Anatole France

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Anatole France
Example alt text
Rođenje 16. april 1844.
Pariz, Francuska
Smrt 12. oktobar 1924.
Saint-Cyr-sur-Loire, Francuska

Anatole France (Pariz, 16. april 1844. - Saint-Cyr-sour-Loire, 12. oktobar 1924.), pravo ime Jacques Anatole François Thibault, francuski književnik.

Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Alfred Dreyfusova afera, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.

U prvom radoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira tretira li savremenu ("Zločin Silvestra Bonnarda", 1881.) ili historijsku tematiku ("Thais", 1890, "Pečenjarnica kraljice Pédauque", 1893. i dr), dominira skepticizam i esteticizam.

Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u "Savremenoj historiji" i u nizu filozofsko-satiričkih romana ("Otok pingvina", 1908, "Bogovi žeđaju", 1912., "Pobuna anđela", 1914.). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera ("Knjiga moga prijatelja", 1885., "Mali Pierre", 1918. i dr.).

Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu vijekova i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.

Djela[uredi | uredi izvor]

  • "Crveni ljiljan"
  • "Život u cvatu"
  • "Zločin Silvestra Bonnarda"
  • "Pečenjarnica kraljice Pédauque"
  • "Savremenoj historiji"
  • "Knjiga moga prijatelja"
  • "Mali Pierre"
  • "Pobuna anđela"
  • "Otok pingvina"
  • "Bogovi žeđaju"
Wikicitat
Wikicitat: Anatole France
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: