Američke kolonije

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Merge-arrow 2.svg Predloženo je da se sadržaj ovog članka prebaci u članak Trinaest kolonija.
Molimo da napišete svoje mišljenje o prebacivanju na stranici za diskusiju.

Prvi udarac engleskoj moći i prevlasti došao je iz njenih sjevernoameričkih kolonija. U Sjevernoj Americi, Engleska je posjedovala 13 kolonija. Postojale su tri vrste kolonija: krunske, vlasničke i kompanijske. Vlasničke i kompanijske nastale su tako što ih je kralj putem povelje darovao pojedincima i kompanijama.

Najstarija od ovih kolonija Virginia, osnovana je 1607. godine, a posljednja Georgia 1733. godine. Ostalih jedanaest kolonija bile su: Massachusetts, Connecticut, Rhode Island, New Hampshire, New York, New Jersey, Pennsylvania, Delaware, Maryland, Sjeverna Karolina i Južna Karolina.

Kolonije su uživale izvjesnu političku i pravnu autonomiju, koja se oslanjala dijelom na običajno pravo i „osnovne sporazume“ lokalnih dosljednika, a dijelom na „povelje“, tj. ustavotvorne akte o kolonijama, koje je dala engleska kruna. Englesko pravo, kako je 1892. godine pisao Friedrich Engels „u toku vijekova sačuvalo je i presadilo u Ameriku i kolonije najbolji dio one lične slobode, lokalne samouprave i obezbjeđenja od svake intervencije, osim sudske – jednom riječju, one starogermanske slobode koje su na kontinentu, pod vlašću apsolutnih monarhija, potpuno izčezle.

Između kolonija postojale su razlike. Rijeka Potomac dijelila je sve kolonije na dvije grupe: sjevernu i južnu. U južnim kolonijama, koje su starije po postanku, preovladavala je plantažerska privreda sa aristokratiziranim zemljoposjednicima, za koje su radili siromašni bijelci i robovi – crnci. U sjevernim kolonijama (Nova Engleska) preovladavala je farmerska privreda sa snažno razvijenim pomorstvom. Izvršnu vlast u kolonijama vršio je guverner imenovan u Londonu. Pomagalo mu je vijeće čije članove je sam imenovao. Vlast je organizovana po ugledu na Englesku. Postojalo je izborno predstavničko tijelo koje je imalo zakonodavnu i sudsku nadležnost, a po engleskom modelu organizovana je i lokalna samouprava. Kolonisti su sa sobom donijeli i englesko pravo.

Britanska restriktiva ekonomska politika izazivala je veliko nezadovoljstvo buržoazije u kolonijama. Kolonijama je bilo zabranjeno emitovanje novca, ograničena je industrijska proizvodnja, određeni proizvodi mogli su se izvoziti u Englesku, na uvoz američkih proizvoda bile su velike carine a iz Evrope se roba mogla uvoziti samo na britanskim brodovima.

Posebno nezadovoljstvo izazvao je Zakon o pečatima (Stamp Act) iz 1765. godine prema kome je uvedeno novo poresko opterećenje za kolonije. Kongres 10 kolonija[citat potreban] je odbio plaćanje ovog poreza. Usvojena je Deklaracija o pravima Amerikanaca kojom se odbacuju svi direktni porezi i proglašava bojkot britanske robe. Zakon o pečatima je britanski parlament ukinuo 1766. godine

U kolonije je 1767. godine uveden porez na industrijske proizvode. Da bi stvorila presedan za naplatu poreza, Engleska je 1773. godine ukinula visoke carine na čaj koji se uvozio u američke kolonije, ali je uvela relativno nizak porez na taj artikal.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: