Andreas Vesalius

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Crystal Clear action spellcheck.png Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.
Andreas Vesalius
Example alt text
Andreas Vesalius
Rođenje 31. decembar 1514.
Brisel, Belgija
Smrt 15. oktobar 1564.
Zakynthos, Grčka

Andreas Vesalius, Brisel 31. decembra 1514. god. - Zakynthos (Grčka) 15. oktobra 1564. god., bio je flamanski ljekar i anatomičar, njemačkog porijekla. On je napisao prvu kompletnu knjigu ljudske anatomije: De humani corporis fabrica libri septem (Sedam knjiga o građi ljudskog tijela). Knjigu je izdao Johannes Oporinus (Basel, 1543).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Otac mu se također zvao Andreas i bio je apotekar. Otac je kao apotekar radio za cara Maksimiliana I, Karel V i Redinanda I. Njegov djed je također radio kao ljekar za cara Maksimiliana I. Mati mu se zvala Elisabeth Crabbe.

Studiranje[uredi | uredi izvor]

Vesalius je klasično obučavan u Luvenu (Belgija), gdje je učio Latinski i Grčki. Već kao mlad momak se mnogo interesovao za anatomiju. Kada je njegov otac počeo raditi u Parizu kao carev 'Valet de Chambre', onda se Vesalius upisao na Pariski univerzitet. Jacobus Sylvius i Guenther von Andernach (Guinterius) su mu bili mentori. Ovdje je Vesalius učio medicinu po sistemu Galenusa. Galenus je bio grčki/rimski ljekar iz drugog vjeka. U to vrijeme je to bio najvažniji sistem medicine i na fakultetima se nije mnogo vise učilo nego tekstovi i interpretacije mišljenja Galemusa. Ali sve je više bilo jasno da ova Gamenusova medicina nije potpuno ispravna i to je također Vesalius primjećivao.

Otpor Galenusu[uredi | uredi izvor]

Što je više imao znanja, to je više počeo tražiti bolje načine liječenja. On se udaljavao od regularnih Galenusovi teorija i pokušavao je da shvati ljudsko tijelo kroz opservacije. Zbog svojih 'čudnih' ideja, morao je podnjeti mnogo kitike. Svoju studiranje je završio sa radom zvanim 'Paraphrasis in nonum librum Rhazae medici arabis clariss ad regem Almansorum de affectum singularum corporis partium curatione'. Tu je analizirao neke dijelove devete knjige od arapskog ljekara Al Razija (Shaikh Al-Ra'ies). U 1536. godini Vesalius se vratio u svoje rodno mjesto, zbog ratne situacije koja je polako nastajala u Francuskoj u to vrijeme.

Padova[uredi | uredi izvor]

Nakon svađe sa svojim mentorom u Luvenu, Vesalius je preselio u Padovu u Italiji. U tom gradu je Renesansa u veliko počela. Medicina je napredovala. Vesalius je doktorirao i kratko poslije primanja titule doktora nauke, postao je i profesor hirurgije. Predavao je na univerzitetu između ostalog i anatomiju. Anatomiju je proučavao na tijelima zarobljenika koji su osuđeni na smrt. U 1543. godini izdao je knjigu anatomije "De Humani Corporis Fabrica" sa detaljnim slikama različitih talijanski slikara. Jedan od tih slikara bio je Johannes van Calcar. U knjizi Fabrica on je opisao preko 200 grešaka Galenusove medicine i dokazao je da je Galenus medicinu bazirao na anatomskim opservacijama životinja an ne ljudi. Osim patološki sekcija na ljudima, on je praktikovao i patološke sekcije na mrtvim i živim životinjama. Tako je recimo otkrio da životinja kojoj se kičma prereže više ne može kretati noge.

Španija[uredi | uredi izvor]

Za izdavanje knjige Fabrice, Vesalius je mnogo kritikovan od strane Galanusovi slijedbenika. Poslije toga je prestao raditi kao akademik. Preselio je u Španiju i postao je lični ljekar cara Karela V, car Svetog Rimskog Carstva. Poslije je bio i ljekar njegovog sina, Filipsa II. Zbog velike stručnosti bio je omiljen među svojim pacijentima. Ali na kraju je opet zbog velike kritike u Spanije van tog kruga pacijenata, morao preseliti. Nastavio je svoj život u Veneciji u Italiji.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Nakon konstatacije da je jedan od njegovih pacijenata preminuo, dobio je saglasnost od familije pacienta da izvrši patološku sekciju. Kada je otvorio tijelo otkrio je da srce pacijenta još kuca. Familija ga je optužila za ubistvo. Uz pomoć kralja nije osuđen na smrtnu kaznu, nego je poslan u Jerusalem. Na putu ka Palestini njegov brod je potonuo kod ostrva Zacynthus (Grčka). Vesalius je na tom ostrvu preminuo i tu je ukopan. Njegov grob nikada nije nađen.

Nominacija za najvećeg Belgijanca svih vremena[uredi | uredi izvor]

U 2005. godini biran je najveći Belgijanac svih vremena. Vesalius je bio među nominovanima i završio je na 6. mjestu u flamanskoj verziji a na 19. mjestu u valonskoj verziji.


Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Andreas Vesalius