Centralni poremećaji disanja
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
 | Moguće je da članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku. |
Poremećaji centralne regulacije disanja mogu biti uzrokovani:
1. Predoziranjem lijekovima ili njihovom zloupotrebom
- Opioidi (npr. morfin)
- Benzodiazepini (npr. diazepam)
- Barbiturati (npr. fenobarbiton)
- Drugi hipnotici (npr. anestetici)
2. Teška cerebralna oštećenja
- cerebralna ishemija (moždani udar) i hipoksija
- globalna cerebralna ishemija (npr. kod općeg zastoja cirkulacije)
- regionalna cerebralna ishemija (npr. infarkt moždanog stabla zahvatanjem centra za disanje)
- intracerebralna krvarenja
- povrede moždanog tkiva
- Sindrom apneje (kratkotrajni opasni prekidi disanja) u toku spavanja uključujući iznenadnu smrt djeteta
Zbog oštećenja centra za disanje u organizmu se razvija hiperkapnija i hipoksija. Simptomi koji prate ovakvo teško stanje su:
- pospanost, koma
- cijanoza
- bradipneja (jako usporeno disanje)
Dijagnoza i liječenje[uredi | uredi izvor]
Dijagnoza se postavlja anamnezom, odnosno heteroanamnezom (podaci koje daju druge osobe), inspekcijom, auskultacijom, mjerenjem arterijskog krvnog pritiska, mjerenjem pulsa, pulsoksimetrija, analiza gasova u krvi, analiza (skrining) urina na psihoaktivne materije i rendgen dijagnostika.
Liječenje se sastoji u otklanjanju hipoksije: aplikacija kisika, koja u težim slučajevima nije dovoljna, te se iz tog razloga pristupa endotrahealnoj intubaciji i mašinskoj potpori disanja.
Depresija centra za disanje uklanja se aplikacijom lijekova:
- kod predoziranja opoidima primjenjuje se Naloxon 0,5-10 mcg/kg tjelesne težine (0,04 -1 mg) i.v. Pritom se vrši titracija lijeka sve do postizanja željenog efekta.
- kod predoziranja benzodiazepinima primjenjuje se flumazenil 3-30 mcg/kg tj. težine (0,2 - 2 mg) i.v. isto tako titracijom doze ovog lijeka (infuzija).
Potrebno je još naglasiti da se lijekovi koji stimulišu disanje, odnosno centar za disanje ne upotrebljavaju (kao npr. Doxapram ili Amiphenazol), jer je njihova efikasnost nesigurna, a opasnost njihove upotrebe velika.