Apeiron

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Apeiron (το απειρον), ono bezgranično, neograničeno, beskrajno, beskonačno, neizmjerno, neuređeno, neoblikovano. Po miletskom filozofu Anaksimandru, apeiron je prapočetak (η αρχη), prauzrok svega postojećega, svjetska substancija. Iz njega sve izvire i u njega se sve vraća. Kod Platona (v. navlastito Fileb, 23 C i dalje!), apeiron je, kao ono neograničeno, ujedno i manjevrijedno, lošije u odnosu na granicu (το περας). Neki kasniji interpreti Anaksimandrovu kategoriju apeirona tumače idealistički (Schleiermacher), neki materijalistički (Zeller), ali budući da joj je bit u neodređenosti, najbolje je smatrati kao neku vrstu iskonskog panteističkog Apsoluta, iz kojega emaniraju svjetske stvari da bi se napokon opet utopile i smirile u njemu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]