Bosanskohercegovački pješadijski regiment

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Bosanskohercegovački pješadijski regiment poznatiji kao Bošnjački regiment bila je elitna jedinica u vojsci Austrougarske monarhije sa posebnim privilegijama. Jedinica je imala zasebnu uniformu, te su regimenti imali zasebne brojeve unutar austrougarske vojske.

Historija[uredi | uredi izvor]

Posjeta cara Karla Bošnjackim jedinicama
Bosanskohercegovački pješadijski regiment

Nakon što je 1878. godine Bosna i Hercegovina došla pod upravu Austrougarske monarhije, postepeno je formirano 12 streljačkih bataljona, između 1885. i 1892. godine iz kojih su 1. januara 1894. godine nastale četiri pješadijske regimente:

Regiment Ime Iz okruga Garnizon
1. Prva bošnjačka regimenta Sarajevo Beč
2. Druga bošnjačka regimenta Banja Luka Graz
3. Treća bošnjačka regimenta Tuzla Budimpešta
4. Četvrta bošnjačka regimenta Mostar Trst

Svaki regiment je imao 4 bataljona od kojih su 1, 2. i 4. odlazili u garnizonski grad, dok je 3. bataljon ostajao u glavnom gradu svog okruga. 1903. godine formiran je i jedan streljački bataljon, a nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine osnovane su i druge jedinice i bataljoni. Početkom rata 1915. godine osnovana je 5, a u toku rata još i 6, 7. i 8 regimenta. Bosanskohercegovačke jedinice su bile raspoređivane na frontovima širom Austrougarske monarhije. Neke od njih bile su na Galiciji, Soči, Piavi, Karpatima i regionu Alpa. U ratu su Bošnjačke regimente imale napadačku ulogu i smatrale su se jednim od najelitnijih jedinica austruogarske vojske. Vojna zakletva Bošnjaka glasila je:"Zaklinjem se Bogu Svemogućem da ću biti odan Njegovom Veličanstvu caru i kralju Franzu Josephu Prvom i da ću slijediti sva naređenja meni predpostavljenih i viših, čak i u životnoj opasnosti" Od svih regimenti posebna paznja se pridaje Drugoj bošnjačkoj regimenti koja je u toku rata dobila 42 zlatne medalje i tako slovila za najodlikovaniju jedinicu u austrougarskoj vojsci. Zlatna medalja je bila najviše odlikovanje u austrougarskoj vojsci. Odlikovanja i ordenje su inače bili u obliku raznih križeva, dok su odlikovanja dodjeljivana Bošnjacima iz poštovanja prema njima bila posebnog oblika.

Uniforma[uredi | uredi izvor]

Uniforma vojnika

Bosanskohercegovački pješadijski regiment razlikovao se od svih ostalih jedinica austrougarske vojske po svojoj uniformi. Oficirska uniforma se sastojala od svijetloplavog kaputa sa crvenom kragnom i žutim dugmadima, a od 1894. godine na uniformi se nalazio i broj regimente. Donji dio se sastojao od svjetloplavih pantalona i plavosivog ogrtača, te se na glavi nalazio "crveni fes sa plavim čuperkom" kao najmarkantniji dio Bošnjačke regimente. Ako oficir nebi bio Bošnjak onda je na glavi nosio standardnu austrougarsku oficirsku kapu umjesto fesa. Obični vojnici imali su također svijetloplavu uniformu, u donjem djelu su nosili čakšire u obliku širokih pantalona te su na glavi imali crveni fes. 1896. godine napravljena je zanemariva promjena u kojem je plavi čuperak na fesu zamjenjen crnim. Vojnici streljačkog bataljona imali su drukčiju uniformu. Oficiri i kadeti nosilu su istu uniformu kao tirolski carski strijelci, dok su obični vojnici nosili sivu uniformu, sa sivim fesom. Kod žandamerijskom korpusa posebno je upadljiv bio šešir sa crnom perjanicom.

Oružje[uredi | uredi izvor]

Gewehr Mannlicher M 1890

Do 1886. godine korištena je repetirajuća puška kalibra 11 mm, dok je puška iz 1890. godine, sistem Mannlicher imala kalibar 8 mm. Šanžer je sadržavo pet metaka sa središnjim paljenjem. Domet tih pušaka iznosio je 2000 m. Pored pušaka u borbi su rado koristili noževe i buzdovane. U borbi prsa u prsa bili su nepobjedivi. U Drugoj bošnjačkoj regimenti bilo je vojnika koji uopšte nisu nosili puške, nego samo bombe, noževe ili buzdovane. I neke druge jedinice austrougarske vojske koristile su buzdovane, međutim to je bilo uobičajno oružje Bošnjaka.

U čast bosanskohercegovačkom pješadijskom regimentu[uredi | uredi izvor]

Spomenik u Logu pod Mangratom, bošnjački infanterista (lijevo) i carski strijelac

Početkom mjeseca juna, svake godine na vojnom groblju u malom mjestu Lebring, pored Graza, u Austriji, obilježava se godišnjica bitke na Monte Meletti u Južnom Tirolu, gdje su ukopani i Bošnjaci iz Druge regimente. Održavanje ove proslave počelo je 1917. godine, godinu dana nakon osvajanja planine Monte Meletta, za koje su najzaslužniji Bošnjaci i održava se sve do danas. Prekid je doživjela samo u toku nacističkog režima.

Spomen ploče i ulica[uredi | uredi izvor]

Danas u Grazu u čast Drugoj bošnjačkoj regimenti postoji jedna spomen ploča, te jedna ulica nosi naziv "Zweierbosniakengasse" ("Ulica Druge Bošnjačke"). Također i u Beču u Armijskom historijskom muzeju postoji jedna spomen ploča podignuta 1929. godine. U septembru 1996. godine italijani i austrijanci podigli su spomen ploču Bošnjacima na mjestu najvećeg italijanskog vojnog poraza, na planini Monte Melleti.

Spomenik[uredi | uredi izvor]

U čast Četvrtoj bošnjačkoj regimenti podignut je spomenik u Logu pod Mangratom na istočnom obronku Rombona. U granitu je isklesan carski strijelac i bošnjački infanterista sa fesom koji se obazire prema Rombonu. Spomenik je napravio Ladislav Kofranek, kipar iz Praga.

Greben[uredi | uredi izvor]

Danas u Italiji, četiri kilometra sjeverno od Gorice, jedan visinski neprohodni greben nosi naziv "Posso del Bosniako". U vrijeme borbi na Soči, Bošnjaci su herojski branili taj greben i dugo sprječavali italijanskim trupama pristup gradu Gorici. U spomen tih nemilosrdnih bitaka, taj visinski greben nazvan je "Posso del Bosniako".

Marš[uredi | uredi izvor]

U čast Bošnjačkim regimentama, a posebno drugoj, Eduard Wagnes je 1895. godine komponovao vojni marš "Die Bosniaken kommen"

Knjige[uredi | uredi izvor]

"Des Kaisers Bosniaken"
"Bosniak"

Na ovu temu napisan je veliki broj knjiga. Neke od njih su:

  • "Bosniak" ("Bošnjak") - Hans Fritz
  • "Die Bosniaken kommen" ("Bošnjaci dolaze") - Werner Schachinger
  • "Des Kaisers Bosniaken" ("Bosnjaci u carskoj sluzbi") - Grupa autora
  • "Bošnjaki na Soški fronti" ("Bošnjaci na Soškom frontu") - Ahmed Pašić
  • "I Bosniaci sul fronte Italiano" ("Bošnjaci na italijanskom frontu") - Werner Schachinger
  • "Sa Bošnjacima u Svjetskom ratu" - Pero Blašković
  • "BH3" - Pero Blašković

Odlomci i citati iz knjiga[uredi | uredi izvor]

  • Naši Bošnjaci – priznajem to otvoreno: i danas me guši, teško gutam a kroz srce mi prolazi neizreciv, bolan osjećaj kad negdje čujem naš stari paradni marš "Bošnjaci dolaze"...Vidim ih pred sobom, tu raskošnu momčad, visoku kao jablani, s očima sokola i vijernih srca, čujem njihov čvrst strojevi korak, koji je pripadao posebnim obilježjima bosanskohercegovačkih regimenata stare monarhije. Pod tamnocrvenim fesom, otvorena lica, veselo po vratu skakuće svilena crna kićanka. I ta dva poznata mesing dugmeta, na neobičnim pantalonama, zlatno svjetlucaju na suncu...I kada se čuje pjesma "Marširala, marširala Prva regimenta"... ne bi se čovjek ni s jednim kraljem mijenjao. Kakve su to bile neustrašive i ponosne trupe! Davno, davno skinuo sam vojničko odijelo i nikada, nikada više neću voditi neko bosansko odjeljenje. Nikada više neću, ponosom zažarenih očiju, gledati "svoje" momke i blistavom sabljom ih pozdravljati. Nikada više slatke djevojke neće stati na ulici i mahati nam – meni i mojim Bošnjacima. "(Odlomak iz knjige "Bošnjak", Hans Fritz 1931.)"
  • Bošnjaci su bili pravi vojnici. Car je zapovijedio da se jave u vojsku, krenu na front, i oni su poslušno išli u rat, baš kao u polje. Znali su da je rat, ali su se pomirili s tim da se ne može suprostaviti sudbini. Smatrali su da ako u Knjizi sudbine piše da će neko pasti (poginuti), on će pasti (poginuti), pa makar ga čuvao bilo kakav oklop. A ako nekom piše da će opet svoju Bosnu vidjeti, on će je vidjeti, makar ga kuršumi izrešetali kao sito... "(Odlomak iz knjige "Bošnjak", Hans Fritz 1931.)"

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Die Bosniaken kommen - Elitne trupe u k.u.k armiji 1879-1918, Werner Schachinger, ISBN 3-7020-0574-9
  • I Bosniaci sul fronte Italiano - Werner Schachinger (slike)
  • Bosniak" - Hans Fritz (odlomci)
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: