Bošnjaci i popisi stanovništva

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Uvod u historiju problema[uredi | uredi izvor]

Odgovori na pitanja o nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti bili su za modalitet Bošnjaka različiti u pojedinim popisima (1910, 1921, 1931 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991). Dodatno tome Bosancima nije bilo dozvoljeno da se izjašnjavaju po nacionalnoj pripadnosti kao Bosanci čak i nakon što su zatražili tu opciju u ustavnim amandmanima iz 1947. i 1973. Samim time format popisa u bivšoj Jugoslaviji je često bio predmet političke manipulacije. Čak i danas (popis u Srbiji 2002) korišteni modaliteti (Bošnjak odvojeno, Musliman odvojeno, musliman odvojeno) pokazuju jasnu mogućnost manipulacije.

Popisi 1879., 1885. i 1895[uredi | uredi izvor]

U popisima provedenim od 1879-1901 službeno se koristi modalitet "Muhammedaner", u prijevodu muhamedanci (muhamedovci) označavajući pripadnike islamske vjere. Bošnjaci tog vremena smatrali su izraz posebno uvredljivim, jer implicira da je vjera postala od Poslanika, a.s..

Popis 1910.[uredi | uredi izvor]

U popisu 1910. godine izjašnjavanje je vršeno po vjeroispovjesti, tako da su se Bošnjaci izjašnjavali kao "muslimani"

Popis 1921. i 1931.[uredi | uredi izvor]

U popisu iz 1921. godine, samo su Srbi, Hrvati i Slovenci priznati kao autohtoni narodi ili plemena, te su jedino oni predstavljali moguće opcije za nacionalnu pripadnost. Rezultat je bio da je veliki dio Bošnjaka jednostavno ostavio nepopunjeno polje za nacionalnu pripadnost. Ovaj fenomen, označen kao nenarodni element, bio je tema žestoke debate između naučnika i političara u godinama koje ce doći. Neki su izvodili dokaze da su pripadnici nenarodnog elementa nasljednici turskog okupatora i da kao takvi trebaju biti protjerani.

Popis 1948.[uredi | uredi izvor]

U popisu 1948. godine, bilo je predviđeno da Bošnjaci (Muslimani jugoslovenskog etničkog porijekla) daju neko od sljedećih odgovora:

To je dovelo do djeljenja bošnjačkog korpusa na više nivoa. Nadalje, pri obradi popisne građe, "Srbi-muslimani" su uključeni u Srbe, "Hrvati-muslimani" u Hrvate i "Makedonci-muslimani" u Makedonce, dok su "neopredjeljeni-muslimani" pod tim nazivom iskazani posebno. Za lica koja su označila neku regionalnu prpadnost, u Uputstvima za reviziju popisne građe bilo je predviđeno da se rješenje donosi od slučaja do slučaja. Tako su na primjer, Dalmatinci su uključivani u Hrvate, Šumadinci u Srbe i sl. Vrlo je važno napomenuti da u slučaju odgovora "Bosanac", revizija je vršena prema imenu lica (?), pa su ta lica svrstavana u Srbe, Hrvate ili neopredjeljene muslimane. Ove odluke su za posljedicu imali namjerno ili nenamjerno jačanje hrvatskog ili srpskog korpusa a slabljenje regionalnog (ili nacionalnog) značenja Bosanaca ili Bošnjaka. Ostaje neobjašnjeno iz kojeg su razloga Bošnjaci ili Bosanci tretirani na drugi način od druga dva susjedna naroda.

Popis 1953.[uredi | uredi izvor]

U popisu 1953. godine, lica koja su izjavila da su Muslimani, kao i ostala lica jugoslovenskog porijekla koja se nisu bliže nacionalno opredjelila, svrstavana su u grupu "Jugosloveni neopredjeljeni", dok je za nacionalno neopredjeljena lica koja nisu bila jugoslovenskog porijekla upisan odgovor "nacionalno neopredjeljen". Za lica koja su navela regionalnu pripadnost trebalo je upisati odgovor: "Jugosloven neopredjeljen". U isto vrijeme Srbi I Hrvati se mogli izjašnjavati na isti način kao ranije i tako su sistemizirani. Interesantno je da su se Bošnjaci (koji su u 1948 svrstavani u Srbe, Hrvate i Makedonce) sada za razliku od ostalih tretirani na drugi način. Ovaj način popisa dodatno je slabio bošnjački korpus i dok se iz popisa 1948. godine može donekle lahko naslutiti način djeljenja bošnjačkog korpusa, u popisu iz 1953 Bošnjaci nestaju u masi ostalih neopredjeljenih "Jugoslovena". Ove odluke su za posljedicu imali namjerno ili nenamjerno jačanje hrvatskog ili srpskog korpusa a dodatno rasparčavanje regionalnog (ili nacionalnog) značenja Bošnjaka ili Bosanaca. Interesanto je da tumačenje odgovora i analiza građe imala za posljedicu ustaljivanje opredjeljenja na Hrvate, Srbe i sl., dok se odgovor Musliman (Bošnjak) istog značenja tretiran na sasvim drugačiji način, to jeste kao npr Dalmatinac (regionalno opredjeljenje), što dovodi do dodatne konfuzije. Ostaje neobjašnjeno iz kojeg su razloga Bošnjaci ili Bosanci tretirani na drugi način od druga dva susjedna naroda i zbog čega je kategorizacija izvedena na različit način od prethodnog popisa.

Popis 1961.[uredi | uredi izvor]

U popisu 1961. godine, opet dolazi do modifikacije u mogućnosti opredjeljivanja Bošnjaka (Muslimana jugoslovenskog porijekla), i po tome promjene u klasifikaciji nacionalne ili etničke pripadnosti. Lica jugoslovenskog porijekla koja su se osjećala Muslimanima u smislu nacionalne ili etničke pripadnosti, a ne vjerske pripadnosti, deklarisala su se kao "Muslimani" (u smislu nacionalne ili etničke pripadnosti). U istom popisu, za građane koji su upisali regionalno opredjeljenje (npr. Bosanac tumačeno kao takvo) svrstavani su u grupu "Jugosloveni" (nacionalno neopredjeljeni). U ovom popisu prvi put sistematizacija polahko prihvata da dio stanovnišva u Jugoslaviji (Bošnjaci - tada Musliman jugoslovenskog porijekla) uprkos proteklim sistematizacijama i to ne samo u popisu i dalje osjeća nacionalnu ili etničku pripadnost jedinstvenom korpusu (Bošnjak). Novi način sistematizacije ima opet negativan uticaj na bošnjački korpus.

Popis 1971.[uredi | uredi izvor]

U popisu 1971, opet dolazi do modifikacije mogućnosti opredjeljivanja Bošnjaka. Muslimani su iskazivani kao "Muslimani u smislu narodnosti" a lica koja su se opredjelila na regionalnu pripadnost iskazana su preko modaliteta: "Izjasnili se u smislu regionalne pripadnosti". Narodnost pojam isljučivo korišten u SFRJ označavao je manjinske grupe u toj državi. U tom svjetlu kategorizacija "Muslimana u smislu narodnosti" ima za svrhu negacije Bošnjaka u poređenje sa pet "glavnih" naroda (Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Crnogorci).

Popis 1981.[uredi | uredi izvor]

U popisu 1981. godine, sistematizacija je donekle opet promjenjenja tako da su lica koja su na pitanje o pripadnosti narodu, narodnosti ili etničkoj grupi dala odgovor Musliman u rezultatima su iskazivana pod tim nazivom. Prvi put su Bošnjaci (Muslimani) objedinjeni u popisu nezavisno od odgovora za razliku od prijašnjih popisa.

Popis 1991[uredi | uredi izvor]

U popisu 1991, pri davanju odgovora ja pitanje o nacionalnoj pripadnosti, primjenjivan je kao i 1981. Za razliku od Bošnjaka (Muslimani) nekim daleko manjim korpusima je ipak data mogućnos samopredjeljenja na "Bunjevac" ili "Šokac".

Problem izjašnjavanja[uredi | uredi izvor]

Od 1910-tih godina od kada je zabranjeno postojanje bošnjačke nacije i bosanskog jezika u Kraljevini Jugoslaviji i u prvih 20-tak godina Titove Jugoslavije, Bošnjacima nametnuto da se izjašnjavaju ili Srbima ili Hrvatima, a nakon što je uvedena rubrika Ostali, većina Bošnjaka je iskoristila tu mogućnost, što zbog činjenice da im je nametanje bilo ponižavajuće.

Hamdija Pozderac, za vrijeme Titove Jugoslavije prigodom ustavnih promjena je pokušao vratiti historisko ime Bošnjaci, kojim su se pripadnici tog naroda nazivali tokom historije, u kontinuitetu od srednjovjekovlja (u varijanti Bošnjani), zatim u Osmanskom carstvu (Bošnjaci), kao i u Austro-Ugarskoj carevini do pred Prvi svjetski rat (Bošnjaci), te tokom postojanja Jugoslavije u kolokvijalnoj upotrebi (termini Bosanci i Bošnjaci naizmjenično). Značajan pokret za renesansu bošnjačke nacije tokom Monarhije poveo je Safet-beg Bašagić, predsjednik Bosanskog sabora zajedno sa bošnjačkim intelektualcima na čijoj strani se nalazila zvanična politika Austro-Ugarske predvođena Benjaminom Kalajem, što je izazvalo negodovanja srpskih predstavnika, a manjim dijelom i hrvatskih, jer su vlasti zabranile srpske i hrvatske udruge, kako bi smanjile uticaj Zagreba i Beograda na proces nacionalnog formiranja Srba i Hrvata u Bosni. Uspostavljanjem FNRJ prigodom donošenja prvog ustava, bošnjački zastupnik u skupštini Jugoslavije iz Mostara, Husaga Ćišić, je glasao protiv Ustava zbog toga što se nije uvažio zahtjev u skupštini manjinskih Bošnjaka za uvođenjem šeste buktinje u grb FNRJ i priznavanje Bošnjaka. Trend se nastavio i u SFRJ. Srpski komunisti su uporno izbjegavali da Bošnjacima daju status konstitutivnog naroda smatrajući da će se tim činom ugroziti nacionalni interesi srpske populacije u Bosni koja je svoj nacionalni identitet formirala ranije, pogotovo nakon atentata Gavrila Principa u Sarajevu.

Nakon dogovora sa Titom, krajem 60-ih godina nađeno je kompromisno rješenje da se dâ mogućnost nacionalnog izjašnjavanja pod imenom Muslimani (sa velikim slovom M), odnosno u obliku Musliman (u smislu narodnosti).

Pozderac, svjestan činjenice da u Jugoslaviji u tom trenutku nije pogodna klima za punu nacionalnu afirmaciju Bošnjaka, prihvatio je kompromis kazavši čuvenu rečenicu "Mi hoćemo bosanstvo, a oni daju muslimanstvo. Prihvatićemo jer će to otvoriti proces..."

1990. godine se osnivaju SDA, a potom i MBO, Muslimanska bošnjačka organizacija na čelu sa Adil-begom Zulfikarpašićem, potomkom poznatih bosanskih begova (bošnjačko plemstvo) koje je vijekovima čuvalo nacionalni identitet Bošnjaka, a koja se založila za vraćanje historijskog nacionalnog imena za Bošnjake. Alija Izetbegović, svjestan činjenice da je sazrelo vrijeme za ponovnu afirmaciju bošnjastva daje podršku Svebošnjackom saboru, koji okuplja intelektualnu elitu, a 1993. godine donosi deklaraciju o vraćanju imena Bošnjak.

Tokom postojanja pojma Musliman u SFRJ, određeni broj muslimana koji nisu etnički Bošnjaci, se izjašnjavaju Muslimanima. Nakon vraćanja imena Bošnjak, jedan dio nastavlja da se i dalje izjašnjava kao Musliman (u Srbiji i Hrvatskoj), a veći dio se identificira sa bošnjaštvom, dok se u Bosni i Hercegovini u gotovo stoprocentnom omjeru bošnjački narod izjašnjava pod novim-starim historijskim imenom.

Popisi stanovništva u Bosni[uredi | uredi izvor]

Napomena: Bošnjaci su kroz popise označavani kao Muslimani (narod), jer im nije bilo dozvoljeno izjašnjavanje u izvornom obliku (Bošnjak). Modalitet Musliman (pripadnost narodu) miješan je lahko sa modalitetom musliman (pripadnost vjeri). Prema izbornom zakonu, Ustavu BiH i drugim zakonskim aktima, kada se govori o popisu i kada se navodi termin Muslimani mijenja se sa terminom Bošnjaci (treba se pisati Bošnjaci), jer se novo-staro nacionalno ime odnosi na tadašnji termin Muslimani.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine: Demografija, Tematski bilten 02/2007, Sarajevo 2007. godine
  • Srećko M. Džaja Bosnien-Herzegowina in der österreichisch-ungarischen Epoche (1878-1918), Izdanje R.Oldenbourg Verlag München 1994.
  • Bosanski glasnik, Sarajevo 1914
  • Republički zavod za statistiku Srbije

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: