Argon–argon datiranje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Argon–argon (ili 40Ar/39Ar) datiranje je radiometrijski metod koji je zamišljen da, u preciznosti, zamjenjuje kalij-argon tehniku (K / Ar).[1][2]

Za stariju varijantu metoda potrebno je cijepanje uzoraka u dva odvojena mjerenja za kalij i argon, dok novija zahtijeva samo jedan fragment stijen ili mineralnu česticu za jedno mjerenje argonskog izotopa. 40 Ar/39Ar datiranje se oslanja na neutronsko zračenje iz nuklearnog reaktora, koji stabilni oblik kalija (39K) pretvara u radioaktivni 39Ar. Dokle god je standard poznate starosti istovremeno ozračen sa nepoznatim uzorcima,za izračunavanje odnosa 40K/40Ar*, moguće je obaviti samo jedno mjerenje izotopa argona, a time i za izračunavanje starosti nepoznatog uzorka. 40Ar * se odnosi na produkt radioaktivnog raspadanja 40Ar, odnosno 40Ar proizvedenog iz od radioaktivnog raspada 40K. 40Ar* ne uključuje atmosferski argon adsorbovan na površinu ili dobijen difuzijom i njegovu izračunatu vrijednostje izvedenu iz mjerenja 36Ar (za koju se pretpostavlja da je od atmosferskog porekla). To sve uz pretpostavku da se u atmosferskim plinovima 40Ar i 36Ar nalaze u stalnom omjeru.

Metod[uredi | uredi izvor]

Uzorak je sasvim drobljen i jedinostruki kristali minerala ili fragmenti stijena za analizu, koji su ručno prikupljeni. Zatim se ozračuju za dobijanje 39Ar od 39K. Uzorak se onda degasificira u visokom vakuumu mas-spektrometra, putem lasera ili vatrostalnoj peći. Grijanje uzrokuje da kristalna struktura minerala (ili [[minerala) degradira, i, kako se uzorak topi, gasovi se oslobađaju. Gasno isparenjre može uključivati atmosferske plinove, kao što su ugljendioksid, voda, dušik i argon i plinovi iz radioaktivnog raspadanja, kao što su argon i helij, nastali iz redovnog radioaktivnog raspada zbog protoka geoloških vremena. Količina 40Ar* se povećava s starošću testiranog uzorka, iako to čini logaritamski; poluživot 40K je 1,248.000.000 godina.

Jednačina datiranja[uredi | uredi izvor]

Starost uzorka se određuje prema jednadžbi:

,

gdje je

  • λ = konstanta radioaktivnog raspadanja 40K (približno 5,5 x 10−10/ godina−1, korespondirajući sa poluživotom od približno 1.25 milijardi godina),
  • J = J-faktor (parametar koji je asociran sa procesom ozračivanja), i
  • R = odnos 40Ar*/39Ar.
    J faktor je u korelaciji sa neutronskim bombardiranjem tokom procesa zračenja. Gušći protok neutronskih čestica će pretvoriti više atoma 40K u 40Ar kada je gustoća manja od jedan.

Relativno datiiranje[uredi | uredi izvor]

40Ar/39Ar metodom se određuju samo vremenske relacije među slojevima i nalazima (relativna geohronologija). Da bi se odredila starost 40Ar/39Ar tehnikom, J parametar mora biti određen ozračenjem nepoznatog uzorka zajedno sa uzorkom poznatih starosnih granica, kao standardom. Zato što je ovo (primarni) standard, u konačnici se ne može utvrditi 40Ar/39Ar, mora se prvo utvrditi putem drugog načina datiranja. Metod najčešće koristi primarni standard konvencionalne K/Ar tehnike.[3][4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  2. ^ Campbell B. G. (1992): Humankind Emerging. HarperCollins Publishers, New York, ISBN 0-673-52170-2.
  3. ^ [1][mrtav link]
  4. ^ /Kuiper04a.pdf Utrecht fakulteta geonauka[mrtav link]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]