Atina (grad)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 37°58′0″S 23°43′0″I / 37.96667, 23.71667
Atina
Grad
Atena
Atena
Athens seal.png
Simbol
Službeni naziv: Αθήνα (Atína)
star.grč. Ἀθῆναι (Atenai)
Država Flag of Greece.svg Grčka
Regija Atika
Nadmorska visina 70–338 m.i.m.
Koordinate 37°58′0″S 23°43′0″I / 37.96667, 23.71667
Površina
 - Urbana zona 412 km2
 - Metro 2.928,7 km2
Stanovništvo
 - Urbana zona 3.090.508
 - Metro 3.753.783
Gustoća
 - Urbana zona 7.501 /km2 
Gradonačelnik Giorgos Kaminis (nezavisni)
Vremenska zona UTC+02 (UTC+2)
 - ljeto UTC+3
Poštanski broj 10x xx, 11x xx, 120 xx
Pozivni broj (+30) 21
Autooznaka Yxx, Zxx, Ixx
Web stranica: www.cityofathens.gr

Atina (grč. Αθήνα) jeste glavni i najveći grad u Grčkoj. Atina dominira u regiji Atici i jedan je od najstarijih gradova svijeta, čija zapisana historija seže oko 3.400 godina u prošlost, a najranije dokazano prisustvo čovjeka u ovom području bilo je od 11. do 7. milenija p.n.e.[1] Klasična Atina bio je moćni grad-država (polis) koji se razvio na osnovu razvoja pomorstva i obližnje luke Pirej. Ona je bila centar umjetnosti, nauke i filozofije, dom Platonove Akademije i Aristotelovog liceja,[2][3] a općenito je smatraju "kolijevkom" Zapadne civilizacije i rodno mjesto demokratije,[4][5] uglavnom zbog utjecaja njenih kulturnih i političkih dostignuća tokom 5. i 4. vijeka p.n.e na ostatak tada poznatog Evropskog kontinenta.[6] Danas je to kosmopolitiska metropola, a moderna Atina je centar ekonomskog, finansijskog, industrijskog, političkog i kulturnog života Grčke. U jednoj studiji koju je objavio UBS 2012. Atina je svrstana na 39. mjesto najbogatijih svjetskih gradova po BDP-u računato po kupovnoj moći[7] ali i 77. najskuplji grad na svijetu.[8]. Ime je dobila po grčkoj božici mudrosti, Atini.

Atina se smatra globalnim gradom zbog njenog geostrateškog položaja i njenog značaja u finansijama, medijama, umjetnosti, unutrašnjoj i međunarodnoj trgovini, kulturi, obrazovanju i turizmu. Ona je jedan od najvećih ekonomskih središta u Jugoistočnoj Evropi sa vrlo snažnim i velikim finansijskim sektorom a u njenoj blizini nalazi se i najveća putnička luka u Evropi,[9][10] i treća najveća na svijetu.[11] Općina (odnosno Grad) Atina imala je 664.046 stanovnika (po podacima iz 2011,[12] odnosno 796.442 u 2004.)[13] unutar svojih administrativnih granica, a površina općine iznosi 39 km2.[14] Urbano područje Atine (šira Atina i šire područje Pireja) pruža se izvan njenih administrativnih općinskih granica grada, a u tom prostoru od 412 km2[14] živjelo je 3.090.508 stanovnika (po podacima iz 2011).[15] Prema podacima Eurostata iz 2004, Atinina šira urbana zona (larger urban zone) bila je 7. najmnogoljudnija takva zona u EU (odnosno pet najmnogoljudniji glavni grad u Evropskoj uniji) sa 4.013.368 stanovnika. Atina je i najjužniji glavni grad na evropskom kontinentu (ne računajući ostrva-države Maltu, Kipar i druge).

Naslijeđe klasične ere i danas je još vidljivo širom grada u vidu antičkih spomenika i umjetničkih djela, među kojima je najpoznatiji Partenon, kojeg mnogi smatraju ključnim obilježjem rane zapadne civilizacije. Grad također sadrži i mnoge rimske i bizantske spomenika kao i manji broj spomenika iz doba Osmanlija. Atina je i mjesto gdje se nalaze dva spomenika sa UNESCO-ovog spiska Svjetske baštine: Akropolis i srednjevjekovni manastir Daphni. Spomenici iz modernog doba, koji sežu iz doba proglašenja Atine za glavni grad nezavisne Grčke države 1834. godine, uključuju Helenski parlament (19. vijek) i Atinsku "trilogiju" koja se sastoji iz Nacionalne biblioteke Grčke, Univerziteta u Atini i Akademiji (moderne) Atine. Grad je bio domaćin i prvih modernih Olimpijskih igara 1896. godine, a 108 godina kasnije ugostila je i Ljetne olimpijske igre 2004. godine.[16] U Atini se također nalazi i Nacionalni arheološki muzej u kojem je pohranjena najveća svjetska kolekcija antičkih grčkih antikviteta, kao i novi muzej Akropolis.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Atina, zaštitnica grada Atine; Nacionalni arheološki muzej Atine

U starogrčkom jeziku, ime grada Atine bilo je Ἀθῆναι (Athenai, Atenai) što je množina. Međutim, u ranijem grčkom jeziku, kao što je Homerov grčki, ime je bilo u jednini, u obliku Ἀθήνη (Athene)[17] a tada je pisano u množini kao što je to bio slučaj sa Tebom (Θῆβαι, Thebai) i Mikenom (Μυκῆναι, Mukenai) Korijen riječi vjerovatno nije grčkog niti indoevropskog porijekla, te se smatra da je mogući ostatak pred-grčkog supstrata Atike,[18] kao što je to slučaj i sa imenom božice Atine (na atičkom narječju Ἀθηνᾶ, Athēnā, na jonskom Ἀθήνη, Athēnē i dorskom Ἀθάνα, Athānā) koje je uvijek bilo povezano s imenom grada. Tokom srednjevjekovnom periodu, ime grada se ponovno počelo pisati u obliku jednine Ἀθήνα. Međutim, zbog konzervatizma pisanog jezika, Ἀθῆναι je ostala zvanično imena grada sve do ukidanja katharevousa načina pisanja 1970tih, kada je Ἀθήνα postalo zvanično ime grada.

Ranije, postojale su i druge etimologije koje su predlagali naučnici 19. vijeka. Christian Lobeck je smatrao da je korijen imena sadržan u grčkoj riječi ἄθος (atos) ili ἄνθος (antos) u značenju cvijet, kojim bi se Atina mogla opisati kao cvjetajući grad. Po drugom mišljenju Ludwiga Döderleina smatra se daje korijen glagola θάω, korijen θη- (tao, korijen, thē-, crpiti), čime se opisuje bogato i plodno zemljište oko Atine.[19]

Etiološki mit koji objašnjava kako je Atina dobila svoje ime bio je dobro poznat među antičkih Atinjanima pa je čak postao i tema za skulpturu na zapadnom pedimentu (frontonu) Partenona. Božica Atina i božanstvo Posejdon su po legendama imali mnogo sporova i bitaka među sobom, a jedna od njih bila utrka ko će biti zaštitnik grada. U pokušaju da prisili građane, Posejdon je načinio izvor slane vode udarcem svog trozupca o zemlju, koji simbolizira moć mora. Međutim, Atina je napravila drvo masline simbolizirajući mir i blagostanje, a Atinjani su uz svog vođu Kekropsa I, odabrali maslinu te ime grada dali po Atini. Njegovi stanovnici ponekad grad nazivaju i τὸ κλεινὸν ἄστυ što na bosanskom znači slavni grad ili samo η πρωτεύουσα - prijestolnica.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Geologija[uredi | uredi izvor]

Atina se pruža preko centralne ravnice Atike, a koja se često naziva i Atinski ili Atički bazen (modern. grč. Λεκανοπέδιο Αττικής). Bazen okružuje četiri relativno visoke planine: Aegaleo na zapadu, Parinta na sjeveru, Penteli na sjeveroistoku i Himetus na istoku.[20] Iza planine Aegaleo nalaze se Triazijska nizija, koja čini proširenje centralne nizije prema zapadu. Saronski zaliv nalazi se na jugozapadu. Planina Parnita je najviša među četiri planine oko Atine sa visinom od 1.413 metara,[21] a proglašena je i nacionalnim parkom.

Atina je sagrađena oko brojnih niskih brežuljaka. Brdo Likabetus je jedno od najviših uzvišenja u okvirima grada a s njega se pruža odličan pogled na cijeli Atički bazen. Geomorfologija Atine se smatra jednom od najsloženijih na svijetu jer njene planine i brda uzrokuju fenomen temperaturne inverzije, koji je, zajedno sa problemima industrijskog zagađenja i poteškoćama koje ima grčka vlada oko njegove kontrole, odgovoran za veliku zagađenost zraka kojom se Atina suočava.[22] Ova pojava nije jedinstvena samo za Atinu, naprimjer Los Angeles i Sarajevo također pate zbog sličnih geomorfoloških problema inverzije.[22] Rijeke Kefisus, Ilisos i Eridanos su historijske rijeke Atine.

Klima[uredi | uredi izvor]

U Atini vlada suptropska sredozemna klima (Köppenova klasifikacija klime: Csa) a prima dovoljno godišnjih padavina tek toliko da za neznatnu količinu može izbjeći oznaku polupustinjske klime (BSh po Köppenu). Značajna osobina klime u Atini je izmjena među produženih toplih i suhih ljeta i blagih zima sa umjerenom količinom padavina.[23] Uz prosječnu godišnju količinu padavina od 414,1 mm, kiša pada većinom između oktobra i aprila. Juli i august su najsušniji mjeseci, kada se javljaju i ljetne oluje, prosječno jednom ili dva puta mjesečno. Zime su blage i kišovite, a prosječna januarska temperatura iznosi 8,9 °C, a u predgrađu Helinikon oko 10,3 °C. Snježne padavine nisu česte, ali ponekad dovode do kolapsa u saobraćaju. Snijeg je mnogo češći u sjevernim predgrađima grada.[5]

Partenon, Atina

Proljeće i jesen se smatraju idealnim sezonama za razgledavanje grada i za sve druge aktivnosti vani. Prosječna najviša dnevna temperatura u julu je 33,4 °C. Atina drži i rekord za najvišu temperatura ikad izmjerenu na evropskom kontinentu koja je izmjerena 10. jula 1977. u predgrađima Elefsina i Tatoi a iznosila je 48,0 °C,[24]. Tokom mećave koja je bila u februaru 2004. godine, najgore mećave koja je zadesila grad, temperatura je spala na -7,9 °C.

Jan Feb Mar Apr Maj Jun Jul Aug Sep Okt Nov Dec
 Najviša prosječna temperatura (°C) 13,3 13,9 16,6 20,0 25,2 30,4 33,4 33,7 28,7 23,5 18,8 14,7
 Najniža prosječna temperatura (°C) 6,8 6,8 8,8 11,7 15,8 20,6 23,6 23,8 19,8 15,9 11,7 8,8
 Padavine (mm) 56,9 46,7 40,7 30,8 22,7 10,6 5,8 6,0 13,9 52,6 58,3 97,6

Administracija[uredi | uredi izvor]

Ranija prefektura Atina (plavo), unutar regije Atike (sivo)

Atina je postala glavni grad Grčke 1834. godine, naslijedivši Nafplion koji je bio privremena prijestolnica od 1829. godine. Općina (grad) Atina je također i prijestolnica regije Atika. Pojam Atina može se odnositi na općinu, sam grad ili na cijelo metropolitansko urbano područje Atine.

Regija Atika[uredi | uredi izvor]

Metropolitansko područje Atine prostire se na 2982,717 km2, a sadržano je u području regije Atike površine 3.808 km2. Regija obuhvata najmnogoljudnije područje Grčke, sa 3.827.624 stanovnika prema podacima iz 2011.[12] iako je istovremeno jedna od najmanjih regija u državi po površini. Sama regija Atika dijeli se na osam regionalnih jedinica, od kojih prve četiri sačinjavaju šire područje Atine, dok regionalna jedinica Pirej čini šire područje Pireja. Zajedno, ove jedinice sačinjavaju gotovo neprekinutu urbanu zonu Atine, prostirući se na 412 km2.[25]

Do 2010. godine, prve četiri navedene regionalne jedinice sačinjavale su ukinutu prefekturu Atine (što se danas podrazumijeva pod pojmom šire područje Atine), a što je bila i najmnogoljudnija prefektura u Grčkoj u to vrijeme, sa oko 2.640.701 stanovnikom po popisu iz 2011.[12] na površini od 361 km2.[14]

Općina Atina[uredi | uredi izvor]

Za Atinjane, najpopularniji način podjele grada je na njegove kvartove i naselja kao što su Pagkrati, Ambelokipi, Eksarheia, Patissia, Ilissia, Petralona, Koukaki i Kipseli, svako sa svojom zasebnom historijom i karakteristikama.

Općina Atina također sačinjava jezgro i centar šireg atinskog područja koje se sastoji iz općine Atina i 34 druge općine podijeljene u četiri, ranije već spomenute, regionalne jedinice (sjevernu, zapadnu, centralnu i južnu Atinu).

Općine šireg područja Atine
Centralna sekcija: 1. Grad Atina 2. Dafni 3. Iliupoli 4. Vironas 5. Kaisariani 6. Zografu 7. Galaci 8. Filadelfeia
Zapadna sekcija:
29. Egaleo
30. Agia Varvara
31. Haidari
32. Peristeri
33. Petrupoli
34. Ilion
35. Agioi AnargiriKamatero
Atina
Sjeverna sekcija:
9. Nea Ionia
10. Irakleo
11. Metamorfosi
12. LikovrisiPefki
13. Kifisia
14. Penteli - Melisia
15. Amarusio
16. Vrilisia
17. Ag. Paraskevi
18. HolargosPapagu
19. Halandri
20. FiloteiPsihiko
Južna sekcija: 21. Glifada 22. Eliniko-Argirupoli 23. Alimos 24. Agios Dimitrios 25. Nea Smirni 26. Faliro 27. Kalitea 28. Mokato

Historija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte: Atina (država)

Najstariji poznati dokazi ljudskog prisustva u okolini Atine je pećina škrljaca, koja je datira između 11. i 7. milenija p.n.e.[1] Smatra se da je Atina stalno naseljena najmanje 7.000 godina.[22][26] Oko 1400 p.n.e naselje je postalo vrlo važan centar Mikenske civilizacije, a Akropolis mjesto gdje se nalazila velika mikenska tvrđava, čiji ostaci se mogu prepoznati u području karakterističnih kiklopskih zidova.[27] Za razliku od drugih mikenskih centara, poput Mikene i Pilosa, nije poznato da li je Atina pretrpila razaranja oko 1200 p.n.e., tokom događaja koji se obično vežu za invaziju Dorana, a Atinjani su oduvijek tvrdili da su bili čisti Jonjani bez dorskih elemenata. Međutim, Atina, kao i mnoga druga naselja iz bronzanog doba doživjela je ekonomski pad oko 150 godina nakon toga. Iskopani grobovi iz željeznog doba u Kerameikosu i drugim mjestima, dokazuju da je od 900 p.n.e i kasnije Atina postala jedan od vodećih centara trgovine i prosperiteta u regiji.[28] Neki smatraju da je vodeća pozicija Atine proizašla zbog njenog centralnog položaja u grčkom svijetu, njenog teško osvojivog uporišta na Akropolisu te njen lahak pristup moru što joj je dalo prirodnu prednost nad rivalima u unutrašnjosti poput Sparte i Tebe.

Do 6. vijeka p.n.e. bile su rašireni socijalni nemiri koji su doveli do Solonovih reformi. To je utrlo put za kasnije uvođenje demokratije od strane Klistena 508. p.n.e. Atina u to vrijeme je postala značajna pomorska sila sa velikom flotom, a pomogla je pri pobuni jonskih gradova protiv perzijske vlasti. Tokom grčko-perzijskih ratova, Atina, zajedno sa Spartom, bila je na čelu koalicije grčkih država koja će na kraju istjerati Perzijance iz današnje Grčke, pobijedivši je u poznatoj bici na Maratonu 490 p.n.e te kod Salamine 480 p.n.e. Međutim to nije spriječilo Perzijance da dva puta opustoše Atinu tokom jedne godine, nakon herojskog otpora kod Termopila na čelu sa Spartom pod vodstvom kralja Leonida I,[29] a poslije pada Beotije i Atike u ruke Perzijanaca.

Decenije koje su uslijedile postale su poznate kao Zlato doba Atinske demokratije, vrijeme tokom kojeg je Atina postala vodeći grad-država Antičke Grčke a njena kulturna dostignuća postavila su temelje Zapadne civilizacije. Dramaturzi Eshil, Sofoklo i Euripid su stvarali u Atini u to doba, kao i historičari Herodot i Tukidid. Pored njih, svoje mjesto u historiji dobili su i ljekar Hipokrat te filozof Sokrat, koji su također djelovali u Atini. Vođena od strane Perikla, koji je promovirao umjetnost i poticao demokratiju, Atina je krenula u ambiciozne programe izgradnje kojima je, između ostalog, započela izgradnju Akropolisa (uključujući i Partenon), kao i vladarskih građevina nakon osnivanja Delskog saveza. Prvobitno zamišljen kao savez grčkih gradova-država koji je trebao nastaviti borbu protiv Perzijanaca, ovaj savez je kasnije pretvoren u oruđe za postizanje atinskih imperijalističkih interesa. Nastale napetosti kulminirale su u Peloponeskom ratu (431 - 404. p.n.e.) u kojem je Atina porazila svog rivala Spartu.

Sredinom 4. vijeka p.n.e sjeverogrčko kraljevstvo Makedonija postala je dominantna u grčkoj politici. Godine 338 p.n.e. vojska Filipa II Makedonskog porazila je savez nekih grčkih gradova-država uključujući Atinu i Tebu u bici kod Heroneje, što je dovelo do kraja nezavisnosti Atine. Kasnije, pod vlašću Rima, Atina je stekla status slobodnog grada zbog svojih cijenjenih škola. Rimski car Hadrijan u 2. vijeku sagradio je biblioteku, gimnaziju, akvadukt koji se i danas koristi, most, nekoliko hramova i svetišta, a finansirao je i završetak Hrama olimpijskog Zeusa.

Sport[uredi | uredi izvor]

Atina ima dugu sportsku tradiciju i mjesto je održavanja mnogih sportskih takmičenja, dom mnogih važnih klubova u grčkom sportu a u njoj se nalazi i ogroman broj raznih sportskih građevina. Grad je također bio domaćin i mnogih važnih takmičenja na svjetskom nivou.

Atina je dva puta bila domaćin Ljetnih olimpijskih igara: 1896. i 2004. godine. Za potrebe Olimpijskih igara 2004. bilo je potrebno preuređenje Olimpijskog stadiona, koji je od tada dobio reputaciju jednog od najljepših stadiona na svijetu kao i status jednog od najzanimljivijih modernih spomenika.[30] Kao najveći stadion u državi, na njemu su održana dva finala UEFA Lige prvaka 1994. i 2007. godine. Drugi veći stadioni u Atini, locirani u području Pireja, su stadion Karaiskakis, sportsko-zabavni kompleks na kojem je održano finale UEFA Kupa pobjednika kupova 1971. godine.

Atina je ugostila i finale Eurolige u košarci tri puta, prvo 1985. a drugo 1993, oba na stadionu Mira i prijateljstva, poznatom kao SEF, koji je ogromna zatvorena arena,[31] dok je treće finale Eurolige 2007. održano u Olimpijskoj dvorani. U grčkoj prijestolnici također su održana brojna takmičenja u drugim sportovima poput atletike, odbojke, vaterpola i drugih.

U Atini djeluju i tri evropska multidisciplinska sportska kluba: Olympiacos, Panathinaikos, AEK Atina. U oblasti nogometa Olympiakos je dominirao u domaćim takmičenjima, a Panathinaikos je uspio doći do finala Evropskog kupa 1971, dok je AEK Atina treći član Velika atinske trojke. Ovi klubovi također imaju i svoje košarkaške ogranke: Panathinaikos i Olympiakos su među najvećim evropskim košarkaškim klubovima, osvojivši Euroligu ukupno devet puta (šest puta Panathinaikos i tri puta Olympiakos), dok je košarkaški klub AEK Atina bio prvi grčki klub koji je osvojio neki evropski trofej u nekom sportu.

Gradovi partneri[uredi | uredi izvor]

AmsterdamAshgabatBarcelonaPekingBejrutBogotáBukureštCasablancaChicagoDamaskIstanbulLjubljanaLos AngelesKijevMadridCiudad de MéxicoMoskvaNapuljNikozijaRabatRio de JaneiroSantiago de ChileSarajevoSeulSofijaTiranaWashingtonErevanBostonMontrealGenovaFirencaBuenos AiresLisabonPragVaršavaTbilisiHavanaAtlanta
Beograd

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Atina

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "v4.ethnos.gr – Οι πρώτοι... Αθηναίοι – τεχνες, πολιτισμος". Ethnos.gr. Pristupljeno 25.1.2010. 
  2. ^ "Contents and Principles of the Programme of Unification of the Archaeological Sites of Athens". Hellenic Ministry of Culture. www.yppo.gr. Pristupljeno 31.12.2000. 
  3. ^ CNN & Associated Press (16.1.1997). "Greece uncovers 'holy grail' of Greek archeology". CNN. Arhivirano sa orginal, 6.12.2007. Pristupljeno 28.3.2007. 
  4. ^ "Athens". Pristupljeno 31.12.2008. 
  5. ^ a b pristupljeno 6. maja 2011.
  6. ^ Encarta Ancient Greece Pristupljeno 13.2.2015. arhiva 31. oktobar 2009.
  7. ^ "City Mayors: World's richest cities by purchasing power". City Mayors. Arhivirano sa orginal, 6.5.2008. Pristupljeno 12.5.2008. 
  8. ^ "City Mayors: Cost of living – The world's most expensive cities". City Mayors. Arhivirano sa orginal, 24.12.2008. Pristupljeno 26.12.2008. 
  9. ^ "Presentation". www.olp.gr. Pristupljeno 27.12.2008. 
  10. ^ "Piraeus by Maritime Database". www.maritime-database.com. Pristupljeno 27.12.2008. 
  11. ^ "ANEK Lines – Piraeus". ANEK Lines. Pristupljeno 27.12.2008. 
  12. ^ a b c "Detailed census results 2011", Nacionalni statistički servis Grčke, (gr)
  13. ^ Athens Facts (2011). "Athens Facts & Figures". aviewoncities.com. Pristupljeno 17.6.2011. 
  14. ^ a b c "Characteristics". Hellenic Interior Ministry. www.ypes.gr. Arhivirano sa orginal, 4.1.2007. Pristupljeno 6.1.2007. 
  15. ^ "ΕΛΣΤΑΤ Απογραφη 2011". www.statistics.gr. Pristupljeno 22.8.2011. 
  16. ^ CNN & Sports Illustrated (5.9.1997). "Sentiment a factor as Athens gets 2004 Olympics". sportsillustrated.cnn.com. Pristupljeno 28.3.2007. 
  17. ^ Kao primjer u Od.7.80
  18. ^ Robert S. P. Beekes, Etymological Dictionary of Greek, Brill, 2009, str. 29 (s.v. "Ἀθήνη").
  19. ^ Velika grčka enciklopedija, vol. II, str. 30, Atina, 1927
  20. ^ "Focus on Athens". UHI Quarterly Newsletter, Issue 1, May 2009, page 2. www.urbanheatisland.info. Pristupljeno 18.3.2011. 
  21. ^ "Welcome!!!". Parnitha-np.gr. Pristupljeno 10.6.2009. 
  22. ^ a b c Tung, Anthony (2001). "The City the Gods Besieged". Preserving the World's Great Cities: The Destruction and Renewal of the Historic Metropolis. New York: Three Rivers Press. p. 266. ISBN 0-609-80815-X. 
  23. ^ Founda D. (2011). "Evolution of the air temperature in Athens and evidence of climatic change: A review". Advances in Building Energy Research, 5,1, 7–41
  24. ^ "Europe's highest temperature". Pristupljeno 3. aprila 2009.
  25. ^ Tekst zakona o Kallikratis reformi
  26. ^ S. Immerwahr, The Athenian Agora XII: the Neolithic and Bronze Ages, Princeton 1971.
  27. ^ Iakovides, S. 1962. E mykenaïke akropolis ton Athenon. Atina, 1962.
  28. ^ Osborne, R. 1996, 2009. Greece in the Making 1200 – 479 BC, Taylor & Francis e-Library, 2009. ISBN 0-203-88017-X
  29. ^ "Nothing Less than Victory: Decisive Wars and the Lessons of History". Pristupljeno 24.12.2014. 
  30. ^ "Athens 21st Century – Athens Olympic Stadium". Athens-today.com. Pristupljeno 26.12.2008. 
  31. ^ "Athens 21st Century – The Olympic Coastal Complex". Athens-today.com. Pristupljeno 26.12.2008.