Ahmet Obradović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ahmet Obradović
Rođenje (1946-05-18) 18. maj 1946.
Mostar, FNRJ
Smrt30. januar 1993(1993-01-30) (46 godina)
Zagreb, Hrvatska

Ahmet Obradović bio je pozorišni i filmski režiser, pisac i direktor Narodnog pozorišta u Mostaru.

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Mostaru gdje je završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Amaterski se počeo baviti režijom u Stocu, gdje je kao srednjoškolac sa Kulturno umjetničkim društvom Marko Mihić režirao Zulumćara Svetozara Ćorovića. Nekoliko godina je živio u Banjoj Luci i za list Glas pisao filmske i pozorišne kritike. Na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, Odsjek režije upisao se 1969/70. godine u klasi profesora Miroslava Bejlovića. Na prvoj godini studija scenski je osmislio Studenski festival poezije, a 1971. godine prvi je u bivšoj Jugoslaviji dramatizovao roman Tvrđava Meše Selimovića. Za postavku Tvrđave sa Studentskim teatrom u Beogradu nagrađen je godišnjom nagradom Udruženja kulturno – umjetničkih društava Srbije.[1]

Režiserska karijera[uredi | uredi izvor]

Kao stipendista Narodnog pozorišta Mostar diplomsku predstavu Ko se boji Virdžinije Vulf Edvarda Olbija Obradović je režirao je na velikoj sceni ovog pozorišta 10. 3. 1973. godine. Poslije toga postaje stalni režiser Narodnog pozorišta u Mostaru, a 1987. postavljen je za direktora Pozorišta. U mostarskom Narodnom pozorištu režirao je 33 predstave, od kojih i svoja dva autorska teksta: „Vi ste na redu, izvolite“, premijerno izvedeno u Studiju 64, maloj sceni pozorišta, krajem decembra 1977. godine. Oktobra 1979., Obradović na scenu postavlja i svoju drugu autorsku predstavu, dokumentarno-poetsku dramu „Ljudi s juga“. Ovu dramu Obradović je za Radio Sarajevo režirao 1981. godine. Režirao je i izvan matične kuće, predstave višestruko nagrađivane. Autor je i nekoliko dokumenarnih filmova, među kojima i filma o glumcu Avdi Džinoviću. Tokom 1992. godine za RTV Sarajevo snimio je dokumentarni film o mostarskim izbjeglicama u Hrvatskoj “Konvoj za život”, emitovan na RTV Sarajevo 1993. godine.[1]

Došao sam u Mostar, jer ga volim. Volim Neretvu, Stari most, Radobolju, mostarske mahale, nebo, ljude...Mogao sam ostati u Beogradu i vrlo lako ući u pozorišni život tog grada. Ipak, izabrao sam Mostar.- Ahmet Obradović

U Narodnom pozorištu Mostar, Ahmet Obradović režirao je djela Žorža Fejdoa; komedije Branislava Nušića; dramu Slobodana Stojanovića Ti si to; Ćopićeve „Doživljaje Nikoletine Bursaća“; "Priča o Drugu Titu" Svetozarada Pajića; Gorko sunce Anđelka Vuletića; dramu To Alije Isakovića; Divlje meso Gorana Stefanovskog. Praizvedba Isakovićeve Hasanagice igrana je u mostarskom Narodnom pozorištu novembra 1981. godine u režiji Ahmeta Obradovića. Nedugo zatim Obradović režirao je predstavu „Ase“ - prema sbirci poezije Kameni Spavač Maka Dizdara. Režira i Preporuku, Efraima Kišona, Svadbeni marš, Zorana Božovića, te dramske tekstove Fadila Hadžića Česalj, Heroji u smokingu, Orhideja, Revolucija u dvorcu, a predstava Gospoda i drugovi je nagrađena. Nakon „Gospode i drugova“, Obradović režira Bokačov Slavujev poj, Neprijatno interesovanje Moidraga Zalice; slijede predstave Bila je deveta, Alda Nikolaja, za koju potpisuje i scenografiju i izbor muzike, potom Aleksandar Geljman „Nasamo sa svima“, Ljubomir Simović „Putujuće pozorište Šopalović", Dušan Kovačević Klaustrofobična komedija. Premijera predstave Omer i Merima održana je juna 1988. godine u pećini pod Kujundžilukom.

Godinu kasnije slijedi premijera Tvrđave Meše Selimovića, koju je tadašnja pozorišna kritika ocijenila vrlo značajnom u dramaturskom postupku Darka Lukića. Ovom predstavom se Narodno pozorište Mostar predstavilo na 16. susretima profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine u Brčkom i osvojilo nagradu za najbolju predstavu Festivala.

Izvan matične kuće Obradović je režirao u teatru Joakin Vujić u Kragujevcu predstavu „Jazavac pred sudom“ Petra Kočića 1977-e. U tuzlanskom Narodnom pozorištu režirao je Dubravčićevu „Zlatnu jabuku“ 1979-e i Nušićevu „Ožalošćenu porodicu“ 1985. godine. A u Narodnom pozorištu Zenica na scenu je postavio Kemolajtijev tekst „Stjuardese za DC-10 boeing boeing“ 1986 godine. Izuzetnu saradnju Obradović je ostvario sa Akademijom scenskih umjetnosti Sarajevo, Odsjekom za glumu, čiji su studenti diplomske predstave radili u Mostaru.

Narodno pozorište u Mostaru je na inicijativu režisera Ahmeta Obradovića 1991. godine pokrenulo Festival komedije Bosne i Hercegovine.

„Festival sam nazvao „Mostarska liska“ ponukan tradicijom mostarskog humora. Naime oduvijek su na glasu bile mostarske saljivdžije – liske, uvijek spremne na duhovitu dosjetku, blagu podvalu i kalambur. Tako je Prvi festival održan od 11 - 17. maja 1991 godine. Učestvovala su pozorišta iz Sarajeva, Banja Luke, Tuzle i Zenice. Mostarsko pozorište je učestvovalo sa predstavom „Revolucija u dvorcu“ Fadila Hadžica, koju sam ja rezirao. Gost nam je bilo Crnogorsko Narodno pozorište iz Titograda, a otvorena izložba Hasana Fazlića, na kojoj je izložio karikature dobitnika nagrade i "Lovorov vijenac" na sarajevskom festivalu MESS.“ - Ahmet Obradović

U Baltičkom dramskom teatru u Košalinu, Poljska, Obradović je režirao komediju Fadila Hadžića "Gospoda i drugovi", 1988. godine, u Amaterskom pozorištu u Prijedoru režirao je Kovačevićevu "Klaustrofobičnu komediju", 1986-e i Nikolajevu "Bila je deveta", 1987. godine. Poslijednja Obradovićeva pozorišna režija bila je predstava „Derviš i smrt“ po romanu Meše Selimovića. Predstava je premijerno izvedena februara 1992. godine. Imala je samo 10 izvođenja. Igrali su Dragan Jovičić, Branko Lican, Toni Pehar, Tahir Nikšić. Scenografiju potpisuje akademski slikar Safet Zec.

„Derviša radimo uz obilježavanje 80 godišnjice Mešinog rođenja. Odmah me je osvojila dramatizacija Nijaza Alispahića, koja je metodom slaganja slika u jednom skladnom ritmu stvorila mozaik i zaokruženu misaonu cjelinu Mešinog svijeta. A sada našeg svijeta. Obuzela me prava stvaralačka groznica i odlučih da napravimo nešto što će se pamtiti...Radili smo ne scenu po scenu, već riječ po riječ, monolog po monolog, uskladjivanje dijaloga .“ - Ahmet Obradović

Ahmet Obradović autor je i nekoliko dokumenarnih filmova – o glumcu Avdi Džinoviću, o Medjugorju, te filma o glumcu Anti Vicanu. Tokom 1992. godine za RTV Sarajevo Obradović je snimio dokumentarni film o mostarskim izbjeglicama u Hrvatskoj "Konvoj za zivot", emitiran na Televiziji Sarajevo 1993. godine. Na obnovljenom Festivalu "Mostarska liska" ustanovljena je Nagrada-plaketa „Ahmet Obradović“.

„Jako sam sretna što sam imala tako jednog predivnog oca, od kojeg sam naslijedila tako jednu predivnu profesiju i to je moj život. Moj život je bio pozorište i predstave a i danas se bavim i pozorištem a i filmom, koje sam isto tako naslijedila od oca.“ - Lea Obradović

„Ja sam bila na njegovoj zadjnoj turneji, koju je on nazvao "Turneja mira", koja je išla kroz Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku 1990 godine. Sa tom "Turnejom mira" Narodnog pozorišta u Mostaru, on je želio jednostavno da pokaže da umjetnost može prevazići svu mržnju i da može prevazići pogotovu mržnju na kninskim barikadama, koje su skinuli kada su stigli autobusi Narodnog pozorišta. Naravno mami to i nije bilo bas najdraže, ali on je uvijek inzistirao da mi idemo sa njim i da upoznajemo ljude širom bivše Jugoslavije i pogotovo pred sami rat, jer je želio da mi razumijemo šta se dešava, i stim je želio da mi odrastemo u miru i da nam pokaže da je to moguće.“

- Prof. Dr. Lana Candler (rođ. Obradović)

Sa novinarkom Majdom Hrvić, Ahmet Obradović se oženio 1973. godine. Imali su kćerke Lanu i Leu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "25 godina od smrti Ahmeta Obradovića (1946. – 1993.)". tacno.net. Pristupljeno 30. 1. 2018.