Ajvar

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Domaći ajvar

Ajvar ili hajvar[1][2] je dio zimnice, specijalna vrsta namaza, napravljena od crvene paprike, patlidžana i ljute paprike. Zavisno od količine i tipa ljute paprike okus može biti između slatkog i ljutog. Ajvar je jedan od najukusnijih specijaliteta balkanske kuhinje. U Bosni i Hercegovini koristi se najčešće kao namaz, npr. sendvičima ili se koristi kao dodatak jelima sa roštilja.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Commons-emblem-issue.svg Tema članka je kontroverzna.
Moguće je da se pojedinci ne slažu s tačkom gledišta izraženom u ovom članku ili je neutralna tačka gledišta članka sporna.

Ime "Ajvar" dolazi od turske riječi havyar što znači "usoljena ikra", i dijeli etimologiju s kavijarom [1]

"Ajvar” je začin koji se sastoji uglavnom od crvene paprike, patlidžan, sol, biljno ulje i začini. Nastao je u Makedoniji[citat potreban] te je uglavnom popularan na Balkanu. Ajvar se može jesti na kruhu, kao dodatak sendvičima, za dodavanje okusa: čorbama, juhama, uz meso i povrće s roštilja, dodatak salatama, i niz drugih načina ...

Priprema[uredi | uredi izvor]

Ajvar se pravi na jesen, kada je puna sezona paprike, posebno se priprema i koristi cijele godine. Ajvar se pravi od ljutih i od slatkih paprika te patlidžana. Najčešće se koristi vrsta paprike koja se zove "roga". U pitanju je duga, crvena paprika, s debelim mesom i koja se lako guli. Paprike i patlidžani se pripremaju cijeli na otvorenoj vatri ili pećnici. Prije same pripreme ajvara, paprike i patlidžani se ispeku, pažljivo ogule, ocijede i samelju. U smjesu se dodaje suncokretovo ulje i bijeli luk.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Prilikom industrijske proizvodnje nije moguće postići potpuno odvajanje kožice od mesa paprike. Iz tog razloga postoji razlika u ukusu između domaćeg i industrijski napravljenog ajvara.

Industrijski proizvođači[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: