Audrey Hepburn

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Audrey Hepburn
Audrey Hepburn
Rođenje 4. maj 1929
Bruxelles, Belgija
Smrt 20. januar 1993
Tolochenaz kod Lausanne, Švicarska
Oskari
Najbolja glumica za Praznik u Rimu (1953)
Emmy nagrade
Izvanredno ostvarenje (1993) za "Cvjetne vrtove", epizodu njene dokumentarne serije Vrtovi svijeta (posthumno)
Tony nagrade
Najbolja glumica za Ondine (1954) Posebna nagrada za ostvarenja (1968)

Audrey Hepburn bila je filmska i pozorišna glumica nagrađena Oscarom, manekenka i humanitarka. Rođena je kao Audrey Kathleen Ruston u Bruxellesu i bila je jedino dijete Josepha Anthonya Rustona, irskog bankara i baronice Elle van Heemstra, pripadnice holandske aristokratije čiji su preci bili francuski i engleski kraljevi. Audreyin otac tek kasnije je svom prezimenu dodao "Hepburn". Imala je dva polubrata, Alexandera i Iana Quarlesa van Ufforda, iz majčinog prvog braka sa holandskim plemićem.

Hepburn je važila za skromnu, dragu i šarmantnu osobu, kojoj su uvijek drugi bili na prvom mjestu. To je posebno pokazala kad se već bližio kraj njenog života svojim radom za UNICEF kao ambasadorica dobre volje.

Život tokom 2. svjetskog rata[uredi | uredi izvor]

Hepburn je pohađala privatne škole u Engleskoj i Holandiji. Njena majka bila je veoma stroga, a njen otac prava suprotnost tome pa je zato više voljela njega. On je ostavio porodicu kad je Audrey bila mala. Kasnije je njegovo napuštanje nazvala najtraumatičnijim trenutkom u svom životu (kasnije je pronašla oca i slala mu je novac i pisma). Godine 1935, nakon razvoda njenih roditelja, živjela je sa majkom u Arnhemu, u Holandiji, kad je započela njemačka invazija i okupacija za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tada je uzela pseudonim Edda van Heemstra zato što se ime koje "zvuči engleski" smatralo opasnim, ali to joj nikad nije bilo legalno ime.

Nakon iskrcavanja saveznika na "dan D" stanje pod njemačkim okupatorom bilo je sve gore. Tokom holandske gladi u zimu 1944. Nijemci su zaplijenili ograničene količine hrane Holanđana za sebe. Bez grijanja u domovima i bez hrane, ljudi su u Holandiji gladovali i umirali na ulicama od hladnoće. Zbog neuhranjenosti je Audrey ozbiljno oboljela. Ostajala je u krevetu i čitala kako ne bi razmišljala o gladi i plesala je balet kako bi sakupila novac za pokret otpora. Ta su teška vremena uticala na njen život i vrijednosti.

Uspon do zvijezda[uredi | uredi izvor]

Nakon rata su se Audrey i njena majka preselile u London, gdje je ona učila plesati balet, radila kao model i 1951. počela glumiti u filmovima, većinom u malim ulogama. Glumom se prvenstveno počela baviti zbog zarade kojom je pomagala svojoj majci. Njena prva velika uloga bila je u filmu iz 1951. - "The Secret People" u kojem je glumila balerinu. Audrey je plesala balet od djetinjstva i dobila je pohvale za svoj talent kojeg je i pokazala u filmu, ali njeni učitelji su je proglasili previsokom za profesionalno bavljenje baletom. Odabrana je za igranje naslovne uloge u brodvejskoj muzičkoj komediji Gigi koja je premijerno prikazana 24. novembra 1951. Za svoju debitantsku ulogu dobila je nagradu Theatre World Award.

Zatim joj je ponuđena uloga u filmu Praznik u Rimu sa Gregoryem Peckom. Za svoju glumu je 1953. godine osvojila Oscara za najbolju glumicu. Godinama kasnije, kad je Barbara Walters pitala koji je njen najdraži film, Hepburn je bez oklijevanja odgovorila - Praznik u Rimu, zato što je taj film učinio zvijezdom.

Hollywood[uredi | uredi izvor]

Nakon Praznika u Rimu Hepburn je sa Humphreyem Bogartom i Williamom Holdenom snimila Sabrinu, a sa Holdenom je imala i kratku romansu. Mnogi misle da je Holden smatrao Audrey ljubavi svog života. Godine 1954. Audrey je glumila u predstavi Ondine sa Melom Ferrerom, za kojeg se udala kasnije te godine. Za glumu u Ondine dobila je nagradu Tony za najbolju glumicu koja je došla samo 6 sedmica nakon Oscara za Praznik u Rimu i Hepburn je tako potvrdila svoj ugled kvalitetne filmske i pozorišne glumice.

Postavši jedna od najpopularnijih holivudskih atrakcija, Hepburn je glumila u filmovima sa drugim velikim glumcima kao što su Fred Astaire u Smiješnom licu, Humphrey Bogart i Gary Cooper u Ljubavi poslijepodne, George Peppard u Doručku kod Tiffanyja, Cary Grant u Charadeu, Rex Harrison u Moja lijepa gospođice, Peter O'Toole u Kako ukrasti milion i Sean Connery u Robin i Marian. Mnogi su se od tih glumaca zbližili s njom. Rex Harrison je Audrey zvao svojom najdražom glavnom glumicom, Cary Grant je jednom rekao da "sve što želi za Božić je snimiti još jedan film s Audrey Hepburn", a sa Peckom je ostala prijateljica cijelog života. Nakon njene smrti Peck je pred kamerom recitirao njenu najdražu pjesmu, "Unending Love" ("Ljubav koja ne prestaje"), čiji je autor Rabindranath Tagore.

Holly Golightly, koju Hepburn glumi u Doručku kod Tiffanyja postala je jedna od najvećih filmskih ikona 20. vijeka, a sa njom se može mjeriti i uloga Elize Doolittle u Moja lijepa gospođice. Od 1967, nakon 15 uspješnih godina u filmskom svijetu, Hepburn je samo povremeno glumila. Nakon razvoda od prvog supruga Mela Ferrera udala se za italijanskog psihijatra Andreu Dottija, sa kojim je dobila drugog sina. Nakon razvoda od Dottia pokušala se 1976. vratiti na filmsko platno ulogom u Robin i Marian sa Seanom Conneryjem. Film je bio uspješan, ali nije odgovarao već uobičajenim standardima hit-filmova Audrey Hepburn. Na veliko iznenađenje svih, odbila je ulogu bivše balerine u filmu The Turning Point (ulogu je dobila Shirley MacLaine i to je bio film koji je proslavio). Hepburn je kasnije izjavila da najviše žali zbog odbijanja te uloge. Ponovno se vratila 1979. u filmu Bloodline (Krvna linija), ali taj film nije dobro prošao ni kod kritičara ni kod publike.

Jedna od posljednjih uloga Audrey Hepburn bila je modernoj komediji They All Laughed (Svi su se smijali) u kojoj je glumila sa Benom Gazzarom. Režiser filma bio je Peter Bogdanovich. Kritičari su pohvalili film, ali on je ostao u sjeni brutalnog ubistva jedne od glumica, Bogdanovicheve djevojke, Dorothy Stratten. Film je počeo s prikazivanjem nakon njenog ubistva i nije bio veliki hit.

Rad za UNICEF[uredi | uredi izvor]

Nakon svog posljednjeg filma proglašena je posebnom ambasadoricom UNICEFa. Zbog svojih iskustava tokom 2. svjetskog rata odlučila je ostatak svog života posvetiti pomaganju djeci iz najsiromašnijih zemalja.

Iako je za UNICEF radila i tokom 1950ih sada se puno više posvetila tom radu. Posjećivala je zemlje u Africi i južnoj Aziji. Željela je i sama pomoći, ali i proširiti svijest o uvjetima u kojima ti narodi žive. Neumorno je radila za UNICEF čak i u posljednjim mjesecima svog života.

Za svoj humanitarni rad dobila je i nagrade, između ostalog i Medalju slobode koju joj je 1992. uručio američki predsjednik George H. W. Bush.

Brakovi i smrt[uredi | uredi izvor]

Početkom 1950-ih je bila zaručena za Jamesa Hansona. Međutim, odustala je od tog braka kad je već datum vjenčanja bio određen, a vjenčanica kupljena, zbog Hansonove zahtjevne karijere zbog koje bi on veći dio vremena izbivao. Vjenčanicu je poklonila siromašnom italijanskom paru koji je još uvijek imaju.

Hepburn se kasnije ipak udala, i to dva puta: za američkog glumca Mela Ferrera i italijanskog liječnika Andreu Dottija. S Ferrerom je dobila sina Seana (1960), a sa Dottijem sina Lucu (1970). Mela Ferrera upoznala je na zabavi kod Gregorya Pecka i odmah se u njega zaljubila. Za njega se udala 25. septembra 1954. Brak je trajao 14 godina, sve do 5. decembra 1968. Nakon raspada braka Hepburn je srela italijanskog psihologa, Andreu Dottija, u koga se zaljubila tokom jednog krstarenja. Za njega se udala 18. januara 1969. Taj je brak trajao 13 godina i raspao se 1982. kad su Luca i Sean bili dovoljno stari za život sa samohranom majkom.

Prije smrti partner joj je bio Robert Wolders koga je upoznala preko prijatelja još tokom braka sa Dottijem. Šest mjeseci kasnije ponovno su se našli na piću koje se pretvorilo u večeru. Zaljubili su se i nakon Audreyinog razvoda od Dottija započeli zajednički život, iako se nikad nisu vjenčali.

Godine 1992. Hepburn je počela osjećati bol u trbuhu za koju se ispostavilo da je posljedica rijetke vrste raka slijepog crijeva. Operirana je u Los Angeleskoj bolnici, ali rak se nastavio širiti, a ona je odbila hemoterapiju. Hepburn je preminula 20. januara 1993. u Tolochenazu u Švicarskoj.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Moja lijepa gospođice
Sabrina
  • Holandski u sedam lekcija (1948) (dokumentarac)
  • Monte Carlo Baby (1951)
  • Smijeh u raju (Laughter in Paradise; 1951)
  • One Wild Oat (1951)
  • The Lavender Hill Mob (1951)
  • Young Wives' Tale (1951)
  • The Secret People (1952)
  • We Will Go to Monte Carlo (1952) (francuska verzija Monte Carlo Baby)
  • Praznik u Rimu (Roman Holiday; 1953)
  • Sabrina (1954)
  • Rat i mir (War and peace; 1956)
  • Smiješno lice (1957)
  • Love in the Afternoon (1957)
  • Green Mansions (1959)
  • Priča o opatici (1959)
  • The Unforgiven (1960)
  • Doručak kod Tiffanyja (Breakfast at Tiffany's; 1961)
  • The Children's Hour (1961)
  • Charade (1963)
  • Paris, When It Sizzles (1964)
  • Moja lijepa gospođice (1964)
  • Kako ukrasti milion (How to Steal a Million; 1966)
  • Two for the Road (1967)
  • Sama u tami (Wait Until Dark; 1967)
  • Robin i Marian (1976)
  • Krvna linija (Bloodline; 1979)
  • Svi su se smijali (They All Laughed; 1981)
  • Ljubav među lopovima (Love Among Thieves; 1987) (TV)
  • Uvijek (Always; 1989)

Nagrade[uredi | uredi izvor]

1953. osvojila je Oscara za najbolju glumicu u filmu Praznik u Rimu. Još je 4 puta bila nominirana za najbolju glumicu; za Sabrinu (1954), The Nun's Story (1959), Doručak kod Tiffanyja (1961) i Sama u tami (1967)

Hepburn je jedna od onih ljudi koji su uspjeli osvojiti Emmy, Grammy, Oscar i Tony (pozorišno ostvarenje).

  • Oscar: najbolja glumica za Praznik u Rimu (1953)
  • Tony: najbolja glumica za Ondine (1954) i posebna nagrada za ostvarenja (1968)
  • Grammy: najbolji (govoreni) album za djecu (1993) za Začarane priče Audrey Hepburn (posthumno)
  • Emmy: Izvanredno ostvarenje (1993) za "Cvjetne vrtove", epizodu njene dokumentarne serije Vrtovi svijeta (posthumno)

Biografski film[uredi | uredi izvor]

Do danas je snimljen samo jedan biografski film o životu Audrey Hepburn. Snimljen je kao televizijski film 2000. godine i nazvan je Priča o Audrey Hepburn (The Audrey Hepburn Story). U njemu naslovnu ulogu ima Jennifer Love Hewitt. Hewitt je bila i koproducentica filma, koji je primio loše kritike zbog raznih pogrešnih činjenica i glume Jennifer Love Hewitt. Film započinje snimkom prave Audrey Hepburn koja je nastala tokom jedne od njenih posljednjih misija pri UNICEF-u. U nekim zemljama emitiran je kao mini-serija.

Poštanska marka[uredi | uredi izvor]

Poštanska marka sa likom Audrey Hepburn

Poštanski ured SAD-a izdao je poštansku marku u njenu čast 2003. godine. Za marku je iskorištena jedna od promotivnih fotografija za njen film Sabrina. Hepburn je jedna od rijetkih osoba koja nije Amerikanka, a koja je time bila počašćena.

Glumice uspoređivane s Audrey Hepburn[uredi | uredi izvor]

Dosta je današnjih glumica uspoređivano sa Audrey Hepburn zbog fizičke sličnosti. Među često spominjanim imenima su izraelsko-američka glumica Natalie Portman, britanska glumica Keira Knightley, Francuskinja Audrey Tautou i Amerikanka Emmy Rossum. Portman se jednom odjenula kao Hepburn za fotografiranje, dok Audrey Tautou više fizički sliči Hepburn, što su primijetili gledaoci filma Amélie. Rossum je glumila malu Audrey Hepburn u filmu sa Jennifer Love Hewitt. Britanska pjevačica Sophie Ellis-Baxtor također je uspoređivana sa njom.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Info
Audrey Hepburn na Internet Movie Database
Wikicitat
Wikicitat: Audrey Hepburn
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: