Bacanje koplja

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Atletika
Bacanje koplja
Matti Järvinen.jpg
Matti Järvinen na OI 1932.
Muški rekord(i)
Svjetski Češka Jan Železný
98,48 m (1996)
Olimpijski Norveška Andreas Thorkildsen
90,57 m (2008)
Ženski rekord(i)
Svjetski Češka Barbora Špotáková
72,28 m (2008)
Olimpijski Kuba Osleidys Menéndez
71,53 m (2004)

Bacanje koplja datira iz stare Grčke. Koplje se koristilo u ratu i lovu, ali i u nekim igrama. Od početka olimpijskih igara bacanje koplja bilo je sastavni dio, kao i sve do danas. Bacanje koplja vrlo je zahtjevno. Suprotno od općeg mišljenja da je to jednostavno bacanje rukom, ova disciplina koristi aktivnost cijelog tijela. Čak će i mala odstupanja od pravilne tehnike skratiti dužinu leta koplja, a i loše će utjecati na zglobove, ligamente i tetive.

Da bi razvio maksimalni potencijal, bacač mora imati kombinaciju brzine, snage, koordinacije i fleksibilnosti. Da bi hitac bio dobar, bacač mora biti opušten.

Tehnika bacanja koplja[uredi | uredi izvor]

Ona se dijeli na nekoliko faza:

  1. zalet
  2. započinjanje bacanja iz nogu i kukova s efektivnim prijenosom težišta tijela samo naprijed
  3. torzija s maksimalnim odgađanjem opružanja ruke
  4. blokiranje lijeve strane (kod dešnjaka)
  5. dugotrajno ubrzanje bacačke ruke

Pravilnom tehnikom stječemo najvažniju komponentu: maksimalnu brzinu koplja u trenutku izbačaja.

Zalet[uredi | uredi izvor]

Andreas Thorkildsen sprema se za zalet

Važna komponenta dobrog bacanja je zalet, koji ima 30% do 40% učinka. Bacač koji iz mjesta baci 48 m sa zaletom bi ga trebao baciti 63 do 69 m. Glavni cilj zaleta je postići maksimalnu kontroliranu brzinu trčanja uoči samog bacanja. S povećanjem brzine zaleta bacaču će se biti sve teže pravilno postaviti tokom prestizanja sprave i križnih koraka. Zalet mora biti opušten.

Najbolji zalet je s lagahnim početkom, zatim postepenim ubrzanjem te postizanjem maksimalne brzine tokom "ukopavanja" stopala i početka izbačaja. Dužina zaleta iznosi od 8 do 15 koraka.

Odabrana dužina zaleta mora omogućiti:

  • postizanje maksimalne kontrolirane brzine u prijelaznim koracima
  • ravnomjerno i stalno ubrzanje od početka do kraja
  • opuštenost tokom cijelog zaleta.

Prijelazni koraci i mehanika bacanja[uredi | uredi izvor]

Prijelazni koraci počinju kad se sprava povuče nazad i traju do izbačaja. Prestizanje sprave počinje postavljanjem lijeve noge i završava postavljanjem lijeve noge u centralnu poziciju.

Dakle : → lijeva, desna, lijeva, desna-lijeva, gdje je pretposljednji korak kraći.

Većina bacača koristi 5 koraka, neki 3, a neki i 7. Dok bacačka ruka i rame ostaju pasivni iza težišta (kukova), zadnja noga brzo prebacuje težinu tijela na prednju, koja je ukopana. Kad se kukom trzne naprijed, dolazi do istezanja mišića trupa te se stječe dodatna snaga za izbačaj. Doskok zadnje noge nakon križnog koraka ne smije kočiti prijenos težine i rotaciju kuka. Poželjno je eksplozivno odgurivanje i prijenos težišta sa zadnje na prednju nogu bez kočenja (postiže se mehkanim korakom). Taj se korak postiže savijanjem noge u trenutku odraza (kod prijelaza u posljednji korak) te se težište nesmetano kreće prema naprijed. Mehkani korak omogućuje i jaču torziju trupa, veće istezanje mišića i trupa i veću snagu za bacanje. Nakon posljednjeg križnog koraka i doskoka na lijevu nogu, desna noga nalazi se ispred težišta (kod dešnjaka), uzrokujući nagnutost unazad. Ta je nagnutost naročito izražena kad se bacač snažno odrazi lijevom nogom tokom križnog koraka. Uoči doskoka to se koljeno pasivno savija i omogućuje nastavak kretanja kukova dok gornji dio tijela ostaje straga. Na taj način velika muskulatura nogu, kukova i trupa proizvodi početnu snagu za bacanje, nakon čega slijede pokreti manje muskulature gornjeg dijela tijela. Tako se postiže refleks istezanja koji proizvodi veću snagu od obične. U trenutku kad su kukovi naprijed tijelo je u obliku obrnutog slova C, s ramenima povučenim nazad.

Izbačaj[uredi | uredi izvor]

Bacanje mora nastupiti čim prije nakon postavljanja prednje noge na tlo (ukopavanja). Prvo se opružanjem desne noge kukovi guraju naprijed i tako se karlica postavlja u smjeru bacanja. Gornji dio tijela ostaje straga, a lijevo rame i ruka pomiču se preko prsa te čvrsto blokiraju lijevu stranu. Ako se dobro tempira, blok lijevom rukom završava prije početka kretnje izbačaja, pa će koplje još uvijek biti iza bacača. Tako se postiže istezanje prsne muskulature trupa (naročito velikog leđnog mišića). To istezanje zbog "refleksa istezanja" uzrokuje snažnu kontrakciju tih mišića te se bacačka ruka bičastom kretnjom povlači naprijed. Nakon izbačaja koplja mora se obuzdati kretanje tijela prema naprijed jer u protivnom dolazi do prestupa. To se postiže još jednim korakom naprijed.

Svjetski rekord[uredi | uredi izvor]

Svjetski rekord u muškoj kategoriji (98,48 m) drži Jan Železný iz Češke i postignut je 25. maja 1996. u Njemačkoj. Kod žena rekord drži također Čehinja, Barbora Špotáková sa 72.28 m, a rezultat je postignut 13. septembra 2008. u Stuttgartu.

Poznati bacači koplja[uredi | uredi izvor]

Žene[uredi | uredi izvor]

Muškarci[uredi | uredi izvor]

10 najboljih rezultata u historiji[uredi | uredi izvor]

Muškarci (trenutni model iz 1986)[uredi | uredi izvor]

(Ažurirano u junu 2012)

Rang Dužina Atletičar Datum rođenja Mjesto Datum
1. 98,48 Češka Jan Železný 16. juni 1966. Jena 25. maj 1996.
2. 93,09 Finska Aki Parviainen 26. oktobar 1974. Kuortane 26. juni 1999.
3. 92,61 Rusija Sergej Makarov 19. mart 1973. Sheffield 30. juni 2002.
4. 92,60 Njemačka Raymond Hecht 11. novembar 1968. Oslo 21. juli 1995.
5. 91,69 Grčka Konstadinós Gatsioúdis 17. decembar 1973. Kuortane 24. juni 2000.
6. 91,59 Norveška Andreas Thorkildsen 1. april 1982. Oslo 2. juni 2006.
7. 91,53 Finska Tero Pitkämäki 19. decembar 1982. Kuortane 26. juni 2005.
8. 91,46 Ujedinjeno Kraljevstvo Steve Backley 12. februar 1969. Auckland 25. januar 1992.
9. 91,23 Sjedinjene Američke Države Breaux Greer 19. oktobar 1976. Indianapolis 21. juni 2007.
10. 90,73 Latvija Vadims Vasiļevskis 5. januar 1982. Tallinn 22. juli 2007.

Žene (trenutni model iz 1999)[uredi | uredi izvor]

(Ažurirano u junu 2012)

Rang Dužina Takmičarka Mjesto Datum Ref.
1. 72.28 Češka Barbora Špotáková Stuttgart 13. septembar 2008.
2. 71.99 Rusija Marija Abakumova Daegu 2. septembar 2011. [1]
3. 71.70 Kuba Osleidys Menéndez Helsinki 14. august 2005.
4. 70.20 Njemačka Christina Obergföll München 23. juni 2007.
5. 69.48 Norveška Trine Hattestad Oslo 28. juli 2000.
6. 69.35 Južnoafrička Republika Sunette Viljoen New York City 9. juni 2012. [2]
7. 68.34 Njemačka Steffi Nerius Elstal 31. august 2008.
8. 67.67 Kuba Sonia Bisset Salamanca 6. juli 2005.
9. 67.51 Grčka Mirela Manjani Sydney 30. septembar 2000.
10. 67.20 Rusija Tatjana Šikoljenko Monako 18. august 2000.

Reference[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: