Andrija (humski knez)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pečat kneza Andrije.

Andrija (prva pol. 13. vijeka — oko 1250) bio je humski knez.[1]

Po Mauru Orbiniju, sin Miroslava, brata župana Stefana Nemanje, poslije kralja Stefana Prvovjenčanog. Po smrti Miroslava, humska vlastela prognala su iz zemlje desetogodišnjeg Miroslavljeva sina Andriju s majkom, a Humom od Cetine do Kotorskog zaljeva zavladao je Petar (20-ih godina 13. stoljeća). Uz pomoć Stefana Prvovjenčanog, Andrija je ponovno zauzeo dio Huma južno od Neretve (Popovo, Slansko primorje, Ston).

U dokumentu (oko 1234) naziva se »veliki knez humski«; a po smrti Petrova nasljednika i sinovca Toljena, zavladao je 1239. cijelim Humom kao vazal Raške. Andrija je s Dubrovnikom bio u dobrim odnosima, što potvrđuju ugovori o miru s knezovima Ivanom Dandolom (1214–1235) i Jakovom Delfinom (1247–1249). U znak prijateljstva s Dubrovčanima udao je kćerku Vukosavu za vlastelina Barba Krusića.

Neprijateljstvo Huma sa Splitom okončao je ugovorom 7. septembra 1241. Godine 1243. pomagao je Splitu u borbi protiv Trogira zajedno s bosanskim banom Ninoslavom i time izazvao neprijateljstvo ugarskog dvora, pa kad je ban Dionizije izmirio Splićane i Trogirane, Andrija je 19. jula 1244. isključen iz ugovora kao "kralju nevjeran"«. Umro je oko 1250. i sahranjen je, po Orbiniju, u Bogorodicinoj crkvi u Stonu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kožar, Dr. Azem; Dr. Balta, Ivan. Pomocne historijske znanosti i arhivistika (PDF). str. 46.