Bosanski Srbi

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bosanski Srbi su prije etničkog čišćenja pretežno bili naseljeni u Bosanskoj Krajini i istočnoj Hercegovini. Karta iz 1991. godine

Bosanski Srbi su jedan od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, te vjeruje se da čine oko 38% od ukupnog broja stanovništva. Uglavnom su nastanjeni u istočnom i južnom dijelu Bosanske Krajine, u istočnom dijelu sarajevske regije, Semberiji, Posavini, Podrinju i Istočnoj Hercegovini, te manjim dijelom i u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Od kraja rata u Bosni i Hercegovini, Bosanski Srbi su uglavnom nastanjeni u Republici Srpskoj u kojojm čine oko 90% stanovništva nakon što je etnički očišćena[1][2] za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Prije rata Bosanski Srbi su činili oko 31% stanovništva Bosne i Hercegovine.

Historija

Doseljavanje Slavena na područje današnje Bosne i Hercegovine je započelo u 6. vijeku. Glavnica stanovništva prihvata kršćanstvo u rimo-katoličkom izdanju. Razvitkom bosanske države u 11. vijeku veći dio stanovništva postaju pristalice autohtone crkve bosanske. Širenjem bosanske države na područje Zahumlja i gornjeg Podrinja pod bosansku vlast dolazi i jedan dio pravoslavnog slavenskog stanovništva.

Padom bosanskog kraljevstva u 1463. godini dolazi do velikih vjerskih promjena unutar Bosne. Pripadnici crkve bosanske masovno prihvaćaju islam. Jedan dio katoličkog stanovništva odseljava na područja pod kršćanskom, Ugarskom kontrolom dok ostatak katoličkog stanovništva biva izložen pritiscima Osmanskih vlasti. Pritisci osmanskih vlasti na katolike Bosne i Hercegovine su posljedica nesklonosti osmanskih vlasti da se glavni vjerski vođa njihovih podanika nalazi van Osmanskog carstva.

Uz dolazak islama najveća vjerska promjena je uvođenje pravoslavlja i na ostatak bivšeg bosanskog kraljevstva. Predosmanski dokumenti ne spominju pravoslavno stanovništvo van Zahumlja dok dokumenti pisani poslije 1480. godine sadrže informacije o pravoslavnim vjernicima u svim djelovima Bosne i Hercegovine. Mitropolit (pravoslavni biskup) dobiva svoje sjedište u Sarajevu u 1532. godini [3] [4], dok se prve pravoslavne crkve u Vrhbosni spominju u 1616. godini. [5]

Uprkos brojnim prelascima stanovništva sa katoličanstva na pravoslavlje [6] ulazak pravoslavlja u Bosnu se ne može objasniti samo promjenom religije[7]. Rani osmanski dokumenti prikazuju naseljavanje pravoslavnih polunomadskih stočara, Vlaha, u ratom uništena područja istočne Hercegovine. Dokumenti iz 1470-ih i 1480-ih opisuju njihovo naseljavanje u središnjoj i sjevernoj Bosni. [8]

Austrougarski zvaničnik Benedict Kuripešić koji je prošao kroz Bosnu u 1530. godini navodi da je u Bosni našao tri naroda, "Turčine koji upravljaju nasilnički", "stare bošnjake rimo-katoličke vjeroispovjesti" i "Srbe koji sebe zovu Vlasima... i koji dolaze iz Smedereva i Beograda". Prolazeći kroz Rašku isti pisac Srbe naziva Srbima bez spominjanja Vlaha. [9]

Osmanske vlasti su aktivno sudjelovale u naseljavanju Vlaha u ratom ili kugom depopulirane dijelove Bosne. Vlasi su za razliku od drugih kršćanskih grupa u Bosni bili oslobođeni plaćanja harača (vrsta poreza). U pograničnim djelovima su porezi na ovce bili umanjeni i vlaški kneževi su dobili timare (vrsta posjeda). Također Vlasima je bilo dozvoljeno nošenje oružja i osmanske vlasti su očekivale da Vlasi aktivno sudjeljuju u odbrani granica.

Za razliku od ostalih etničko-vjerskih grupa na području Bosne i Hercegovine Vlasi su plaćali specijalni porez (turski: russum i efflak). Ovaj porez se plaćao u stoci jednom godišnje na Đurđevdan. Zbog različitog oporezivanje osmanski porezni dokumenti pružaju indikaciju o broju Vlaha. Dokumenti iz 16. vijeka daju procjenu od 35.000 Vlaha na području Hercegovine.

Osmanski dekreti krajem 16. vijeka ukazuju da većina Vlaha u sjevernoj Bosni napušta nomadski život i da se počinju baviti drugim zanimanjima. Neki srpski historičari [citat potreban] su predstavili tezu da ime Vlah ne označava posebnu etničku grupu već jednostavno Srbe koji su živjeli nomadskim životom i bavili se stočarstvom. Moderni eksperti o Vlasima su odbacili ovu teoriju. [7]

Nacionalizam kao ideologija svoje korijene ima u Westfalskom miru iz 1648. godine i francuskoj revoluciji. Ova ideologija se brzo širi na ostatak Evrope i zahvata balkansko poluostrvo u početkom 19. vijeka. Nacionalizam među južnim Slavenima se manifestira prvenstveno u dvjema teorijama: Ilirski pokret u Hrvatskoj i velikosrpstvo u Srbiji.

Pod uticajem agitatora iz susjedne Srbije nacionalna svijest među bosanskim pravoslavcima se počinje buditi sredinom 19. vijeka. Za razliku od Srba u Srbiji koji su svoju nacionalnost definirali na bazi zajedničkog jezika, historije i religije, bosanski pravoslavci zbog iste historije i jezika sa muslimanskim i katoličkim življem definiraju svoju nacionalnu pripadnost isključivo na bazi svoje religije. Tim procesom svo bosansko pravoslavno stanovništvo postaje Srbima bez obzira na svoju historijsku i etničku pripadnost.

Poznati bosanski Srbi

Aleksa Šantić

Među bosanskim Srbima se ističe veći broj poznatih ličnosti. Neki od njih su Branko Ćopić, Filip Višnjić, Petar Kočić, Jovan Dučić, Zoran Đinđić i veliki bosanskohercegovački pjesnik Aleksa Šantić.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Reference

  1. ^ Etnicko čišćenje u Banjoj Luci
  2. ^ Slobodna Dalmacija
  3. ^ Džaja; Konfessionalität und Nationalität
  4. ^ Skarić; Sarajevo i njegova okolina
  5. ^ Skarić; 1616, Srpski pravoslavci u Sarajevu
  6. ^ Mandić,D.; Etnička historija Bosne
  7. ^ a b Malcom, N.; Bosnia, A Short History
  8. ^ Džaja; Die Bosnische Kirche
  9. ^ Kuripešić; Itinerarium der Botschaftreise
Flag-bih.svg BiH portal
Odjeljak isključivo posvećen Bosni i Hercegovini
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: