Bosanskohercegovačka radio-televizija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (BHRT)
Tamnoplavi zaobljeni pravougaonik u kojem je tekst BHRT; 'BH' je bijele, a 'RT' žute boje
Početak emitiranja10. 4. 1945 (radio)
1. 6. 1961 (televizija)
Vrsta emitiranjaRadio i televizija
Slogan"Jedan za sve."
DržavaBosna i Hercegovina
JezikBosanski, hrvatski, srpski
SjedišteBulevar Meše Selimovića 12, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Veb-sajtbhrt.ba
Dostupnost
Satelitska
Total TVKanal 1
MsatKanal 5
Total Tv (Hrvatska)Kanal 352
Kablovska
TelemachKanal 2 (HD - 311)
Telemach (analogna)Kanal S03
A1 Telekom AustriaKanal 975
TelradKanal 5
MtelKanal 53 (HD - 54)
LogosoftKanal 1 (HD)
HT EronetKanal 1
Elta KabelKanal 2
Neon solucijeKanal 2
Blic netKanal 3
Blic net (MMDS)Kanal 4
IPTV
Net TV PlusKanal 1
EON TVKanal 2 (HD-311)

Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (BHRT), Javni radiotelevizijski servis Bosne i Hercegovine, državna je radiotelevizija u Bosni i Hercegovini. Kao javni emiter, BHRT je jedin član Evropske radiodifuzione unije iz Bosne i Hercegovine, koji aktivno učestvuje u godišnjem izboru bosanskohercegovačkog predstavnika za Eurosong. Sjedište BHRT-a nalazi se u zgradi RTV Doma u Sarajevu.

Historija[uredi | uredi izvor]

RTV Sarajevo[uredi | uredi izvor]

Prvi elektronski medij koji se nakon završetka Drugog svjetskog i rata i oslobođenja Sarajeva oglasio u Bosni i Hercegovini bio je Radio Sarajevo. Radio Sarajevo je sa emitovanjem programa počeo 10. aprila 1945. godine riječima: "Ovdje Radio Sarajevo. Smrt fašizmu - sloboda narodu!"[1] koje je izgovorio Đorđe Lukić, prvi tehničar i spiker ovog radija. Do kraja 1945. godine program je trajao 6 sati i emitovan je u tri bloka: jutarnjem, podnevnom i večernjem. Radiotelevizija Sarajevo osnovana je sredinom 1960-ih godina u Sarajevu kao republička radiotelevizijska kuća za NR Bosnu i Hercegovinu a bila je članica tadašnjeg emiterskog sistema Jugoslavenske radiotelevizije.

1992–98[uredi | uredi izvor]

Logo RTVBiH od 1998. do 2000.[2]

Početak ratnih sukoba na području Jugoslavije RTV Sarajevo dočekuje sa izgrađenom infrastrukturom za produkciju i emitovanje tri radijska i tri televizijska kanala. Promjena imena iz "Radiotelevizija Sarajevo" u Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (RTVBiH) uslijedila je nakon početka nešto intenzivnijih ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini 1992. godine. RTV Dom u Sarajevu napuštaju mnogobrojni radnici, odnoseći pokretnu opremu (televizijske kamere, mikrofone i sl.) Početkom opsade Sarajeva, RTVBiH je suočena sa stalnim razaranjem opreme, predajnika, uz stradanje radnika koji su se borili protiv medijske blokade grada Sarajeva ali i cijele Bosne i Hercegovine. U okviru RTVBiH tada djeluju tvBiH i Radio Bosne i Hercegovine. Za emitovanje programa RTV BIH u ratnim uslovima, najzaslužniji je tzv. "PEP" sa isključivo tehničkom djelatnošću (Prenos i emitovanje programa).

Već 1. januara 1993. godine RTVBiH primljena je kao aktivni član Evropske emiterske unije. To je omogućilo da se predstavnik Bosne i Hercegovinae prvi put pojavi 1993. godine na Euroviziji. Prvi predstavnik Bosne i Hercegovine na ovom takmičenju bio je Muhamed Fazlagić s pjesmom Sva bol svijeta. Nakon završetka ratnih sukoba u BiH, popravlja se uništena i infrastruktura neophodna za funkcionisanje RTV sistema u na nivou cijele Bosne i Hercegovine.

PBSBiH 2000–2004[uredi | uredi izvor]

Logo Javnog radiotelevizijskog servisa BiH – PBSBiH po prvi put se pojavio tokom direktnog prenosa Ljetnih olimpijskih igara u Sydney-u. Uz donacije u opremi OHR-a i Europske komisije u BiH, osigurana je emisiona mreža za uspostavu televizije na nivou Bosne i Hercegovine. U noći između 11. i 12. augusta 2004. godine, realizovano je razdvajanje emisionih mreža PBSBiH (Radio-televizije BiH), RTVFBiH (Radiotelevizije FBiH) i RTRS (Radiotelevizije RS). Istovremeno se radilo na poboljšanju emisionih mreže entitetskih radiotelevizija. Od 12. augusta 2004. godine, BHTV 1 na vlastitoj frekvenciji emituje probni test signal kombiniran sa audio podlogom - program BH Radio 1 i tehničkim podacima o frekvencijama za prijem novog kanala.

BHT 1 i BH Radio 1[uredi | uredi izvor]

13. augusta 2004. godine iz studija u Sarajevu počelo je cjelodnevno emitiranje programa BHT 1 (PBSBiH mijenja naziv u Bosanskohercegovačka radiotelevizija - BHRT). Tačno u 18:00h, emitovan je Otvoreni program povodom  Ljetnih olimpijskih igara u AteniBHT 1 emitira dešavanja i nadmetanja sa Olimpijskih igara uz informativni program (signalom pokriva preko 90% populacije u BiH). Nakon svečane ceremonije upriličene u RTV Dom-u, u 19:00 emitovano je prvo izdanje BHT Vijesti na tek uspostavljenoj nacionalnoj mreži. Prvi voditelj Vijesti bio je Tomislav Đurić.[3]

Organizacija[uredi | uredi izvor]

BHRT se finansira iz dijela RTV takse zajedno sa ostalim javnim emiterima u BiH (50% za BHRT, 25% za RTVFBiH i 25% za RTRS). Upravna struktura utvrđena je Statutom BHT-a.  

Bosanskohercegovačka radio-televizija se sastoji od entitetskih javnih emitera sa organizacijskim jedinicama:

Program[uredi | uredi izvor]

Program BHRT-a se emituje 24 sata dnevno na području cijele Bosne i Hercegovine. Većina radio-televizijskog programa se proizvodi iz RTV doma u Sarajevu. Razvijena je mreža Informativno-tehničkih centara (ITC) u drugim gradovima BiH: Bihaću, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli, Zenici. U planu je uspostavljanje korporacije koju bi činili svi javni emiteri u Bosni i Hercegovini (BHRT, RTVFBiH i RTRS).

Digitalizacija[uredi | uredi izvor]

Iako je bio završetak digitalizacije bio predviđen do početka svjetskog nogometnog prventstva 2014. godine, ona još nije urađena zbog problema sa Radio-televizijom Republike Srpske. Početak emitiranja digitalnog programa je planiran do kraja 2016. godine.[nedostaje referenca]

Uprava[uredi | uredi izvor]

  • Generalni direktor BHRT-a: Belmin Karamehmedović[4]
  • Direktor BHT 1: Mario Vrankić
  • Direktor BH Radija 1: Dejan Kerleta

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.media.ba/bs/magazin-tehnike-i-forme/svjetski-dan-radija
  2. ^ "BHT 1". Logopedia (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 4. 2020.
  3. ^ http://www.ekapija.com/website/bih/page/416225
  4. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 24. 8. 2013. Pristupljeno 15. 2. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]