Churchill (tenk)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Infantry Tank Mark IV Churchill (A22)
Churchill IV.jpg
Svojstva
Posada 5
Dužina 7.44 m
Širina 2.74 m
Visina 3.25 m
Težina 40 tona
Oklop i naoružanje
Oklop 16-102 mm
Osnovno naoružanje 57 mm top
Sekundarno naoružanje 2x 7.92 mm mitraljez
Pokretljivost
Pogon Beford V12 benzinski
350 KS
Brzina na cesti 25 km/h
Domet 193 km

Churchill (službeno eng. Infantry Tank Mark IV Churchill) je bio britanski teški pješadijski tenk u Drugom svjetskom ratu. Prvi je britanski tenk koji je projektiran za vrijeme rata.

Nasljednik Churchilla je trebao biti teški tenk Black Prince, ali projekt nije stigao dalje od prototipa.

Razvoj i proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Pet prototipa je izrađeno u Belfastu sredinom 1940. godine. Bili su dizajnirani po uzoru na Markove iz Prvog svjetskog rata, što je u ono vrijeme već bio zastarjeli koncept. Imali su dugo tijelo kako bi mogli prelaziti preko širih rovova i trebali su biti naoružani s dva 2-pounder topa montiranih na obje strane vozila, iako oni nikada nisu postavljeni. Koncept nije prihvaćen za serijsku proizvodnju, ali je nekim dijelom iskorišten na razvoju novog tenka, Churchill.[1]

Churchill I

Nakon početka rata, projektiranje svih tenkova je bilo požurivano, pa tako i Churchilla od kojeg su očekivanja bila velika. Projektantima je dan rok da u godinu dana dovrše proizvodni model novog tenka. Zbog toga je u prvim proizvodnim verzijama bilo mnogo mehaničkih problema i kvarovi su bili česti. Gabariti tenka su bili određeni mogućnostima tadašnje željezničke mreže. Prvi model je proizveden 1941. naoružan s 2 pounder topom montiranim u kupolu i 76,2 mm haubicom u prednjem dijelu tijela za blisku artiljerijsku podršku pješadije. Zbog debelog oklopa i solidne terenske pokretljivosti (iako spor) bio je jedan od najboljih britanskih tenkova u ratu. Tijekom rata su ispravljani određeni nedostaci i tenk je poboljšavan. Verzija Churchill III se pojavila u martu 1942. i bila je naoružana većim 6-pounder topom montiranim u redizajniranu kupolu. Slijedile su daljnje poboljšane verzije, sve do Churchilla VII naoružanog s 75 mm topom i podebljanim prednjim oklopom, sada debljine do 150 mm. Jedan od posljednjih, Churchill VIII je bio naoružan haubicom kalibra 95 mm. Raniji modeli su također bili modernizirani i dodatno oklopljeni. U sjevernoj Africi, 120 Churchilla IV je naoružano topom kalibra 75 mm i Browning mitraljezima skinutih s onesposobljenih M4 Shermana. Nazvani su N.A. 75 i korišteni su u invaziji na Italiju. Tijekom rata ukupno je proizvedeno 5640 tenkova.[2][1]

Borbena upotreba[uredi | uredi izvor]

Churchilli su prvi puta korišteni u desantu na Dijep u augustu 1942., ali ti tenkovi (pretežito Churchilli I i III) se nisu mogli pokazati u borbi jer je većina desantnih čamaca bilo onesposobljeno prije dolaska do obale. Samo je nekoliko tenkova stiglo do obale. Velik broj Churchilla III je dopremljeno sovjetima u kolovozu 1942., a u listopadu tri su Churchilla korištena u bitci kod El Alameina. Njihovo borbeno djelovanje u Tunisu je bilo vrlo uspješno, kao i u Italiji. Nekoliko brigada sastavljenih od Churchilla (do maksimalno tri nakon iskrcavanja u Normandiji) je sudjelovalo u borbama na sjeverozapadu Europe, gdje se njihov debeo oklop pokazao vrlo korisnim, ali su njihovi topovi u odnosu na njemačke bili preslabi.[1]

Posebna vozila[uredi | uredi izvor]

Churchill je kao najpopularniji britanski tenk bio preinačen u mnoga posebna vozila za specijalne namjene. Neke od inačica su bile:[2]

  • Churchill Oke/Crocodile - jedna strojnica je zamijenjena bacačem plamena
  • Churchill AVRE (Armoured Vehicle Royal Engineers) - vozila naoružana minobacačem kalibra 290 mm, opremljena svežnjem za prelazak preko rovova i ostalom opremom
  • Churchill ARV (Armoured Recovery Vehicle) - oklopno vozilo za popravke
  • Churchill ARK (Armoured Ramp Carrier) - oklopni nosač mosta
  • Churchill AMRA (Anti-Mine Roller Attachment) - čistač mina za montiranim raznim sustavima za aktiviranje mina
  • Churchill Kangaroo - teški oklopni transporter

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c B. T. White, "British tanks 1915-1945", London, 1963., str. 65-66.
  2. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Forty
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: