Istrebljivač

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Blade Runner)
Idi na: navigacija, traži
Istrebljivač
Blade Runner poster.jpg
Režiser Ridley Scott
Scenarist(i) Philip K. Dick (roman),
Hampton Fancher,
David Peoples
Muzika Vangelis
Žanr naučna fantastika
Trajanje 117 minuta
Jezik Engleski
Budžet 28 miliona dolara
Ukupna zarada 33,770,893 dolara[1]

Istrebljivač (eng. Blade Runner) je slavni američki NF noir film[2] iz 1982. koji govori o detektivu Deckardu koji u budućnosti proganja odbjegle replikante, umjetna bića napravljena da izgledaju i ponašaju se kao ljudi. Film je režirao Ridley Scott prema romanu "Sanjaju li androidi električne ovce?" slavnog pisca Philipa K. Dicka.

"Blade Runner" je učvrstio zvjezdani status Harrisona Forda i, mada nije doživio komercijalni uspjeh pri premijeri, njegov je ugled s vremenom rastao tako da se danas smatra jednim od najboljih NF filmova uopće. Njegove teme obrađuju polemike o individualnosti života i egzistencije. "Blade Runner" se nalazi i na listi 250 najboljih filmova kinematografije na stranici IMDb.com.

Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.

Filmska ekipa[uredi | uredi izvor]

Režija: Ridley Scott

Glume: Harrison Ford (Rick Deckard), Sean Young (Rachael), Rutger Hauer (Roy Batty), Edward James Olmos (Gaff), Daryl Hannah (Pris), M. Emmet Walsh (Bryant) i drugi.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Producent Michael Deeley se počeo zanimati za scenarij Hamptona Fanchera zvan "Android" (kasnije je preimenovan u "Opasni dani"). Deeley je uvjerio redatelja Ridleyja Scotta da snimi svoj prvi američki film uz pomoć Fancherova scenarija. Scott je jednom odustao od projekta, ali nakon što je napustio sporu produkciju filma "Dina – pješčani planet", htio je brži projekat kako bi zaboravio na nedavnu smrt svog starijeg brata. 21. februara 1980. se priključio projektu te dobio obećanje od kompanije Filmways da će dobiti budžet između 13 i 15 miliona $.

Scott je htio bolji naslov za film, pa je izabran naslov "The Bladerunner", po romanu Williama S. Burroughsa i Alan E. Noursea. Ubrzo su se otkupila prava na taj naslov. Kasnije je Scott bio nezadovoljan scenarijem pa je pozvao Davida Peoplesa da ga prepravi. Fanchera je to razljutilo pa je napustio projekat 20. decembra te godine. Ipak, kasnije se vratio i bio jako zadovoljan izmjenama Peoplesa, koji je postao njegov prijatelj. 2.5 miliona $ je uloženo u predprodukciju, ali je onda iznenada Filmways odustao od finansijske podrške. Za 10 dana Deeley je osigurao 21.5 miliona $ od studija The Ladd Company, Sir Run Run Shaw (iz Hong Konga) i Tandem Productions. To će se kasnije pokazati problematičnim zbog svađa oko prava na "Posebno izdanje" filma. Philip K. Dick, autor romana "Sanjaju li androidi o električnim ovacama?" po kojem je napisan scenario, se žalio da ga niko nije informisao o filmu. Ipak, kasnije je vidio grubu verziju filma, prije svoje rane smrti, i bio jako zadovoljan rezultatom.

"Blade Runner" puno duguje klasiku "Metropolis (1927)" Fritza Langa[1], a Scott tvrdi da je i slika "Nighthawks" Edwarda Hoppera izvršila utjecaj na njega, kao i strip "The Long Tomorrow" Dana O’Bannona, kojeg je ilustrirao Moebius. Scott je unajmio i konceptualnog umjetnika Syd Meada za rad na filmu. Moebius je dobio ponudu da radi na filmu, ali je odbio kako bi mogao raditi na animiranom filmu Les Maitres du temps Renea Lalouxa – odluka koju je kasnije požalio. Lawrence G. Paull (produkcijski dizajn) i David Snyder (umjetnički redatelj) su ostvarili skice Scotta i Meada. Snimanje filma počelo je 9. ožujka 1981. Paul M. Sammon je dobio zadatak od Cinefantastique napraviti poseban članak o snimanju "Blade Runnera", što je kasnije proširio u knjigu "Future Noir: The Making of Blade Runner", koja se često spominje kao "Biblija Bladea Runnera". Knjiga ne podastire samo evoluciju nastanka filma, nego i poteškoće i odnose na setu.

Radnja[uredi | uredi izvor]



Los Angeles, 2019. Grad je prenapučen i prljav. Na drugim planetama se formiraju kolonije tzv. "replikanata", androida koji je napravila korporacija Tyrell na sliku i priliku ljudi i koji s vremenom razvijaju vlastite osjećaje, pa su stoga programirani da žive samo 4 godine. Replikanti su snažniji od ljudi. Također im je ugrađena lažna memorija na djetinjstvo kako bi ostali duševno uravnoteženi i u blaženom neznanju mislili da su pravi ljudi. Njima je zabranjeno stupiti nogom na Zemlju te stoga postoji posebna policijska organizacija, "Blade Runner", koja likvidira odmetničke replikante. U toj organizaciji radi i Rick Deckard, koji dobije zadatak likvidirati par replikanata koji su sletjeli u grad i ubili par ljudi, a koje predvodi Roy Batty.

Tokom svog istraživanja Deckard se zaljubi u replikanticu Rachael te počinje sumnjati u svoju misiju. U međuvremenu odbjegli replikanti upadaju u Tyrell korporaciju i zahtjevaju od svojeg proizvođača-naučnika da im produži život i objasni njihovu egzistenciju. Ali, on to ne može, pa ga oni ubiju. Deckard ubija dva replikanta, Rachael trećeg. Na kraju Deckard i Roy upadnu u dramatičan dvoboj. Roy pobijedi, ali spasi Deckardov život prije nego što je njegovo vrijeme isteklo i ispusti goluba prije nego što umre. To iznenadi Deckarda koji stekne veliko poštovanje prema njemu te pobjegne sa Rachael živjeti u prirodu; (u "režiserskoj verziji" film završava otvoreno, kako Deckard i Rachael ulaze u lift, te kako Deckard pronalazi figuricu jednoroga od svojeg kolege zbog čega se zapita da li je i on replikant pošto je te noći sanjao o jednorogu).

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 2 nominacije za Oscara (najbolja scenografija, specijalni efekti).
  • Osvojene 3 BAFTA-e (najbolja fotografija, kostimi, scenografija) i 5 nominacija (najbolja montaža, šminka, muzika, zvuk, specijalni efekti).
  • Nominacija za Zlatni globus (najbolja muzika).

Teme i analiza[uredi | uredi izvor]

"Blade Runner" sadrži puno skrivenih tema i motiva u svojoj priči. Jedna od njih je i debata o ukorijenjenosti rasizma u društvu pošto su replikanti bića drugog reda, iako su praktički identični ljudima. Film se pita je li ispravno i etički postupati s njima kao s objektima bez prava i programirati ih da žive samo 4 godine iako i oni imaju svoje osjećaje i ambicije. Slogan Tyrell korporacije glasi da su replikanti "čovječniji od čovjeka", što bi zapravo trebalo značiti da su, ironično, oni bolji nego što će ljudi ikada biti. Navodno se replikanti prepoznaju po tome što ne posjeduju empatiju, no to se opovrgava u nekim scenama, npr. kad Roy spasi Deckarda na kraju. Kraj u redateljskoj verziji još više briše granice ljudi i replikanata. Druge teme koje izviru iz radnje su paranoja likova, odbacivanje i preispitivanje utjecaja višeg autoriteta te zamjena stvarnosti imitacijama u budućnosti zbog čega se protagonisti počnu pitati što je stvarno a što ne, nemajući ništa što bi moglo potvrditi da su njihova sjećanja zapravo usađena. Tu su i religiozne konotacije; u jednoj sceni replikanti predvođeni Royom upadaju u Tyrell korporaciju i traže od zaposlenika, njihovog "autora", odgovore na neka pitanja i poboljšanje i produženje života, no on im to ne može učiniti, čime se izvode paralele s Bogom i njegovom kreacijom čovjeka. Isto tako, film je i predvidio razvoj kloniranja u budućnosti.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Dustin Hoffman je bio prvobitni izbor za glavnu ulogu, iako se pitao, zašto su ga zamolili da igra "macho ulogu". Hoffman se zanimao za projekat, ali je htio promijeniti lik Deckarda, pa se se producenti odlučili za Harrisona Forda.
  • Deborah Harry je bila prvi izbor za ulogu Pris.
  • Snimanje filma je navodno bio toliko naporno da su članovi ekipe zamrzili Ridleyja Scotta. Čak je i Harrisonu Fordu snimanje ostalo u lošem sjećanju. Filmu dali i šaljivi naziv "Blood Runner".
  • U sekvenci u kojoj se Deckard i Gaff u vozilu približavaju policijskoj stanici, model Millenium Falcona iz serijala "Zvjezdani ratovi" je maskiran kao zgrada i može se vidjeti na lijevoj strani ekrana. I model svemirskog broda iz filma "Tamna zvijezda" se može naći maskiran kao zgrada.
  • U prvom scenariju spominjalo se šest replikanata. Šesti se zvao "Mary", ali je izbačen zbog ograničenosti budžeta i vremenskog rasporeda. To je rezultiralo nelogičnostima jer lik Bryant spomene Deckardu da je pobjeglo šest replikanata, ali da je jedan ubijen od "električne ograde", što bi značilo da ih je ostalo pet. Ali, u filmu ih je prikazano samo četiri. Stoga su neki razvili teoriju da je sam Deckard peti replikant.
  • Daryl Hannah nije mogla izvesti svoje vlastite kaskaderske pokrete u sceni u kojoj Pris napadne Deckarda, pa je unajmljena gimnastičarka. Ona je vježbala sa Scottom scenu toliko dugo da je bila potpuno iscrpljena učiniti bilo šta kada se trebalo snimati, pa je unajmljen muški gimnastičar.
  • Kada Gaff razgovara sa Deckardom u japanskom restoranu govori dijelom Mađarski jezik. Govori; "Azonnal kövessen engem!", ("Slijedi me smjesta!"), te "Lófasz", što znači nešto vrlo nepristojno. Kasnije izjavi i rečenicu "Nehogy mar, te vagy a Blade Runner!", što prevedeno znači "Nemoguće, ti si Blade Runner". Nakon toga počne govoriti drugim jezikom. Navodno je gledaocima u Mađarskoj to urnebesna sekvenca.
  • Ovo je bio prvi film koji je izdat u "režiserskoj verziji" po originalnoj viziji režisera.
  • 2004. "The Guardian" je izveo studiju sa 60 naučnika koji su film "Blade Runner" proglasili najboljim NF filmom.
  • Ruther Hauer je djelomično improvizirao svoj završni govor.
  • 2000. je Ridley Scott izjavio da je Deckard replikant. Ford se nakon toga naljutio i izjavio "Dogovorili smo se da on definitivno nije replikant".
  • U jednom trenutku svaki replikant ima crvenu iskru u očima (Rachael u Deckardovom stanu, Pris u Sebastianovom). I Deckard ima istu svjetlost kada razgovara sa Rachael u svojem stanu.

Režiserska verzija 1992.[uredi | uredi izvor]

Warner Brothers je odlučio dopustiti "režisersku verziju" filma prema Scottovim željama 1992. Unajmili su Michaela Aricka, restauratora filmova, koji je proveo par mjeseci u Londonu sa Lesom Healeyjom, pomoćnim montažerom "Blade Runnera". Dobio je i listu želja od samog Scotta. Tri bitne promjene dodane su u filmu; izbačena je Deckardova naracija i sretni kraj u kojem se Deckard i Racheal zajedno voze autom negdje u prirodi, a dodana se sekvenca sna junaka u kojoj jednorog trči kroz šumu (pošto kasnije na kraju nađe figuricu jednoroga od svojeg koelge, implicira se da je ovaj znao njegov san i da je i sam Deckard replikant). Scott je bio zadovoljniji verzijom iz 1992., koja je između ostalog igrala i u kinima Hrvatske, ali ne i potpuno zadovoljan. 2001. je konačno napravio zadnju verziju, koju je ovog puta lično nadgledao. Film je trebao tada biti pušten na DVD-u kao "posebno izdanje", ali su se pojavili sukobi oko prava na distribuciju. Warner Brothers je objavio da je u međvremenu izgladio nesuglasice te je film kao "završni rez" izdan krajem 2007. Digitalno remasteriran pod nadzorom Ridleya Scotta, izdan je na DVD, HD DVD i Blu-ray medijima, dostupni i kao posebna "Collectors Edition" izdanja sa po 5 diskova u paketu.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Iako je pri premijeri film polarizirao mišljenja kritičara, s vremenom je njegova reputacija jako narasla tako da ga danas većinom svi hvale. Christopher Null u svojoj je recenziji napisao: "Rijetko remek-djelo i NF i film noir žanra, "Blade Runner" tjera vas da razmišljate, preispitujete prezentiranu stvarnost i da se vraćate i gledate film opet i opet. On samo postaje bolji s godinama". Alex Isohpe je ustvrdio: "Blade Runner" je briljantna analiza ljudskog roda, našeg razvoja i evolucije. Orijentalna populacija u filmu nastanjuje Zemlju, a novi jezik je izmišljen. Svijet budućnosti je hladan, mračan i neprijateljski. To je vrijeme propadanja, straha, neona i obećanja o čistom zraku, plavoj vodi i zelenoj travi... Film zauzima mjesto usred tihog rata između ljudi i umjetnih ljudi. Kroz film, obje strane postavljaju si ista globalna, filozofska pitanja: "Ko sam ja? Gdje idem?" To vodi publiku da preispituje temelje čovječnosti. Što nas čini ljudima? Sjećanja? Misli? Ideje? Emocije? Je li uopće važno ako su oni umjetni? I ako jesu, jesu li stoga manje ljudi?... Ovo je jedinstven film, nevjerojatan na svakoj razini. To je proročanska i dirljiva priča koja stoji kao jedan od najoriginalnijih i najinteligentnijih NF filmova ikad snimljenih".

Brian McKay je zaključio: "Mračno remek-djelo koje istražuje androidsko ropstvo i propadanje ljudskog stanja. Prizori futurističkog distopijskog Los Angelesa ostat će vam ukorijenjeni u sjećanje do kraja života". Roger Ebert je u svojoj prvotnoj recenziji iz 1982. filmu dao mlaku preporuku, primjećujući dosta mana, ali je promijenio svoje mišljenje kada je vidio "redateljsku verziju" i priznao film kao moderni klasik.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: