Camille Pissarro

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Camille Pissarro
Camille Pissarro 040.jpg
Autoportret iz 1873.
Rođenje 10. juli 1830.
Charlotte Amalie, Američka Djevičanska ostrva
Smrt 13. novembar 1903.
Pariz, Francuska
Period Impresionizam
Vrsta umjetnosti Slikarstvo
Djela Boulevar Montmartre, 1897.

Camille Pissarro (Charlotte Amalie, 10. juli 1830. - Pariz, 13. novembar 1903.) bio je francuski impresionistički slikar. Kao mladić preselio se u Pariz gdje je počeo eksperimentisati sa umjetnošću što mu je na kraju pomoglo u oblikovanju impresionističkog pokreta sa prijateljima Edgar Degas i Claude Monet. Pissarro je također aktivan u postimpresionističkim krugovima, gdje nastavlja slikati sve do svoje smrti u Parizu 13. novembra 1903 godine. [1] Njegova važnost je ne samo u njegovom vizualnom doprinosu impresionizmu i postimpresionizmu, nego i u njegovom patrijarhalnom ugledu među svojim kolegama, posebno Paulu Cezanneu i Paulu Gauguinu. [2]

Život i stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Jacob-Abraham-Camille Pissarro je rođen 10. jula 1830. godine na ostrvu St. Thomas koje je pripadalo danskoj Zapadnoj Indiji. Njegov otac je bio francuski državljanin portugalsko-jevrejskog porekla, a njegova majka je bila Kreolka. Brak je bio kontroverzan vjerovatno zbog rasne pripadnosti, a kao posljedica toga je da su Pissarro djeca bila prisiljena da prisustvuju lokalnoj školi za tamnoputu djecu prije nego u jevrejsku školu.

U 12-oj godini Pissarro je napustio St. Thomas da pohađa internat u Francuskoj. Tamo je razvio rano uvažavanje za majstore francuske umjetnosti. Iako je u početku slijedila karijera poslovnog čovjeka, to ga nije spriječilo da crta i slika u svoje slobodno vrijeme. [1]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Godine 1852. Pissarro se preselio u Venezuelu sa danskim umjetnikom Fritzom Melbyem i živio tamo do 1855. godine kada se vratio u Pariz. Tamo je radio blisko sa Camille Corotom i Gustavom Courbetom, usavršavajući svoje vještine i eksperimentišući s novim pristupima u umjetnosti. Pissarro se na kraju udružio sa grupom mladih umjetnika poput Claude Moneta i Paula Cézannea koji su dijelili slične interese i pitanja u umjetnosti. Rad ovih umjetnika nije prihvaćen od strane francuske umjetničke elite, koja je isključila netradicionalno slikarstvo sa službenih salonskih izložbi.

Camille Pissarro sa suprugom Julie Vellay 1877. godine, u pariškom predgrađu Pontoise.

Godine 1871. Pissarro ženi Julie Vellay sa kojom će imati sedmero djece. Živjeli su izvan Pariza gdje je Pissarro naslikao prizore iz seoskog života i prirodne pejzaže. Kao i mnogi njegovi savremenici on je više volio da radi na otvorenom, a ne u studiju. Porodica se preselila u Englesku za vrijeme Francusko-pruskog rata 1870-71. Po povratku u svoj dom u Francuskoj na kraju rata, Pissarro je otkrio da je većina njegovog postojećeg slikarskog stvaralaštva uništena.

On se brzo oporavlja nakon ovog gubitka ponovo uspostavljajući kontakte sa svojim prijateljima umjetnicima Cézanneom, Monetom, Manetom, Renoirom i Degasom. Godine 1873. Pissarro osniva udruženje koje je brojalo 15 umjetnika s ciljem da ponudi alternativu "Salonu". Sljedeće godine je grupa održala svoju prvu izložbu na kojoj je dominirao stil koji je kasnije postao poznat kao impresionizam. Nesvakidašnji sadržaj i stil predstavljen na izložbi šokirao je kritiku i pomogao u definisanju impresionizma kao umjetničkog pokreta. [1]

Zrele godine[uredi | uredi izvor]

Do 1880-ih Pissarro je prešao u postimpresionizam vraćajući se na neke od njegovih ranijih tema i istraživanje novih slikarskih tehnika kao što su "pointillism". Stvara nova prijateljstva s umjetnicima poput Georges Seurat i Paul Signac, a poštovao je i djela Vincenta van Gogha. U skladu sa svojim interesom za inovacije koje je ispoljavao cijelog života, Pissarro se okreće od impresionizma što je doprinijelo opštem padu ovog umjetničkog pokreta na koji je u velikoj mjeri uticao.

U svojim kasnijim godinama Pissarro je patio od infekcije oka što ga je spriječilo da radi na otvorenom tokom najvećeg dijela godine. Kao rezultat ove invalidnosti, često je slikao dok je gledao kroz prozor hotelske sobe. Pissarro je umro u Parizu 13. novembra 1903. godine i sahranjen je na groblju Père Lachaise. [1]

Umjetnička baština[uredi | uredi izvor]

Boulevar Montmartre, 1897., ulje na platnu, 74 × 92.8 cm, Ermitaž, Sankt Petersburg

Poznat kao "Otac impresionizma", Pissarro je slikao scene iz seoskog i gradskog života Francuske, posebno krajolika u i oko pariškog predgrađa Pontoise, kao i scene iz Montmartrea. Njegov zreo rad prikazuje razumijevanje za ekonomsko-političko stanje seljaka i radnika, a ponekad i dokazuje njegove radikalne političke sklonosti. Bio je mentor Paulu Cezanneu i Paulu Gauguinu i njegov primjer je nadahnuo mnoge mlađe umjetnike poput kalifornijske impresionistice Lucy Bacon.

Utjecaj Pissarroa na njegove kolege impresioniste se još uvijek potcjenjuje. On ne samo da je ponudio značajan doprinos u impresionističkoj teoriji, nego je uspio da ostane u prijateljskim odnosima i međusobnom poštovanju sa takvim teškim ličnostima poput Edgara Degasa, Cezannea i Gauguina. Pissarro je izlagao na svih osam impresionističkog izložbi. Dok je Monet bio najplodniji stvaralac i simbol praktičarskog impresionističkog stila, Pissarro je ipak ostao glavni umjetnik koji je započeo razvoj impresionističke tehnike.

Ovaj umjetnik je eksperimentisao sa neoimpresionističkim idejama između 1885. i 1890. godine. Nezadovoljan sa onim što je nazivao "romantičnim impresionizmom", on je istraživao slikarsku tehniku pod nazivom "Pointillism" koju je nazvao "naučnim impresionizmom" prije povratka na čistiji impresionizam u posljednjih deset godina svog života.

U martu 1893. godine, u Parizu, Galerija Durand-Ruel organizovala je veliku izložbu 46 radova ovog umjetnika zajedno sa 55 ostalih radova Antonia de La Gandara. Ali, dok su kritičari odali priznanje radovima Gandara, procjene Pissarrove umjetnosti su bile manje entuzijastične. Tokom svog života Camille Pissarro je prodao nekoliko svojih slika. Do 2005. godine, međutim, neki od njegovih radova su se prodavali u rasponu od 2-4 miliona američkih dolara. [2]

Galerija[uredi | uredi izvor]


Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d http://www.biography.com/people/camille-pissarro-9441740
  2. ^ a b http://www.camille-pissarro.org/
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: