Božanstvena komedija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Dante sa primjerkom Božanstvene komedije

Božanstvena komedija (ital. Divina Commedia) je epska pjesma koju je napisao Dante Alighieri u periodu od 1308. do 1321. Spada u klasike svijetske književnosti. Alegorija je kršćanskog života poslije smrti i kulminacija je srednjovijekovne slike svijeta. Zbog svoje uspješnosti, toskanski dijalekt na kom je pisana se utvrdio kao današnji standardni italijanski jezik. Sastoji se iz tri dijela: Pakao (Inferno) , Čistilište (Purgatorio) i Raj (Paradiso).

Dante ju je prvo sarkastično nazvao komedija (zbog tada jedinih poznatih pravaca književnosti: komedija i tragedija) dok je pridjev božanstvena dodat 1555. u štampanom izdanju humaniste Lodovico Dolcea. Inicijator za dodavanje ovog pridjeva bio je Giovanni Boccaccio koji je u tom izdanju dodao i svoj tekst U slavu Dantu. Božanstvena komedija je prevedana na više od 100 jezika. Interesantno je da je prvi prijevod na njemački jezik napravio kralj Ivan Saksonski pod pseudonimom Philaletes (1801.-1873.). Prvo izdanje, još pod nazivom La Comedia, štampano je 1472. u Folignu.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Božanstvena komedija se sastoji od 14 000 stihova. Svaki dio knjige, Pakao, Čistilište i Raj, imaju po 33 pjevanja (itl. canti). Uvodno pjevanje se obično pridodaje prvom dijelu, pa se može reći da Pakao čine 34 pjevanja. Ukupno je 100 pjevanja. Broj 3 dominira djelom, u pjevanjima i samim stihovima, što simbolizira Sveto Trojstvo, dok se broj 100 smatra savršenim brojem. Šema rime je aba, bsb, cdc... a svaki stih ima jedanest slogova (hendekasilabic). Sva tri dijela završavaju istom riječi: stelle, zvijezde.

Iako je Boccaccio naglašavao božansko nadahnuće Dantea, savremeni kritičari su u pogledu ovog djela podijeljeni. Dok ga jedni smatraju duhovno inspiriranim i procrkveno orijentisanim, drugi u ovom djelu vide parodiju na crkveni pogled. Jedan od najvećih oslonaca ove teorije je to što Dante u devetom krugu pakla sreće i bivše Pape. Neki drugi kritičari bez osnova u ovom djelu vide konfrontaciju dvije kulture: krišćanske i islamske. Iako je moguće da je Dante u to doba bio u kontaktu sa tada nadolazećom islamskom kulturom, u djelu nedostaju osnove za ovakvu teoriju.

Ep je pisan u prvom licu (ja forma) i predstavlja Danteovo putovanje kroz krugove zagrobnog svijeta. Putovanje počinje na Veliki petak i traje do srijede nakon Uskrsa u proljeće 1300. Na putovanju Dante ima dva vodiča: velikog antičkog pjesnika Vergilijea kroz Pakao i Čistilište i svoju idealnu ženu Beatrice kroz Raj.

Pakao[uredi | uredi izvor]

Gustave Doréova ilustracija scene Pakla (1861–1868). Prijevoz duša u pakao

Djelo počinje spjevom Pakao, noć prije Velikog Petka 1300. godine. Dante je tada bio "na polovini životnog puta" (prema Biblijskom životnom vijeku, Psalm 90:10), to jeste imao je 35 godina. Putovanje počinje kada ga Vergilije zatiče u tamnoj šumi, alegorično na rubu samoubistva, okruženog sa tri zvijeri: lavom, leopardom i vučicom kojim ne može pobjeći u svojoj nemogućnosti da nađe pravi put. Dok ga pjesnik spašava iz ove situacije, vodi ga na putovanje podzemljem. U paklu se nalazi devet krugova podjeljenih u tri dijela, Gornji pakao (prvih 5 krugova) gdje su smješteni griješnici zbog pretjeranog uživanja, 6 i 7 krug u kojem su nasilnici, i 8 i 9 u kojem su pakosnici. Ova tri tipa grijeha su predstavljani simbolično kroz zvijeri koje na početku napadaju Dantea.

Alegorično, pakao predstavlja kršćansku dušu koja vidi grijeh onakvim kakav zaista jeste.

Čistilište[uredi | uredi izvor]

Danteov ulazak u čistilište, naslikao Agnolo Bronzino, oko 1530.

Nakon Pakla, Vergilije i Dante odlaze na Planinu Čistilišta koja se nalazi na kraju svijeta (u Danteovo vrijeme vjerovalo se da se pakao nalazi ispod Jeruzalema, dok se za čistilište smatralo da je na planini na ostrvu koje je nastalo sotoninim padom pod zemlju, kako je nastao i pakao). U čistilište stižu na Uskrs, u nedjelju. Značajno je da u čistilištu Dante objašnjava sferni oblik zemlje kakav je bio poznat u srednjem vijeku. Razgovara o poziciji sunca i razlikama u vremenskim zonama. Po Danteovim riječima, sunce zalazi u Jeruzalemu, ponoć je na rijeci Gang, a sunce izlazi u čistilištu.

Alegorično, čistilište predstavlja kršćanski život.

Raj[uredi | uredi izvor]

Dante i Beatrice razgovaraju sa Pikardom i grofom Sicilije, fresku uradio Philipp Veit, Paradiso, Canto 3

U raju, Dante za vodiča ima Beatrice, koja mu pokazuje devet krugova raja, koji su istovremeno koncentrični i sferični. Dante priznaje da je vizija raja ograničena za njegove ljudske oči. Duša koja dođe u raj ostane u onom krugu koji joj odgovara, zavisno od mogućnosti duše da za svog ljudskog života voli Boga. Prema tome sve duše doživljavaju Boga, ali neke su spiritualno razvijenije, pa postoji hijerarhija i u raju. Hijerahiju određuje mogućnost duše da doživi Boga kao vrhovno biće iznad svi ostalih stvari. Međutim, po Danteovoj šemi sve duše u raju su uvijek u kontaktu s Bogom, samo na različitom nivou. raj je podijeljen na četiri vrline srca i teološke vrline.

Božansvena komedija i njen uticaj na umjetnost[uredi | uredi izvor]

Rodinova skulptura "poljubac"

Ovo djelo predstavlja inspiraciju za mnoge umjetnike kroz zadnjih sedam stoljeća. U muzici, Franz Liszt je napisao nekoliko svojih djela na bazi ove knjige, a uticaj je primijetan i kod nekih drugih muzičara. U vajarstvu Auguste Rodin je postao poznat po djelima koja prikazuju scene Danteovog epa. Uticaj Pakla prisutan je i u mnogim kompjuterskim igricama, filmu i slično. Najveći uticaj imalo je na književnost. Po samom objavljivanju djela priznato je kao remek dijelo, a ona u periodu renesanse potpuno je ignorisano, iako postoji nekoliko izuzetaka. William Blake je ponovo otkrio ovo djelo, citirajući neke od njegovih stihova i time uticao na brojne engleske pisce 19. vijeka. Nakon toga djelo je prevođeno i na mnoge druge jezike, a poznat je i Puškinov prijevod nekoliko Danteovih tripleta na ruski.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: