Aorist

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Glagolska
vremena
Perfekt
Imperfekt
Pluskvamperfekt
Aorist
Prezent
Futur prvi
Futur drugi

Aorist (grč. ἀόριστος, aoristos = neodređen, neograničen) prošlo je glagolsko vrijeme koje postoji u nekim jezicima (npr. bosanski, hrvatski, bugarski, lužičkosrpski, starogrčki).

U ostalim jezicima[uredi | uredi izvor]

U bugarskom i lužičkom jeziku koristi se kao glavno prošlo vrijeme i razlikuje se bitno u značenju od perfekta. Ta razlika postojala je u praslavenskom, ali u većini njegovih potomaka ili je aorist nestao ili se njegovo značenje promijenilo i približilo perfektovom.

U bosanskom jeziku[uredi | uredi izvor]

Aorist ili prošlo svršeno vrijeme glagola u standardnom bosanskom jeziku tvori se od svršenih glagola, uglavnom od infinitivne osnove i nastavaka:

  • -h, \varnothing, \varnothing, -smo, -ste, -še
  • -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše

Aorist pomoćnih glagola[uredi | uredi izvor]

Aorist pomoćnih glagola biti i htjeti:

lice jednina množina
1. bih bismo
2. bi biste
3. bi bi/biše
lice jednina množina
1. htjedoh htjedosmo
2. htjede htjedoste
3. htjede htjedoše

Oblici s nastavcima -h[uredi | uredi izvor]

Nastavak -h imaju glagoli kojima infinitivna osnova završava na samoglasnik.

Primjer za glagol učiniti:

lice jednina množina
1. učinih učinismo
2. učini učiniste
3. učini učiniše

U 2. i 3. licu jednine provodi se palatalizacija ako osnova završava na k, g, h:

  • rekoh - reče, ispekoh - ispeče, stigoh - stiže

Oblici s nastavcima -oh[uredi | uredi izvor]

Nastavak -oh imaju glagoli kojima osnova završava na suglasnik.

Primjer za glagol reći:

lice jednina množina
1. rekoh rekosmo
2. reče rekoste
3. reče rekoše

Upotreba u standardnom jeziku[uredi | uredi izvor]

  • Aorist je prošlo svršeno vrijeme i kao takvo može se tvoriti samo od svršenih glagola. Treba se koristiti za izražavanje radnje koja se svršila u prošlosti, naročito netom svršene radnje:
Upravo pročitah vrlo smiješan novinski članak.
  • Sličnost tvorbenih nastavaka i neshvatanje uloge glagolskog vida nerijetko dovodi do nepravilne upotrebe aorista umjesto imperfekta:
U mladosti oni čitaše mnoge stripove.
U ovom primjeru radnja nije svršena, već traje neko vrijeme u prošlosti (dio subjektove mladosti ili cijelu mladost), stoga treba koristiti imperfekt. Međutim, umjesto imperfektnog nastavka neispravno je korišten aoristni nastavak -še.
  • Aorist se zbog svog arhaična prizvuka sve rjeđe koristi u svakodnevnom govoru i zamjenjuje ga perfekt:
Upravo sam pročitao vrlo smiješan novinski članak.
  • Zanimljiva savremena pojava je sve češća upotreba aorista u SMS-porukama, jer je kraći glagolski oblik od perfekta
  • U hrvatskom standardnom jeziku aorist glagola biti služi za tvorbu kondicionala. U narječjima hrvatskog narodnog jezika za tvorbu kondicionala ne služi aorist nego konjunktiv od glagola biti (vidi: bosanski konjunktiv, aorist i kondicional).

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]