Anne Frank

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Annelies Marie Frank
Example alt text
Statua Anne Frank u Utrechtu
Rođenje 12. juni 1929.
Frankfurt na Majni, Njemačka
Smrt mart 1945.
Bergen-Belsen, Njemačka

Annelies Marie Frank autorica je poznatog Dnevnika Anne Frank, objavljenog poslije njene smrti od strane njenog oca.[1]

Rođena je u Frankfurtu, mlađa od dvije kćeri Otta i Edith Frank.[1] Nakon pobjede Nacističke partije Adolfa Hitlera 1933. Frankovi odlaze potražiti spas u Holandiji. U ovom periodu Anne, koja je od djetinjstva pokazivala interes za književnost, počinje pisati svoj dnevnik. Njemačka ubrzo okupira Holandiju a progoni Jevreja se nastavljaju, prisiljavajući porodicu na skrivanje u zgradi Ottove firme. Nakon 2 godine skrivanja u Achterhuisu ili Tajnom skrovištu, porodica je izdana i odvedena u koncentracioni logor Bergen-Belsen. Sedam mjeseci nakon toga Anne je umrla od tifusa, samo nekoliko dana nakon svoje sestre Margot. Edith je uspjela pobjeći iz logora, ali je umrla od iscrpljenosti 20 dana prije nego je Crvena armija oslobodila logor. Njen otac, jedini preživjeli član ove porodice, vratio se u Amsterdam nakon završetka rata, pronašao Annin dnevnik i objavio ga 1947.

U dnevniku koji je dobila na 13. rođendan Anne je opisivala teškoće s kojima se susretao njen narod. Dnevnik ju je učinio najpoznatijom žrtvom holokausta te opisuje situaciju Židova koji su skrivali od nacista.[1]

Hapšenje[uredi | uredi izvor]

4. augusta 1944. ispred kuće Prinsengracht 263, skloništa Anne Frank i porodice s prijateljima, staje automobil s pripadnicima SS i Zelene Policije (holandska policija u saradnji sa nacističkim vlastima). Iz njega izlaze 4 osobe, SS-Oberscharführer Karl Josef Silberbauer i tri pripadnika Zelene Policije u civilu ali pod oružjem. Kao izdajnik smatra se radnik njenog oca W. G. van Maaren iako je oslobođen optužnice u nemogućnosti dolaska do dokaza (ne zbog njihovog nedostatka, već što su se nalazili u poslijeratnoj Istočnoj Njemačkoj). Policajci hapse svih 8 osoba iz skrovišta te dvoje pomagača: Viktor Kugler i Johannes Kleiman. Miep Gies i Elisabeth Voskuijl tog dana nisu uhapšene iako su bile jedne od pomagača. Jedna od ovih osoba uspijeva spasiti dnevnik poslije pretresa. Kugler i Kleiman su još istog dana odvedeni u zatvor Amstelveensweg iz kojeg jedan mjesec kasnije dolaze u zatvor u Amsterdamu. Kleiman je iz zdravstvenih razloga otpušten 18. septembra 1944, dok Kugler uspijeva pobjeći tek 28. marta 1945.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Uhapšeni Židovi prvo su odvedeni u prolazni logor za holandske židove Westerbork, odakle bivaju prebačeni zadnjim židovskim transportom prema istoku iz ovog zatvora. Sve osobe prvo dolaze u Auschwitz, gdje je jedan od stanara, Hermann van Pels, već istog dana ubijen otrovnim plinom. Auguste van Pels premještena je u logor Bergen-Belsen i odatle dalje u Theresienstadt, gdje joj se gubi svaki trag. Peter van Pels (Anneina tinejdžerska ljubav) poginuo je pri evakuaciji logora od strane nacista 5. maja 1945, tri dana prije oslobođenja logora od strane Crvene armije. Fritz Pfeffer umro je 20. decembra 1944. u logoru Neuengamme, gdje je sproveden preko logora Buchenwald i Sachsenhausen. Edith Frank umire 6. januara 1945. u ženskom logoru Auschwitz-Birkenau od gladi i slabosti. Margot i Anne Frank evakuirane su u logor Bergen-Belsen, gdje malo poslije izbija tifus, od kojeg umire prvo Margot, a nekoliko dana poslije i Anne. Otto Frank je kao jedini preživio strahote logora te je 1980. umro u Baselu, u Švicarskoj. Do kraja života radio je na dnevniku koji je objavljen 1988. poslije njegove smrti.


Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Anne Frank Tagebuch, Fischer Verlag, 1999; ISBN:3596113776

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:

Upozorenje: Postavljeni ključ sortiranja "Frank, Anne" zamjenjuje raniji ključ "Frank, Annelies Marie".