Arebica

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo vas, pomozite unaprijediti članak pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.

Arebica ili arabica, matufovača, matufovica, mektebica, specifično bosansko pismo, kao što je i bosančica.

  • Arebica je nastala ulaskom Bosne u osmanlijsko-islamski civilizacijski i kulturni krug. U periodu od 15. do 20. vijeka u Bosni je na bazi ovoga pisma nastala jedna specifična naporedna pismenost spram pismenosti na bosančici. Bošnjaci, koji su prakticirali islam kao svjetonazor i vjeru, kao moral i kulturu, proizveli su arebicu, arapsko pismo prilagođeno fonetskom sistemu bosanskog jezika. Oni su služili ovim pismom kao i bosančicom, i nisu bili nepismeni. Na ovom pismu je nastala jedna neobična, bogata duhom i umjetnošću, književnost, nazvana alhamijado književnost. Najstariji bosanski tekst pisan arapskim pismom je Početnica iz doba Mehmeda II. el-Fatiha (1451.-1481.). Od 17. vijeka pisci upotebljivaju arapsko pismo za pisanje svojih djela na bosanskom jeziku. U 19. i 20. vijeku bilo je pokušaja i nastojanja da se arapsko pismo fonetizira, adaptira fonetici bosanskog jezika. Najuspješniji je bio Mehmed Džemaludin ef. Čaušević. Njegov način pisanja zvao se matufovača, mektebica (Matuf, nadimak). Štampanje knjiga matufovicom završeno je 1941. god. (posljednja knjiga je od M.S. Serdarevića Fikuhul-ibadat). Poslije toga je ostala u ličnoj korespondenciji kao i bosančica.
  • Književnost pisana arebicom pretežno je u stihu, ali ima i proze, uglavnom vjerskog sadržaja. Arebicom je štampano oko 50 knjiga. Od književnih djela pisanih arebicom ističu se ilahije, pobožne pjesme, srodne narodnoj poeziji, te kaside - poučne pjesme. Uz to ima i domoljubive i ljubavne lirike. U prozi su pisani: mahzari i arzuhali (službene predstavke i legende). Arebica ima neka slova kojih nema u arapskom, a neka su uzeta iz turskog i perzijskog jezika.
  • Godine 1878. Bosna je prešla posve na latinicu, ali se arebica i dalje održala kod Bošnjaka, osobito u vjerskoj službi.
  • Bosanski sabor je 1911. god. donio zaklučak da svi javni natpisi uz latinicu i ćirilicu treba da budu napisani i na arebici. Vlada je poništila tu odluku.
  • Dakle, ovdje se može konstatovati: tokom prošlog vijeka Bošnjaci su bili jedna od rijetkih nacija sa više pisama (bosančici, ćirilica, arebica, latinica).
  • Prvo djelo štampano na arebici nakon 64 godine je strip „Hadži Šefko i hadži Mefko“ objavljen 2005. godine (autori: Amir Al-Zubi i Meliha Čičak-Al-Zubi), koje je ujedno i prvi strip na arebici uopće. U ovom djelu Al-Zubi je uveo i neke promjene u pravopisu bosanske arebice, učinivši je potpuno nezavisnom od pravopisa orijentalnih jezika.
Arabica ili arebica
arabica latinica arabica latinica arabica latinica
آ a غ g ۉ o
ب b ح h پ p
ڄ c اى i ر r
چ č ي j س s
ݘ ć ق k ش š
د d ل l ت t
ج ڵ lj ۆ u
ج đ م m و v
ئه‌ e ن n ز z
ف f ںٛ nj ژ ž

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Arnaut, Muhamed. Bosanski jezik i njegova grafija [(?)]
  • Lehfeldt, Werner, "Die Entwicklung der arabischen Druckschrift in ihrem Gebrauch für das Serbokroatische", Die Welt der Slaven 13, 1968, 359-375.
  1. ^ http://www.bastinaobjave.com/otvoreni-defter-202/aldin-mustafic/1562-predgovor-knjige-epohe-fonetske-misli-kod-arapa