Ban Borić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
ban Borić
Ban Bosne
Vladavina 1154 - 1164.
Prethodnik Ladislav II, kralj Ugarske
Nasljednik Manuel I Komnen
Ban Bosne
Supružnik Lavica Vukimirović
Djeca Stjepan Boričević
Pavle Boričević
Kulin ban
Ana Anastasija Nemanjić
nepoznata kći
nepoznata kći
Dragiša
Bogadan Boričević
Dinastija Boričević
Otac župan Berislav
Rođenje oko 1100
Slavonija ili Hum
Smrt poslije 1165.
Slavonija

Ban Borić je prvi po imenu poznati bosanski ban. Ratovao je protiv bizantske vojske oko Braničeva, 1154 godine, i to zajedno sa ugarskim kraljem. Protjeran je iz Bosne 1164 godine, kada vlast preuzima Bizantija.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Prema nekim historičarima u prvom redu Vladimiru Ćoroviću ban Borić rodio se 1125., a po nekima oko 1100. godine. Otac mu je bio izvjesni slavonski župan Berislav. Prvi siguran pomen bosanskog bana Borića imamo kod bizantskog pisca Ivana Kinama pri opisivanju ratovanja između Mađara i Bizantinaca kod Braničeva 1154. godine. Vrlo je vjerovatno da je ban Borić Bosnom vladao i prije toga, ali nema podataka kada je on došao na vlast i u kojim okolnostima. Njegova postojbina utvrđena je prilično sigurno ali ne i njegovo pravo porijeklo. Njegova postojbina bila je srednja Slavonija, te ni jedan izvor ne može dokazati da je on bio Bosanac, tj. da je bio iz matice stare bosanske države. Čak šta više može se reći da je Borić bio doveden od strane Mađara, koji su imali vrhovnu vlast nad Bosnom, kao njihov vazal te je i vladao uz njihovu saglasnost. Vladimir Ćorović iznosi u svom radu i mišljenje Milana Preloga st. koji stoji na konstataciji da se ban Borić nije nalazio ni u kakvom podaničkom odnosu prema Ugarskoj što potkrepljuje činjenicom da je 1150 godine jedna ugarska vojska prešla preko dijela teritorije Bosne idući u pomoć Srbima protiv Bizanta. Sve od 1154. pa do 1163. godine o banu Boriću nema nikakvih vjesti. Nakon smrti ugarskog kralja Gejze II dolazi do žestokih borbi za tron. U borbama su učestvovali Stjepan III, Ladislav i Stjepan IV, koga je kao svog zeta podržavao bizantski car. Prvo je na vlast došao Ladislav, međutim ubrzo nakon toga umire i na vlast dolazi Stefan IV, kome se priklonio i ban Borić. On se 1163. godine spominje u jednoj povelji kao svjedok i to na visokom mjestu dvorskih velikodostojnika, što ukazuje da je ban Borić bio vazal ugarskog kralja a taj odnos nije mogao nastati 1163. nego je osnovan ranije. Godine 1163. pošlo je za rukom Gejzinom sinu Stefanu III da od svoga strica Stefana IV preuzme prijesto i da se nagodi sa Bizantijom nakon čega je počeo progon pristalica Stefana IV u kojem je stradao i ban Borić. Vjekoslav Klaić navodi da Borić nije bio podanik već saveznik Ugarske te da je od Ugarske dobio Usoru i Soli preko koje je dospio u neki vid podložnog položaja.

Za bana Borića znamo još da je kao bosanski ban 1162-3. godine poklonio viteško-monaškom redu Templara selo Zdelje u Slavoniji. Taj poklon potvrđivali su i kasniji ugarski kraljevi. Ovi podaci jasno govore da su se porodična imanja Borića nalazila u Slavoniji, također nakon što je zapao u nemilost kralja Stefana III, Borić se najvjerovatnije sklonio na svoje posjede u Slavoniju gdje je najvjerovatnije i skončao. Njegovo ime se nigdje u kasnijem periodu u Bosni ne spominje dok u Slavoniji spominje se njegovo ime i imena njegovih nasljednika desetinama pa i stotinama godina kasnije. U vrijeme vladavine bana Prijezde spominje se također da je ban Borić Templarima darovao zemlju, što prema Talociju ukazuje na određenu vezu između Borića i Prijezde pa i Borića i Ninoslava. On misli da je ta veza bila porodična. On ide još i dalje pa konstatuje da kolijevku dinastije Kotromanić možemo tražiti na ovim prostorima.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Ban Borić je bio oženjen Lavicom, unukom kneza Stjepana od Bosne. Ban Borić je s Lavicom imao dvoje djece:

Boriću i Lavici se pripisuju još moguće djece:

  • Kulin;
  • Ana ;
  • nepoznata kćerka udata za Miroslava Zavidovića

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Prethodnik:
Ladislav II Ugarski
Banovi Bosne Nasljednik:
Manuel I Komnen

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]