Aristofan

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Ἀριστοφάνης

Aristofan (Ἀριστοφάνης; 448. p. n. e. - 385. p. n. e.) bio je starogrčki pisac komedija.

Aristofan u svojim komedijama tematizira tadašnju svakodnevicu i osuđuje politiku. Vrlo malo podataka postoji o njegovom životu. S pisanjem komedija počeo je kao vrlo mlad pjesnik. U početku je svoje komedije prikazivao pod imenima pozorišnih ljudi Kalistrata i Filonida. Sva tri njegova sina su bili komediografi.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Napisao je oko 40 drama, a 11 ih je sačuvano. Aristofan je u svojim djelima bio neposredan i oštar kritičar savremenih događaja i poznatih osoba. Radnja njegovih komedija je često apsurdna, nevjerovatna, smiješna, ali u isto vrijeme prožeta realnošću. Njegove likove, lakrdijaše i karikature, pokreću pravi osjećaji pohlepe i ambicije. Satirizirao je i ironizirao, izlagao je podsmijehu društvo - nesavjesnost rasuđivanja, demagogije u demokraciji, prazno dokazivanje i sofizmu, neznanje, lahkoumnost, nepostojanost, izdaju, šovinizam i sve ono što će na kraju Atenu dovesti do propasti.

Osuđivao je ratovanje (sa Spartom), bio je protiv samog rata, a i njegovih pobornika koji su se ratovanjem koristili kako bi povećali vlastitu moć na štetu naroda: smatrao je da se prava demokratija može razviti samo u miru. Nije pisao komedije protiv ekstremnih oligarha jer bi to bilo ravno samoubistvu.

Premda je Aristofan u svojim „Oblacima” prikazao Sokrata kao poluludog čovjeka i sofista, Platon u svome dijalogu „Gozba” govori da nisu bili neprijatelji. Aristofan je u komediji „Žabe” prikazao i Eshila i Euripida u nadmetanju za najboljeg tragičara. Aristofan kritizira Euripida kao lošeg pjesnika istovremeno dajući prvu obrazloženu i detaljnu kritiku; zato ga se smatra i svojevrsnim začetnikom književne kritike. Također je, svojom komedijom „Ptice”, postao preteča piscima utopija. Naime, u tom se djelu traga za zemljom u kojoj se najsretnije može živjeti. U svome se djelu „Lizistrata” zalaže za pacifizam i ideju da se Atena i Sparta (koje su se tada borile u Peloponeskom ratu) ujedine kako bi zajedno vladale Grčkom. U tom djelu žene odlučuju muževima uskratiti spolne odnose sve dok rat ne završi.

Zanimljivosti i anegdote[uredi | uredi izvor]

  • Aristofanu se pripisuje poznata priča o tome kako su ljudi nekoć bili okrugla bića, ali su ih bogovi prepolovili zbog lošeg vladanja. Sada svaka od te dvije polovice traži onu drugu kako bi se iznova spojile.
  • Platon u svom djelu „Gozba” iznosi anegdotu o Aristofanu. Naime, on je uspio najviše popiti i najviše govoriti od svih prisutnih na noćnoj gozbi, te je do kasnih sati raspravljao sa Sokratom o tome bi li jedan čovjek bio sposoban pisati i komedije i tragedije.

Sačuvana djela[uredi | uredi izvor]

Izgubljena djela[uredi | uredi izvor]

  • Gozbenici
  • Babilonci
  • Ratari
  • Trgovački brodovi
  • Proagon
  • Amfijaraj
  • Geritad
  • Koskal
  • Aiolosikon
  • Anagyros
  • Pečenje
  • Dedal
  • Danaide
  • Dioniz brodolomac
  • Kentaur
  • Niob
  • Junaci
  • Otoci
  • Lemnjanke
  • Starost
  • Feničanke
  • Pjesme
  • Polid
  • Godišnja doba
  • Rode
  • Telemešani
  • Trifal
  • Žene u taboru

Citati[uredi | uredi izvor]

  • Te nemoguće žene - ne možeš s njima, ne možeš bez njih!
  • Gdje je dobro, tu je i domovina.
  • Nema smrtnika koji bi bio potpuno sretan!

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: