Gem 2-2 1004D (proizvode se po licenci u Piaggi-u kao RR 1004) odvojenim (ali uz mogućnost povezivanja) gorivnim sistemima. Gem 1004 zamijenio je Gem 2-3. U originalu A 129 je konstruiran za dva motora Lycoming LTS-101-850A-1 budući su Gem motori bili preteški i preskupi. Vodovi goriva i spremnici su samozaptivajući, a spremnici su u nekoj mjeri otporni i na udese. Motori imaju max. opterećenje po snazi u trajanju 20 sekundi (izvanredna situacija) od 772 kW (1035 KS). Odvojeni su oklopljenim protivpožarnim zidom. Ispušnici mogu biti obloženi glatkim oblogama IC (Infra-Crvenih) prigušivača "izdajničkog" toplinskog zračenja koje navodno ne umanjuju letne značajke, iako su rijetko viđeni u mirnodopskim operacijama. Transmisija može biti u pogonu 30 minuta nakon pogotka i gubitka podmazivanja. Iako je A 129 rađen za Gem, osigurana je mogućnost ugradnje još snažnijeg motora oznake T800 (razvijan u to doba unutar US ATDE - Advanced Technology Engine Demonstrator - američki program napredne tehnologije motora). Gem je, kao ugrađen u Mangustu, preuređen i njegov reduktor je premješten kako bi se olakšala instalacija T800 u budućnosti.[2]

Tehnički podaci (A 129)[uredi | uredi izvor]

Mangusta-A129-schema.png
Podaci Jedinice
Godina produkcije 1986-
Firma Agusta
Prečnik rotora 11,90 m
Dužina 12,40 m
Visina 3,30 m
Težina (prazan) 2.529 kg
Mogući tovar
Težina (maksimalna pri startu) 4.100 kg
Putnici -
Posada 2
Brzina 315 km/h
Visina leta 4.725 m
Dužina leta 561 km
Pogon Rolls-Royce Gem 2Mk 01004D Turbina
Snaga 615 kW/836 KS
Naoružanje Do 1200 kg bombi ili 8 protivoklopnih raketa TOW

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Agusta A 129

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: