Anaksimandar

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Anaksimandar
Example alt text
Anaksimandar, detalj sa Rafaelove slike Atenska škola, 1512.
Rođenje 610. p. n. e.
Smrt 546. p. n. e.

Anaksimandar (610-546. p. n. e.) (grčki Ἀναξίμανδρος Anaxímandros) je bio Grk koji je pripadao miletskoj školi. Za njega se vjeruje da je bio uvaženi građanin (bio je upravitelj jedne grčke kolonije). Za njega se vjeruje da je Grčku upoznao sa sunčanim satom.

Kosmologija i apeiron[uredi | uredi izvor]

Anaksimandrova reputacija je većinom zaslužna radi njegovog kosmološkog rada, kojeg je malo sačuvano. Od nekoliko sačuvanih fragmenata znamo da je on vjerovao da je praosnov (arhe, riječ prvi puta pronađena u Anaksimandrovim spisima, koju je on vjerovatno izmislio) beskonačna masa (apeiron), koja ne stari i ne raspada se, i koji trajno proizvodi nove materijale od kojih je građeno sve što mi vidimo.

On nikada nije definisao svoj princip, i generalno je bio shvaćen (npr. Aristotel) da je to neki prvobitni haos. Apeiron je obuhvatio toplo i hladno, mokro i suho i usmjerio kretanje stvari, koje su radi toga rasle u sve što mi vidimo i imamo na svijetu.

Iz nejasnog i beskonačnog tijela pojavila se centralna masa- naša Zemlja, cilindrična u obliku, koja se nalazila u centru okružujuće vatre, koja se kasnije ohladila. Čovjek i životinje su nastali kao transmutacije. Čovječanstvo je, prema Anaksimandru, postalo iz neke druge vrste vjerovatno vodene. Radi ovoga, iako on nije imao nikakve teorije o prirodnoj selekciji, neki ljudi smatraju da je on bio praotac teorije evolucije.

Anaksimandar je ponudio teoriju apeirona kao suprotnost teorijama Talesa koji je tvrdio da je voda praosnov svega. Anaksimandar je smatrao da voda ne može biti praosnov jer ona ne može obuhvatiti sve suprotnosti u prirodi-naprimjer, voda može biti samo mokra, nikada suha. Na isti način nije prihvatao ni druge kandidate za praosnov svijeta, zato je Anaksimandar mislo da mora postojati neka supstanca apeiron, koju ne možemo direktno vidjeti ali koja može objasniti suprotnosti koje je on mogao vidjeti oko sebe.

Život[uredi | uredi izvor]

Talesov sugrađanin i slušalac. Kao da je postojala neka veza učitelj-učenik, mada nema dokaza. Jedan filozofski sistem utiče na drugi i u tome se ogleda razvitak cjelokupne filozofske misli. Najgenijalniji i najimpozatniji lik među miletskim misliocima.

Spisi i izvori[uredi | uredi izvor]

Izgleda da je prvi koji je napisao knjigu iz filozofije O prirodi – sačuvani su samo fragmenti. O njegovoj filozofiji saznajemo više od kasnijih pisaca a osobito od Aristotelesa i Simplicijuma.

Učenje[uredi | uredi izvor]

Za supstanciju uzima neizmjerno, neograničeno, beskonačno – apeiron (a=negacija, perion=granica), ne određujući ga kao zrak, vodu ili nešto drugo, njegovi se djelovi mijenjaju ali je cijelina nepromjenljiva. Apeiron nije tjelesan, nije iskustven, do njega možemo doći racionalno. Ako ga ne možemo opaziti ne znači da ne postoji. Apeiron je kvalitativno neodređena, prostorno i vremenski neograničena materijalna praosnova (arhe) svega postojećeg, što iz sebe, pomoću vječnog kretanja, izdvaja suprotnosti i tako uslovljava nastanak pojedinačnih stvari. To je pojedinačno, najzad, opet se vraća na kraju procesa u opće, neodredivo, beskonačno u apeiron. Apeiron je beskonačno biće iz kojeg sve nastaje. Beskonačni apeiron osnovni je princip objašnjenja svih promjena u prirodi. No njegov prauzrok treba nasuprot Talesovoj vodi i Anaksimenesovom zraku, razlikovati od svih konkretnih stanja materija. Voda ne može biti arhei – iscrpila bi se, voda je nešto određeno, ima svoje kvalitete, a što ima kvalitete je propadljivo, ograničeno. Određeno biće ne može biti arhei. Arhei mora biti nešto što nema kvaliteta – neodređeno. Treba nam neiscrpan izvor. Nešto što je važnije od bića. Aristoteles Kad bi jedna stvar bila beskonačna, ostale bi morale propasti. Jer sve je ili počelo ili je iz počela, a počelo aperiona ne postoji jer (da postoji) bilo bi njegova granica. Zatim je nenastalo i neuništivo budući da je neko počelo. Jer ono što je nastalo nužno ima svršetak i postoji kraj svakog propadanja. Opazivši očitu međusobnu promjenu četiri elemnta, jednog u drugi nije htio jednog od njih učiniti osnovom, nego nešto drugo mimo toga. On ne izvodi postanak stvari usljed promjene elemenata već razdvajanja suprotnosti zbog neprestalnog kretanja. Uvidio je da bi se u materiju morale staviti različitosti, ako je trebalo da iz samokretanje iz nje proizađu. On je pretpostavljao da je u Bezgranično – apeiron unijeta različnost djelovanjem hladnoće i topline, suhog i vlažnog i tako dalje, i da su tako stvoreni Zemlja, Voda, Zrak i Vatra.

Nije ni voda, niti bilo koji drugi element, nego je to neka druga priroda koja je neodređena i iz koje je postalo ili postaju nebesa i svjetovi u njim, iz njega postaju bića i u njega nestaju, uskladu s nužnošću. Jer oni plačaju kaznu i oštetu jedan drugom za nepravdu u skladu s vremenom. Vidi vrijeme kao silu koja imanentnom pravilnošću i zakonitošću svim snagama, pojavama i stanjima u prirodi određuje pravu mjeru i granicu veličine, količine, trajnosti i vrijednosti i odmjerava tok prirode kao i tok historije i tok ljudskog života. Bez kretanja nema ni nastajanja ni propadanja. Kretanje je vječno. Vječno kretanje je starije počelo od vode i usljed njega jedne se stvari rađaju a druge propadaju. Negiranje – dijete-čovjek. Da bi nastalo drugo prvo je negirano. Negiranje je nužnost. Npr. pepeo je nanio nepravdu drvetu jer je drvo izgorilo da bi pepeo nastao, ali će i ono platiti, jer duguje postojanje uništavanjem-nestajanjem ovog prvog. Čitav lanac nastajanja i nestajanja, nema ga – postoji – neće ga biti, biće u drugoj formi. ==

Kosmos[uredi | uredi izvor]

Iz jednog proističe mnoštvo, iz mnoštva jedno, postoji periodično stvaranje i uništavanje svijeta. Anaksimandros posebno ističe prirodnu nužnost tog procesa. Istovremeno vraćanje jednog on smatra pravednošću, a izdvajanje pomoću suprotnosti za njega je nepravda. Bića ne nestaju potpuno, već se vraćaju u apeiron. Postoji red, zakon kako stvari nastaju i nestaju. Kozmos je red. Prvi je rekao da ima mnogo svjetova. Bezbroj svjetova nastaje zahvaljujući vječitom kretanju. Anaksimandros, prvi metafizar u užem smislu, i po pitanjima i po odgovorima, zamišlja zemlju ovako. On je pošao dalje od Talesa: princip iz kojega su postale stvari jeste beskonačno, zamišljeno kao pratvar neizmjerna u prostoru i neograničena u vremenu. Iz te pratvari najprije se izdvojila toplota i studen, a zatim po zakonu centrifiguralne slike i prema težini u sve većoj udaljenosti od središta, naslagala se četiri sloja u obliku lopti: zemlja, voda, zrak, oganj. Vodeni sloj se raskinuo, jer je voda mjestimice ishlapila. Kad se rasprsnuo ognjeni sloj, stvoriše se zvijezde. Mjesec, Sunce, Zemlja ima oblik valjka ili cilindra, kome je širina prema visini kao 3:1 i taj valjak pliva po vodi. Zemlja se nalazi tačno na sredini nebeske lopte i to nepomično, jer nema razloga da se ikuda krene kad je od svih tačaka lopte jednako udaljena. Po njemu zemlja ima oblik valjka koji se nalazi u centru svijeta i slobodno lebdi u zraku. Prema tome, ta koncepcija svijeta predstavlja znatan logički napredak u samoj filozofskoj misli od Talesa do Anaksimandrosa.

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Prvi je čovjek koji je izložio teoriju evolucije: živo biće je rođeno u moru i razvija se od jednostavnog ka složenijem, a onda je izašao iz mora.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Anaksimandar



Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: