Bartol Kašić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bartol Kašić
Rođenje 15. august 1575.
Pag, Hrvatska
Smrt 28. decembar 1650.
Rim, Italija

Bartol Kašić, isto Bartul Kašić, Bartholomaeus Cassius, Bartolomeo Cassio, ponekad potpisivan i s Bogdančić i/ili s dodatkom Pažanin; (Pag, 15. august 1575. - Rim, 28. decembar 1650.), hrvatski pisac i lingvista

Biografija[uredi | uredi izvor]

Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Bih-usa.svg Neke riječi u sljedećem pasusu trebaju prijevod sa hrvatskog jezika na bosanski jezik.
Ako smatrate da ste sposobni da prevedete sporne riječi, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o stilu i pravopisu bosanskog jezika.

Ostao je rano bez oca, pa je o njemu brinuo ujak Luka Deodati Bogdančić, paški svećenik, kod kojeg je naučio čitati i pisati. Potom je pohađao općinsku školu u Pagu nakon koje se od 1590. školuje u Ilirskom kolegiju u Loretu (kod Ancone) koji su vodili isusovci. Kao darovitog i marljivog učenika poslali su ga 1593. na dalje školovanje u Rim, gdje je 1595. stupio u Družbu Isusovu. Još kao rimski student počeo je poučavati hrvatski u tamošnjoj Ilirskoj akademiji. Tada se počeo zanimati za hrvatski jezik te je najkasnije do 1599. sastavio hrvatsko-italijanski rječnik čiji se rukopis od 18. st. čuva u Dubrovniku. Neki proučavatelji Kašićeva djela misle da je to jedan od triju rječnika koje da je on sastavio, uz onaj koji se čuva u Perugiji i treći u Oxfordu. To je kvalificiralo Kašića za daljnji rad u području hrvatskog jezika. Budući da su isusovci vodili brigu o kršćanima u Osmanskom Carstvu i nastojali poučavati u lokalnom jeziku, za to im je u hrvatskome slučaju nedostajao odgovarajući priručnik. Taj je nedostatak otklonjen kad su 1604. godine u Rimu na latinskome objavljene Institutionum linguae illyricae libri duo (Ustroja ilirskoga/hrvatskog jezika dvije knjige) - prva gramatika hrvatskog jezika. Na nešto manje od dvije stotine stranica i u dva dijela (»knjige«) dati su osnovni podaci o hrvatskom (ilirskom) jeziku te je vrlo opširno razložena hrvatska morfologija. Jezik je u osnovi štokavski, ali je u visokoj mjeri prisutna čakavština pa se prepliću stariji i noviji oblici. Iz nepoznatih razloga uz gramatiku nije objavljen rječnik kako će to poslije većinom biti s isusovačkim rječnicima i gramatikama hrvatskog jezika.

Kašić je za svećenika zaređen 1606. Nakon toga bio je ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu. Od 1609. do 1612. boravio je u Dubrovniku i 1612/13. prerušen u trgovca bio je u misijskom pohodu u Bosni, Srbiji i istočnoj Slavoniji (Valpovo, Osijek, Vukovar) o čemu je izvijestio papu. Od 1614. do 1618. bio je hrvatski ispovjednik u Loretu. Drugi misionarski pohod obavio je 1618/19. (Potkraj života oba je pohoda opisao u svojoj nedovršenoj Autobiografiji.) Od 1620. do 1633. ponovno je u Dubrovniku. Nakon toga vraća se u Rim u kojemu ostaje do kraja života.

Djelo[uredi | uredi izvor]

Od 1613. objavio je niz djela vjersko-poučnog sadržaja i namjene (o životu sv. Ignacija, sv. Franje Ksaverskog, Isusovu i Marijinu), hagiografski zbornik Perivoj od djevstva (1625. i 1628), dva katekizma i dr. Potkraj 1627. završio je duhovnu tragediju Sveta Venefrida s podnaslovom »triomfo od čistoće« koja je ostala u rukopisu i objavljena 1938. Godine 1622. Kašić je na hrvatski jezik počeo prevoditi Novi zavjet i to na dubrovačku štokavštinu, a 1625. dobio je nalog da prevede cijelu Bibliju. God. 1633. kompletan prijevod predan je u Rim kako bi dobio odobrenje za štampanje, ali su tada nastupile poteškoće jer su neki »našijenci« bili protiv prijevoda na narodnome jeziku. Konačno prijevod je zabranjen (»non est expediens ut imprimatur«). S obzirom na činjenicu da su prijevodi Svetoga pisma na narodni jezik u mnogih naroda imali upravo prevratnu ulogu u usmjeravanju jezične standardizacije, zabrana Kašićeva prijevoda Biblije nanijela je veliku štetu kasnijemu razvoju hrvatskog književnog jezika. Po sačuvanim rukopisima i uz iscrpne stručne komentare taj je prijevod objavljen tek 2000. godine. Najizdavanije Kašićevo djelo je Ritual rimski koji je u raznim izdanjima do 19. st. bio u upotrebi u svim hrvatskim biskupijama i nadbiskupijama osim u zagrebačkoj, a otada i u njoj ostavši službenom liturgijskom knjigom sve do 1929. Tako je taj prvi prijevod obrednika na jedan živi jezik posve izvjesno snažno doprinio afirmaciji hrvatskog književnog jezika.


Bartol Kašić: Ritual rimski, 1640[uredi | uredi izvor]

Važno je napomenuti da je Ritual rimski odigrao onu ulogu u standardizaciji nacionalnoga jezika kakvu prijevod Biblije, unatoč stilskoj raskoši i kulturnoj važnosti, vjerovatno i ne bi mogao igrati uslijed banalne činjenice da je Sveto pismo bilo odlučujujućim uljudbenim čimbenikom kod protestantskih naroda- ali ne i katoličkih, kako pokazuju slučajevi francuskih i poljskih prijevoda. U toj je konstelaciji odnosa katolički obrednik poput Rituala rimskog (koji ima preko 400 stranica) imao snažniji integrativni nacionalnojezični uticaj. Historijski je i veoma zanimljivo Kašićevo »bosanstvo«, jer iako rodom čakavac s otoka Paga, odlučio se za »općeni jezik« (lingua communis) oblika štokavske ikavice (iako je Bibliju preveo na dubrovačku štokavsku ijekavicu), kojim je i govorio najveći dio hrvatskog naroda. Taj štokavski ikavski idiom Kašić zove »naški« ili »bosanski« (dok je za ijekavicu rabio nazivak »dubrovački«, a za čakavštinu »dalmatinski«).

Premda nije pisao lijepu književnost i unatoč činjenici da mu glavno djelo (prijevod Svetoga pisma) nije objavljeno, pisac prve gramatike hrvatskog jezika pripada najpoznatijim Hrvatima književnicima u cijeloj hrvatskoj historiji.

Prijevod Svetoga pisma[uredi | uredi izvor]

Da bismo pokazali da se radi o esencijalno istome hrvatskom jeziku kakav je sada u službenoj upotrebi, navest ćemo dio Kašićevog prijevoda Biblije (1622.-1637.) u savremenoj grafiji. Ako zamijenimo Kašićev slovopis, tj. umjesto x pišemo ž, sc kao š, gn kao nj, gli kao lj, cz kao c, c kao č, chi kao ć, y kao j, vidjet ćemo da se radi o nešto arhaičnijem izrazu istoga hrvatskog književnog jezika kakav je i danas u upotrebi. Primjer je dan iz »Pjesme nad pjesmama« (Canticum canticorum), u prijepisu Julija Derossija koji je preslovio tekst u modernu grafiju:

Kašić: Rukopis prijevoda Biblije, 1622-1637

Pjesma treća: Zaručnicu dovode zaručniku B. Kašić, Pjesan od pjesni Salamunovijeh Prijepis: J. Derossi) Pjesma 4, 1-16 Zaručnik

Koliko si lijepa, prijateljice moja, koliko si lijepa!
Oči tvoje od golubica bez onega što se unutarnje taji.
Vlasi tvoji kakono stada od koza, koje su uzišle s gore Galaade. Zubi tvoji
kakono stada od ostriježenijeh koje su uzišle iz okupala sve sa dvojemi :plodijemi; i neplodna nije meju njimi.
Kakono tračac čerljeni usne tvoje: i besjeden'je tvoje slatko.
Kakono razlomak od šipka, tako lica tvoja, bez onega što se unutarnje taji.
Kakono turan Davidov vrat tvoj, koji je sazdan s branami: hiljade štita vise s njega, sve oružje od jacijeh.
Dvi dojke tvoje kakono dva šteneta od košute, blizanca koja se pasu u lijerijeh.
Dokle sviće dan i prignu se sjena, pojći ću na goru od mire i na glavicu od tamijana.
Sva si lijepa, prijateljice moja, i ockvarnosti nije u tebi.
Dođi s Libana, vjerenico moja, dođi s Libana, dođi: biti ćeš moja okrunjena s verha od Amana i s verha od Sanira i Hermona, s ložišta od lava, s gora od risova.
Ranila si srce moje u jednomu od očiju tvojijeh i u jednoj kosi od vrata tvoga.
Koliko su lijepe dojke tvoje, sestro moja, vjerenico! Ljepše su dojke tvoje od vina: i vonj od pomasti tvojijeh varh svijeh mirisnijeh.
Sat kapeći usne tvoje, vjerenico, med i mlijeko pod jezikom tvojijem: i vonj od odjeća tvojeh kakono vonj od tamijana.
Vrt zaklopljen, sestro moja vjerenico, vrt zaklopljen, vrelo zapečaćeno.
Granice tvoje perivoj od šipaka s plodijemi od jabuka: od cipra s despikom.
Despik i soforana, kora i kanijela, sa svjemi stabrijemi od Libana, od mire i od aloje sa svjemi najprvijemi pomastjemi.
Kladenac od vrta: bunar od voda živijeh koje teku s naglostju s Libana.


Ili, po nekim prosudbama:

»Prelistavajući starozavjetne i novozavjetne Kašićeve tekstove u Sveučilišnoj knjižari i antikvarijatu Dominović, u kožnomu uvezu sa zlatotiskom, u velikomu formatu i na debelomu papiru, teško oko 6 i pol kilograma, jezik je gotovo isti kao u Zagrebačkoj Bibliji u redakciji Bonaventure Dude i Jure Kaštelana, malčice arhaičan.«
(Slobodna Dalmacija, članak Petra Bašića)

Moderni je prijevod (Zagrebačka Biblija 2000.), dostupan na Web stranici

http://www.hbk.hr/biblija/sz/pj.htm#pj16

Štoviše- možemo razmotriti sljedeće brojke: najugledniji prijevod Biblije na engleski jezik, verzija kralja Jakova ili autorizirana verzija (King James version), koja je snažno uticala na oblik engleskoga jezika, objavljena je 1611. godine- dakle, svega dva desetljeća prije Kašićeva prijevoda. Ta riznica engleskoga jezika ima 12.143 različite riječi (izvorno, Biblija broji 8.674 različitih hebrejskih, te 5.624 grčkih riječi). No, Kašićev prijevod (koji nije sačuvan u cijelosti, jer nedostaju dijelovi Staroga zavjeta) broji oko 20.000 različitih riječi- što je više od engleske autorizirane verzije, kao i od izvornika. Sve to govori o jezičnoj invenciji i tvorbenoj bujnosti oca hrvatske lingvistike.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: