Codex Argenteus

Codex Argenteus (Srebrena Biblija) je jedinstven rukopis četiri jevanđelja na gotskom, u međuvremenu, izumrlom govoru i pismu s početka 6. vijeka, ujedno je i neprocjenjiv izvor za izučavanje starogermnaskog govora i prvog germanskog savremenog alfabeta.

Listovi su purpurno crveni pergament visokog kvaliteta, dok je korišteno mastilo sa nešto zlatne i pretežno srebrene boje po čemu je knjiga i dobila svoj naziv "srebrena". Kniga je u Švedsku prispjela kao ratni plijen iz Praga 1648 i bila je uvrštena u biblioteku švedske kraljice Kristine. Nakon njene abdikacije, knjiga postaje vlasništvo dvorskog bibliotekara holandskog porijekla Isaka Vosiusa (Isaac Vossius) koji knjigu odnosi u Holandiju. Tamo istu knjigu na nekom trgu kupuje švedski plemić Magnus Gabriel De la Gardie i poklanja je univerzitetskoj biblioteci u Upsali, 1669. Na istom univerzitetu je prof. Olof Rudbek stariji pokušao izmijeniti dio originalnog teksta po čemu je ispalo da je Isus lično obišao svetilište u Upsali, inače sjedište švedske biskupije, kako bi to mjesto promovisao u u kolijevku zapadnoevropskog kršćanstva.

Johan Ire (Johan Ihre) je ubrzo dokazao da je prijevod teksta Srebrene Biblije sa grčkog na gotki govor uradio gotski biskup Vulfila (Wulfila) (grč. Ulfilas) između 318 i 383 godine, negdje u Trakiji, današnjoj Bugarskoj. Njegov fragment je prepisan u Italiji, najvjerovatnije u Raveni, prijestolnici Istočnogotskog kraljevstva. Starost teksta je dokazana C₁₄ postupkom i uglavnom se tvrdi da je ovaj raskošan primjerak izrađen po nalogu samog kralja Teoderika Velikog. Zanimljivo je da je knjiga bila potpuno nepoznata skoro jedan cijeli milenijum, a pretpostavlja se da je vijekovima pripadala riznici Karla Velikog, franačkog kralja, čija vojska je učestvovala u ratovima koji su dokrajčili postojanje, kako Zapadno- tako i Istočnogotskog kraljevstva na tlu evropskog kontinenta. Izvorno je Srebrena Biblija sadržavala 336 listova, od čega je sačuvano samo 188. U Uppsali se nalazi 187, a jedan list je pronađen i čuva se u stolnoj crkvi u Špajeru (Speyer) u Njemačkoj. Iako se koristi naziv Srebrena Biblija, ipak je rukopis samo Knjiga Četiri Evanđelja, po Matiji, Ivanu, Luki i Marku.

Ovaj primjerak knjige prikazan je u javnosti po prvi put godine 1995. Iako je obezbjeđenje bilo dosta jako, ipak je knjiga bila nestala, ali je ubrzo pronađena i danas se čuva u muzeju univerzitetske biblioteke Klaudija Rediviva (Claudia Rediviva) u Uppsali, dok se na internetu mogu naći sve skanirane stranice u kopiji.

Bibliografija

• Åke Ohlmarks "Goternas bibel" Kronos/Tidens Förlag - Stockholm