Autostoperski palac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
“Autostoperski“ palac

Autostoperski palac je relativno česta sposobnost distalne hiperekstenzibilnosti palca, koja može dosegnuti i do 90o.

Pored popularnih poređenja u društvenim komunikacijama, ovo svojstvo odavno privlači pažnju antropologa, a osobito genetičara.[1][2]

U naučnoj litereturi je zabilježeno da su ovu pojavu prvi opisali Whitney i Whitney (1942), ističućii pritom značajan uticaj nasljednih faktora u determinaciji fenotipskog ispoljavanja ove odlike[3]. Nakon toga, iako nalaze kontinuiranu varijaciju ekstenzibilnosti ovog prsta, Glass i Kistler (1952)[4] predlažu precizne kriterijume za razlikovanje dva osnovna fenotipska izraza ove varijacije:

  • "normalno" (nedovoljno) ekstenzibilan palac ima mogućnost savijanja od 0o-49o (u odnosu na

uz dužnu osu ispruže nog palca), a kod varijante

  • hiperekstenzibilan palac najmanji ugao savijanja je 50o.[5] Analizom distribucije fenotip autostoperski palac u potomstvu 191 roditeljskog para, došli su do zaključka da se ovaj dimorfizam nasljeđuje kao autosomno monogensko svojstvo, pri čemu je autostoperski palac recesivni homozigot. Istovremeno je procijenjeno da penetrabilnost dominantnog alela iznosi 96,5% i da na njegovo fenotipsko ispoljavanje ne utiču ni spol ni starost osobe.

Distalna hiperekstenzibilnost palca se popularno opisuje kao „autostoperski palac“ (engl. hitch-hiker’s thumb), a naslje|uje se kao autosomalno monogensko recesivno svojstvo, tj. ovaj fenotip je recesivni homozigot (dht /dht).[6] Nakon toga, više puta je sugerirano je da je ovo autosomno recesivna osobina.[7] Međutim, takva pretpostavke se dovodi u sumnju zbog kontinuirane varijacije savitljivosti palca. Ipak, do sada nije predložen dovoljno prihvatljiv model koji bi mogao objasniti uočenu distribuciju fenotipova u potomstvo mogućih roditeljskih kombinacija. Moguće je da bi prirodu međugeneracijske distribucije ove osobine najargumentiranije mogao obrazložiti koncept oligogenskog nasljeđivanja, sa odlučujućom ulogom tzv. major gena i više minor gena ili gena modifikatora.

Između ostalog, i zato je van sumnje mogućnost svrstavanja autostoperskog palca u genetičke markere prilikom masovnih populacijsko-genetičkih istraživanja, jer to. prema široj definiciji, može biti svako ono svojstvo po kojem se roditelji razlikuju.

Učestalost autostoperskog palca u stanovništvu BiH[8][9][uredi | uredi izvor]


Lokalna populacija Muškarci
N
% Žene
N
% Ukupno
N
%
Bijela 374 44,39 357 35,57 731 40,08
Gojevići 185 29,19 152 26,97 337 28,19
Hutovo 198 37,88 161 32.92 359 35,65
Memići 305 40.00 168 36,31 473 38.69
Miljevina 485 41,24 333 35,14 818 38,75
Modran 277 44,76 258 36,82 535 40,93
Odžak 249 40,96 208 35.58 457 38,51
Orahova 252 43,63 194 41,75 453 42,83
Prekaja 189 32,80 167 25,15 356 29,21
Rakitno 216 50,46 154 33,77 370 43.51
Stari Majdan 150 28,67 171 25,15 321 26,79
Strgačina 177 35,03 120 35,00 297 35,02
Šiprage 434 29.49 300 25,00 734 27,06
Velika Kladuša 329 45,29 304 40,79 633 43.13
Vozuća 246 48,37 200 49,50 445 48,88
Ukupno 4.073 39,97 3.247 34,68 7.320 37,62

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gillin, J. (1959) Varieties in modern man. u: Korn N., Recce S.H. (ur.) Human EvolutionHenry Holt Comp. Inc. New York.
  2. ^ Hadžiselimović R., Lelo S., Šljuka S. (2015): Bioantropološki praktikum. Prirodno-matematički fakultet UNSA., Sarajevo.
  3. ^ Whitney D. D. (1942) : Family treasures. J. Cattell Press, Lancester.
  4. ^ Glass B., Kistler J. C. (1953): Distal hyper-extensibility of the thumbs. Acta Genet. Stat. Med., 4 (2-3): 192-206.
  5. ^ Hadžiselimović, R., Brdar, D. (1979): Populacijsko-genetička analiza distalne ekstenzibilnosti palca u stanovništvu Prijedora. God. Biol. Inst. Univ. u Sarajevu, Sarajevo, 33: 117-122 .
  6. ^ http://udel.edu/~mcdonald/myththumb.html%7Ctitle=Myth's[mrtav link] of Human Genetics: Hitchhiker's Thumb.
  7. ^ http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/dispomim.cgi?id=274200%7Ctitle=Thumb, Distal Hyperextensibility of (OMIM), NCBI.
  8. ^ Hadžiselimović R. (1981): Genetic distance among local human populations in Bosnia and Herzegovina (Yugoslavia). Coll. Antrop., 5. (Suppl.): 63-66.
  9. ^ Hadžiselimović R., Berberović Lj. (1981): Genetička udaljenost bosanskohercegovačkih lokalnih populacija s obzirom na kvalitativnu varijaciju nekih osobina šake. Glasnik Antrop. dr. Jug., 18: 81-90.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]