Amer Delić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Amer Delić Tenis
AmerDELICSARAJEVO.jpeg
Država Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina
Datum rođenja 30. juni 1982. (1982-06-30) (32 god.)
Mjesto rođenja Tuzla
Visina 196 cm
Profesionalni početak 2003.
Kraj karijere 2012.
Ruka kojom igra desna
Novčane nagrade $935 409
Pojedinačno
Ukupno 33-56
Turnirske pobjede 0
Najbolje mjesto na listi 60 (9. juli 2007)
Grand Slam rezultati
Australian Open 3R (2009)
French Open 1R (2007)
Wimbledon 2R (2007)
US Open 2R (2004)
Parovi
Ukupno 21–34
Najbolje mjesto na listi 74 (10. septembar 2007)
Grand Slam rezultati (parovi)
Australian Open 2R (2007)
French Open 1R (2007)
Wimbledon 2R (2007)
US Open 3R (2005, 2007)
Podaci zadnji put aktualizirani: 14. septembar 2012.

Amer Delić je penzionisani bosanskohercegovački teniser i bivši član bosanskohercegovačke Davis Cup reprezentacije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Tuzli, gdje je živio sve do svoje 14. godine, da bi 1996. s porodicom emigrirao u Jacksonville na Floridi.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Igrao je tenis na nivou koledža dok je bio na Univerzitetu Illinois. Tu je 2003. godine bio pobjednik Prve NCAA divizije i pojedinačno i u parovima.

Njegov najbolji rezultat na Grand Slam turnirima jeste 3. kolo Australian Opena 2009. Na US Openu 2005. u paru sa Jeffom Morrisonom došao je također do 3. kola; u 1. kolu pobijedili su favorizirani par Leander Paes/Nenad Zimonjić.

26. marta 2007. Delić je u 3. kolu Miami Mastersa iznenadio Nikolaja Davidenka, tada 4. igrača na ATP-listi i 4. nosioca turnira (7–6/5/, 6–3).

Delić trenira u Saddleback Resortu u Wesley Chapelu na Floridi, gdje boravi kad ne igra turnire. Dobar je prijatelj i trening-partner Johnu Isneru, trenutno prvom američkom reketu.

2009.[uredi | uredi izvor]

Godinu je počeo u Brisbaneu, gdje je pobijedio u 3 kvalifikacijska meča, ali ga je u 1. kolu porazio Mario Ančić rezultatom 6-7(2), 7-6(4), 6-7(6). U Sydneyu je također izgubio u 1. kolu od Nijemca Denisa Gremelmayra. Na Australian Openu konačno je počeo pobjeđivati. Opet se plasirao na turnir kroz 3 kvalifikacijska meča, a u 1. kolu porazio je Taylora Denta u 5 setova. Sljedeći protivnik bio mu je Paul-Henri Mathieu i pobijedio ga je također u 5 setova (9-7 u petom). U 3. kolu zaustavio ga je Novak Đoković u 4 seta. Nakon ovog meča neki od njihovih navijača gađali su se stolicama zbog sukoba između Bošnjaka i Srba. Zbog povrede koljena, Delićev posljednji nastup ove godine bio je na turniru na travi u Newportu u julu, gdje ga je u 1. kolu pobijedio Nicolas Mahut.

2010: Povratak i nastup u Davis Cupu za Bosnu i Hercegovinu[uredi | uredi izvor]

Delić u augustu 2010.

Na US Openu 2010. Delić se pokušao vratiti u tenis. Međutim, izgubio je u prvom kolu kvalifikacija od Michaela Yanija. U septembru se pridružio reprezentaciji Bosne i Hercegovine u Davis Cupu kada je BiH odigrala meč II grupe Evroafričke zone protiv Portugala. Izgubio je oba meča: pojedinačni protiv Frederica Gila u 5 setova te u igri parova s Aldinom Šetkićem protiv Gila i Leonarda Tavaresa u 4 seta. Nakon ovog poraza, BiH je ostala u grupi II.

2011.[uredi | uredi izvor]

U martu 2011. Delić je učestvovao u Davis Cup meču protiv reprezentacije Maroka. Pobijedio je u jednom od 2 pojedinačna meča, te u parovima s Ismarom Gorčićem, što je bilo dovoljno za prolaz u narednu fazu takmičenja i meč protiv Estonije u julu. U ovom meču Delić je pobijedio u sva 3 svoja nastupa (2 + 1) i tako timu BiH donio ukupnu pobjedu i prolaz u narednu fazu takmičenja, u kojoj je protivnik bila reprezentacija Danske.

2012.[uredi | uredi izvor]

Delić je ponovo bio ključni igrač u Davis Cupu, u meču protiv Turske u februaru. Dobio je oba pojedinačna meča, kao i meč parova. Međutim, dugotrajni problemi s povredama natjerali su ga da okonča igračku karijeru.[1] Ipak, rekao je da će se nastaviti baviti trenerskim poslom.[1]

Finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačne titule (8)[uredi | uredi izvor]

Legenda (pojedinačno)
Grand Slam (0)
Masters Cup (0)
ATP Masters Series (0)
ATP Tour (0)
Čelendžeri (6)
Futures (2)
Br. Datum Turnir Podloga Protivnik u finalu Rezultat
1. 7. juli 2003. Flag of the United States.svg Peoria zemlja Flag of Paraguay.svg Francisco Rodriguez 6–1, 4–6, 6–2
2. 21. juni 2004. Flag of the United States.svg Auburn tvrda Flag of the United States.svg K. J. Hippensteel 7–6, 6–3
3. 11. april 2005. Flag of Mexico.svg Mexico City zemlja Flag of the United States.svg Jeff Morrison 6–4, 3–6, 6–3
4. 30. oktobar 2006. Flag of the United States.svg Louisville tvrda (dvorana) Flag of Switzerland.svg Stéphane Bohli 3–6, 6–2, 6–3
5. 13. novembar 2006. Flag of the United States.svg Champaign–Urbana tvrda (dvorana) Flag of the United States.svg Zack Fleishman 6–3, 6–0
6. 28. januar 2008. Flag of the United States.svg Dallas tvrda (dvorana) Flag of Switzerland.svg Stéphane Bohli 6–4, 7–5
7. 24. maj 2008. Flag of the United States.svg Carson tvrda Flag of the United States.svg Alex Bogomolov Jr. 7–6, 6–4
8. 13. mart 2011. Bosna i Hercegovina Sarajevo tvrda (dvorana) Flag of Slovakia.svg Karol Beck predaja bez borbe

Pojedinačna finala (8)[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: