Analitička mašina

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Gnome-emblem-important.svg Na ovoj stranici su konstatovane greške u izvornom kodu koje moguće dovode do nepoželjnih rezultata.
Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako da ispravite ove greške onda se obratite na čaršiji za pomoć.

Analitička mašina, važan korak u historiji računarstva, predstavlja dizajn mehaničkog digitalnog računara opšte namjene od strane engleskog profesora matematike Charles Babbage-a. Prvi put je opisana 1837., ali je Babbage nastavio daradi na dizajnu do njegove smrti 1871. Zbog finansijskih, političkih i pravnih razloga mašina nikada nije stvarno napravljena.

Neki vjeruju da tehnološka ograničenja tog vremena nisu dozvoljavala konstrukciju mašine, dok drugi vjeruju da je tehnologija bila dovoljno razvijena, ali da je nedostajalo političke i novčane podrške.

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Prvi pokušaj Charlesa Babbage-a da napravi mehanički računar je bila Diferencijalna mašina, računar specijalne namjene. No kada je taj projekat posrnuo zbog ličnih i političkih razloga, on je shvatio da je moguće napraviti mnogo općenitiji dizajn i počeo je raditi na dizajniranju analitičke mašine.

Analitička mašina je trebala da bude pokretana parom i trebala je imati preko 30 metara dužine i 10 metara širine. Programi i podaci su trebali da budu unošeni putem bušenih kartica. Kao izlaz, mašina bi imala printer, krivolinijski ploter i zvono. Također, mašina bi bila u stanju da buši brojeve na kartice za kasnije čitanje. Zamišljena je tako da radi sa decimalnim sistemom. Postojala je i memorija kapaciteta 1000 brojeva, svaki sa po 50 cifara. Aritmetička jedinica je trebala da bude u stanju raditi sa sve četiri aritmetičke operacije.

Probramski jezik za analitičku mašinu je trebao biti srodan modernim asemblerskim jezicima. Predviđeno je korištenje tri tipa bušenih kartica: kartice za aritmetičke operacije, kartice za numeričke konstante i kartice za učitavanje i spremanje operacija i prenosa brojeva iz memorije u aritmetičku jedinicu i nazad. Zamišljena su i tri odvojena čitača ovih kartica.

1842. italijanski matematičar Luigi Menabrea, kojega je Babbage sreo tokom puta u Italiju, opisao je mašinu na francuskom. 1843. opis je preveden na engleski i podrobno komentiran od strane Ade King Lovelace, koja se zainteresovala za mašinu deset godina ranije. Napravila je komentar o tome kako bi se mašina mogla programirati da izračunava Bernulli-jeve brojeve, pa je tako stekla titulu prvog kompjuterskog programera. Moderni programski jezik Ada je dobio ime njoj u čast.

Djelomična konstrukcija[uredi | uredi izvor]

1878. "Britanska asocijacija za unapređenje nauke" je donijela preporuke protiv konstrukcije analitičke mašine, što je potopilo Babbage-ove nade za dobijanje donacije od Vlade.

1910. Babbage-ov sin Henry P. Babbage izvjestio je da je uspio napraviti dio analitičke mašine, koji je iskoristio da izračuna listu višekratnika od pi, nažalost netačno. Ovo je bio samo dio cijele mašine, nije bila programabilna i nije imala spremište za podatke.

Uticaj[uredi | uredi izvor]

Projekat analitičke mašine izvršio je ogroman uticaj na kasniji tok historije razvoja računarstva. Koncepti na kojima je Babbage zasnovao svoju analitičku mašinu su aktuelni i danas: Računari imaju odvojen dio za pohranu i obradu podataka. Problem se rješava algoritmom, a mašine je moguće programirati.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: