Alpsko skijanje

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Skijaš
Alpsko skijanje na Bariloche (Argentina)

Alpsko skijanje je vrlo raširen način skijanja na planinskim padinama prekrivenim snijegom.

Ime je dobilo po Alpama, planinskom gorju u Evropi gdje je tradicija takvog načina skijanja i začeta. Iako je alpsko skijanje danas rašireno u cijelom svijetu i na svim kontinentima, naziv se zadržao do danas. Ovaj vid skijanja vrlo je raširen vid rekreacije ali i jedan od standardnih olimpijski sportova na zimskim Olimpijskim igrama.

Tehnike[uredi | uredi izvor]

Kroz historiju su se tehnike alpskog skijanja često značajno mijenjale. Razloga za te promjene bilo je više, osim same domišljatosti pojedinih učitelja skijanja i tehnološki napredak materijala, oblika i funkcionalnosti skijaške opreme, nivo uređenosti staza, itd.

Prva poznata alpska tehnika je Lilefender, a dobila je ime po gradu Lilenfeldu. Riječ je o tehnici skijanja pomoću jednog dugačkog štapa, kod kojeg skijaš zabada štap u središte zavoja te se zatim oko njega rotira i na taj način određuje smjer skretanja. Kasnije su skijaši vrlo brzo usvojili korištenje dva kraća štapa a ne jednog dugačkog.

Puno je širu primjenu doživjela tzv. Alberg tehnika koju je ranih godina 20. vijeka prezentirao austrijanac Hannes Schneider, a poznata je i kao tehnika plužne kristijanije. Valja istaknuti i norvežanina Sondre Norheima, koji je konstruirao skijaški vez koji je omogućio bolje upravljanje skijom, i to tehnikom koja se danas naziva telemark. Daljni napredak tehnologije, posebice kvalitete skija i njihovih rubnika, omogućile su modernije alpske tehnike kao što su prestupna tehnika te carving (čitaj karving, od engleskog naziva carving). Danas u natjecateljskom i rekreativnom alpskom skijanju preovladavaju carving, te kod manjeg broja skijaša prestupna tehnika.

Discipline[uredi | uredi izvor]

Alpske natjecateljske skijaške discipline su: slalom, veleslalom, spust, super-veleslalom, alpska kombinacija i paralelna natjecanja. Neslužbeno bi ih mogli kategorizirati na tehničke (slalom i veleslalom) i brzinske (spust i super-veleslalom) discipline.

Najvažnije takmičenje u alpskom skijanju je ono koje se odvija na zimskim Olimpijskim igrama. Svake godine se vrhunski skijaši natječu na natjecanjima Svjetskog kupa pod patronatom Međunarodne skijaške federacije (FIS), koja organizira i niz utrka nižeg nivoa. U ne-olimpijskoj godini skijaši se okupe na Svjetskim prvenstvima.

Pripreme skijaša[uredi | uredi izvor]

Cilj kondicionog treninga skijaša prvenstveno je usmjeren na razvijanje morfoloških, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te na održavanju maksimalnog nivoa treniranosti pred samo takmičenje.

Sam trening nastao je na temelju međusobne povezanosti trenera i praktičnog iskustva s jedne, te stručnjaka u području sporta i medicine s druge strane.

Zamišljen je tako da se lakši nivo vježbi nadopunjuje kompleksnim. Za uspješnost treninga u skijanju od izuzetne važnosti je da bude pogodan i izvodiv u svim dijelovima godišnjeg ciklusa, te da na kraju dovede do adekvatne pripreme lokomotornog aparata skijaša za takmičarsku sezonu.

Na planiranju, programiranju i realiziranju trenažnog procesa rade timovi visoko kvalificiranih stručnjaka u opremljenim institutima i sportskim objektima sa izuzetno dobro motiviranim sportistima. Dodatno se ovaj posao usložnjava ako trenažni proces i takmičenje ovisi od faktora na koje se ne može mnogo uticati (meteo prilike) kao i vanjske sile (sila trenja otpora, centrifugalne i centripetalne sile, zatim otpor snijega i dr ). Svi ovi faktori su jako bitni jer značajno otežavaju trenažni proces, naročito u tehničko taktičkom smislu. Rijetki su takmičari koji voze sve discipline a to se ogleda i zbog različite pripreme za tehničke i brze discipline.

Osim skijaške tehnike specifičnih kondicionih treninga u pripremnom periodu skijaši se bave još i atletikom, gimnastikom, plivanjem i dr.

Trening profesionalnog skijaša odvija se kroz plan i program bez kojeg je rad nezamisljiv. Plan i program se sastoji iz:

a) Analiza protekle takmičarske sezone,

b) Plana treninga za pripremni period,

c) Plana treninga za predtakmičarski period i

d) Početaka takmičarske sezone.

Poznati alpski skijaši[uredi | uredi izvor]

Velik je broj poznatih skijaša koji su kroz historiju dominirali alpskim natjecanjima. Često se kao najbolji skijaši svih vremena ističu Ingemar Stenmark, Alberto Tomba, u Hrvatskoj Janica i Ivica Kostelić te brojni drugi.

Organizacije u alpskom skijanju[uredi | uredi izvor]

Sva pravila te organizacija i kontrola skijaških natjecanja su pod upravljanjem Međunarodne skijaške federacije (FIS) sa sjedištem u Bernu (Švicarska).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: