Celjski grofovi

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Grb grofova celjskih

Celjski grofovi (Cilie, Cilli, Cylie, Celjani) bili su članovi srednjoevropske dinastičke porodice.

Bili su gospodari posjeda u Savinjskoj dolini, gdje se kao Žovneški (prema gradu Saneck ili Sannegg, Žovnek) spominje Gebhard I u dokumentima iz 1130. i 1144. godine, sa pridjevom de Soune, nobilis de Sauna, tj. Savinjski. Imali su posjede i u Kranjskoj, koje su proširivali i zaokruživali, stičući ih naročito od akvilejske i krške crkve te stupajući u rodbinske veze s uglednim i moćnim obiteljima. Proširivanje moći i posjeda Žovneških (Celjskih) započeo je u 13. vijeku Konrad I. Nakon izumiranja Vovbrških (Heunburgovaca) 1322. godine, Habsburgovci im povjeravaju upravu u Kranjskoj i Slovenskoj marki, te oni nasljeđuju njihov velik posjed u Štajerskoj i tada još nevažan grad Celje, po kojemu se od tada sve češće i nazivaju. Stalno ga upotrebljavaju od 1341. godine, kad uz pomoć Habsburgovaca dobijaju titulu državnih grofova celjskih, koji im podjeljuje car Ludvig Bavarski.

Ulrik I (oko 13301368), sin Fridrika I, i njegov brat Herman I (umro 1385), oženjen od oko 1361. Katarinom, kćeri bosanskog bana Stjepana II Kotromanića, učestvuju 1345. godine u borbi kod Zadra kao vitezovi, najamnici ugarskog kralja Ludovika. Obojica 1354. godine prate Karla IV Luksemburgovca u vojnom pohodu na Rim, gdje se posljednji kruni carem. Ulrikov sin Vilim (oženjen Anom, kćerkom poljskog kralja Kazimira III Velikog iz dinastije Pjastovići; njihova kći Ana od 1401. godine udata za poljskog kralja Vladislava I Jagelovića) učestvuje s kraljem Žigmundom 1392. u vojni protiv Osmanlija. Na povratku iz te vojne Vilim umire. Luksemburgovac Karlo IV 1362. ponovno potvrđuje grofovsku titulu Ulriku I, Hermanu I i Vilimu (1372).

Herman II nakon Vilimove smrti postaje senior porodice i uz Fridrika I graditelj je velike moći Celjskih. Nastavljajući se oslanjati na Luksemburgovce, kralja i cara Žigmunda, te udaje za njega kćer Barbaru (13921451). Za Hermana II, Celjski proširuju svoje posjede na Varaždin, veliki dio Hrvatskog Zagorja, na Međimurje s Čakovcem, a nakon izumiranja grofova Ortenburških (1418), prema međusobnom nasljednom ugovoru, stiču njihove velike posjede u Koruškoj i Kranjskoj. Godine 1423. Celjskima uspijeva da se nadvojvoda Austrije Ernst Habsburg odrekne feudalnog gospodstva nad njima; 1427. bosanski kralj Tvrtko II Kotromanić zaključuje s Celjskima također ugovor o međusobnom nasljeđivanju ako ne bi imali potomke muškog roda. U promijenjenom odnosu snaga poslije Tvrtkove smrti 1443. tu pogodbu onemogućuju Janko Hunjadi i s njim povezana bosanska vlastela. God. 1429. Herman ženi unuka Ulrika II Katarinom, kćeri srpskog despota Đurđa Brankovića. Rezultat Hermanove politike je Žigmundova podjela titula kneza Fridriku II i Ulriku II u Svetom Rimsko Carstvu 1436, što Celjske izdiže u, praktično, gotovo isti rang s Habsburgovcima, koji se oštro suprotstavljaju izmicanju Celjskih ispod njihove bilo kakve jurisdikcije u potonjim habsburškim nasljednim zemljama. Dolazi do rata s izmjeničnim uspjesima; ali Celjski, koji se istovremeno bore i s Hunjadijem, ne uspijevaju zauzeti Ljubljanu i Novo Mesto te 1443. sklapaju nagodbu o uzajamnom nasljeđivanju muških nasljednika, a Habsburgovci im priznaju čast državnih knezova.

Hermanov sin Fridrik II oženio se Elizabetom, kćeri Stjepana I Frankapana. Ulrik II posvećuje svu svoju pažnju ugarskim prilikama i sukobljava se s težnjama plemstva predvođenog Hunjadijem, koji onemogućuje Celjske da dođu do bosanske krune. God. 1451. sklapa se između njih nagodba o braku između Ulrikove kćeri Elizabete i Hunjadijeva sina Matije, što privremeno smiruje suprotnosti. Elizabeta umire 1455, a naredne godine i Janko Hunjadi, te Ulrik II postiže u Ugarskoj svoj vrhunac kad je imenovan kraljevskim namjesnikom. Nedugo iza toga Ladislav Hunjadi ga ubija u beogradskoj tvrđavi, što je kraj Celjskih, čije posjede preuzimaju Habsburgovci.

[uredi] Žoveneški, Celjski gofovi

Celjski grofovi u strukturi Svetog Rimskog Imperija

Žoveneški: [1]

  • Gebhard (cca 1130-1144)
  • Gebhard II (1173-1227)
  • Konrad I (+ cca. 1255)
  • Ulrih I (+ cca. 1265)
  • Ulrih II (+ cca. 1316)
  • Friderik I Celjski (+ 1360), od 1341.godine dalje grof, početnik Celjskih grofova

Genealogija grofova Celjskih[2],[3]

A: Friderik I Celjski (* ~1300-1359) & Diemut Walsee

B: Ulrih I Celjski (* ~1331-1368) & Adelhajda Ortenburg
C: Vilijem Celjski (* ~1361-1398) & Ana Poljska
D: Ana Celjska & Vladislav II. Jagielo, kralj Poljske
B: Herman I Celjski (* ~1333-1385) & Katarina Kotromanić
C: Hans († 1372) & Margareta Pfannberg
C: Herman II Celjski († 1435) & Ana Schaunberg
D: Friderik II Celjski († 1454) & 1. Elizabeta Frankopanska, 2. Veronika Desinićka
E: Ulrih II Celjski († 1456) & Katarina Brankovič
F: Herman IV († 1452)
F: Jurij († 1443)
F: Elizabeta
E: Friderik III
E: Hans
D: Elizabeta & Henrik V Goriški
D: Ana & Nikola II. Gorjanski, palatin Ugarske
D: Herman III. († 1426)
E: Margareta († 1480) & 1. Herman, grof Montfortski, & 2. Vladislav, vojvoda iz Tešna
D: Ludvik († 1417)
D: Barbara Celjska († 1451) & Žigmund Luksemburški († 1437),
E: Elizabeta Luksemburška & Albreht II Njemački, iz porodice Habsburg, njemački i češki kralj
F: Ladislav († 1457), ugarski i češki kralj
F: Elizabeta Habsburška & Kazimir IV Poljski
F: Ana Habsburška & Vilim III Luksemburški, saški vojvoda
D: Herman IV. († 1426)
B: Katarina & Albreht IV Goriški
B: Ana & Oto IV Ortenburg

[uredi] Reference

  1. Enciklopedija Slovenije II, 1988, f. 14 (COBISS.SI)
  2. Enciklopedija Slovenije II, 1988, f. 14 (COBISS.SI)
  3. Kos, Dušan, Vitez in grad, Ljubljana 2005 (COBISS.SI)
Lični alati
Imenski prostori

Varijante
Akcije
Navigacija
interakcija
Alati
Drugi jezici