Billie Holiday

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Billie Holiday
Example alt text
Billie Holiday, 1949.
Rođenje 7. april 1915.
Philadelphia, SAD
Smrt 17. juli 1959.
New York, SAD

Billie Holiday, pravo ime - Eleanor Gough McKay (Philadelphia, Pennsylvania, 7. april 1915. - New York, 17. juli 1959.), znana među jazz poklonicima kao Lady Day, predstavlja jednu od najznačajnijih jazz pjevačica svih vremena uz Sarah Vaughan i Ellu Fitzgerald.

Svojim posebnim timbrom i sonornim, gotovo instrumentalnim, načinom pjevanja, afirmirala se između dva rata među vodeće interprete bluesa i kompozicija u stilu swinga. Snimila je film "New Orleans" i napisala autobiografiju "Lady pjeva blues".

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pravim imenom Eleanora Fagan Gough odrastala je bez oca Clarenca (koji je bio jazz gitarist kod Fletchera Hendersona), uz majku i rodbinu, morala je rano početi raditi u javnoj kući kao čistačica pa i prostitutka. O njenom djetinjstvu opširno govori njena autobiografija Lady sings the Blues izdana 1956. godine. U New York se doselila negdje 1930. godine. Njen rad se uglavnom dijeli na dvije faze "ranu" i "zrelu" fazu.

Rana faza[uredi | uredi izvor]

Prve nastupe imala je u Harlemu i uskoro ju "otkriva" muzički producent John Hammond u klubu Monette´s. S 18 godina ima prve zajedničke nastupe s Bennyjem Goodmanom i prvu snimku "My Mother´s Son-In-Law". Tako je počela graditi svoj muzički stil unutar jazza i bluesa. Kasnije je radila s Lesterom Youngom, Countom Basieom i Artiem Shawom. Bila je duboko pogođena rasnim konfliktima, netrpeljivošću i segregacijom koja ju je ponižavala i na pozornici. U tom razdoblju preobrazila se u "Lady Day", izlazeći na pozornicu s bijelom gardenijom u kosi.

Zrela faza[uredi | uredi izvor]

Lady Day je gotovo cijeli svoj životni vijek provela ovisna o drogama, pušeći marihuanu od rane mladosti, opijanjima, ali ono što je potpuno uništilo je bio heroin. Uz to je imala sudske procese zbog nedopuštenog posjedovanja droge, a njen privatni život bio je turbulentan kao i pjesme koje je pjevala. Ulazila je iz veze u vezu s vulgarnim muškarcima, a otvoreno se deklarirala kao bisesualka. Jedino što je kontinuirano uzdizala bile su njene pjesme, melanholične i erotične, strastvene ljubavne balade i gorke priče newyorškog Harlema. S druge strane bila je njena urođena otmjenost i glamur. Dama tužnih očiju, sa svim svojim kontrastima bila je jedinstvena na jazz - blues sceni. Pjesme poput "God Bless the Child", Gershwinova "I Love You Porgy", "Fine and Mellow", "Strange Friut" su jazz klasici. Snimila je posljednju ploču u pratnji Raya Ellisa i njegovog orkestra u martu 1959. godine (s kojim je snimila i album Lady in Satin).

Umrla je u 44. godini, 17. jula 1959. godine (od ciroze jetre) u New Yorku gdje je i sahranjena.

Karizma B. Holiday[uredi | uredi izvor]

Njen uticaj na muzičare je bio neosporan, u prvom redu na Janis Joplin i Ninu Simone. Godine 1972. snimljen je biografski film "Lady Sings the Blues" s pjevačicom Dianom Ross. Film je bio nominiran za mnogobrojne nagrade, a Diana Ross je izdala istoimeni album sa soundtrackom.

U čast "kraljici bluesa" 1987. godine irski rock sastav U2 snimio je pjesmu i videospot "Angel of Harlem" (dvostruki album Rattle and Hum).

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: