Codex Argenteus

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Stranica iz knjige Codex Argenteus.

Codex Argenteus (Srebrena Biblija) je jedinstven rukopis četiri jevanđelja na gotskom jeziku, izumrlom govoru i pismu s početka 6. vijeka, ujedno je i neprocjenjiv izvor za izučavanje starogermanskog govora i prvog germanskog savremenog alfabeta.

Listovi su purpurno crveni pergament visokog kvaliteta, dok je korišteno mastilo sa nešto zlatne i pretežno srebrene boje po čemu je knjiga i dobila svoj naziv "srebrena". Knjiga je u Švedsku prispjela kao ratni plijen iz Praga 1648. i bila je uvrštena u biblioteku švedske kraljice Kristine. Nakon njene ostavke, knjiga postaje vlasništvo dvorskog bibliotekara holandskog porijekla Isaka Vosiusa (Isaac Vossius), koji knjigu odnosi u Holandiju. Tamo istu knjigu na nekom trgu kupuje švedski plemić "Magnus Gabriel De la Gardie" i poklanja je univerzitetskoj biblioteci u Uppsali, 1669. Na istom univerzitetu je prof. Olof Rudbek stariji pokušao izmijeniti dio originalnog teksta po čemu je ispalo da je Isus lično obišao svetilište u Uppsali, sjedištu švedske biskupije, kako bi to mjesto promovisao u kolijevku zapadnoevropskog kršćanstva.

Johan Ire (Johan Ihre) je ubrzo dokazao da je prijevod teksta Srebrene Biblije sa grčkog na gotski govor uradio gotski biskup Vulfila (Wulfila) (grč. Ulfilas) između 318. i 383. godine, negdje u Trakiji, današnjoj Bugarskoj. Njegov fragment je prepisan u Italiji, najvjerovatnije u Raveni, prijestolnici Istočnogotskog kraljevstva. Starost teksta je dokazana C14 postupkom i uglavnom se tvrdi da je ovaj raskošan primjerak izrađen po nalogu samog kralja Teodorika Velikog. Zanimljivo je da je knjiga bila potpuno nepoznata skoro jedan cijeli milenijum, a pretpostavlja se da je vijekovima pripadala riznici Karla Velikog, franačkog kralja, čija vojska je učestvovala u ratovima koji su dokrajčili postojanje kako Zapadnog- tako i istočnogotskog kraljevstva na tlu evropskog kontinenta. Izvorno je Srebrena Biblija sadržavala 336 listova, od čega je sačuvano samo 188. U Uppsali se nalazi 187, a jedan list je pronađen i čuva se u stolnoj crkvi u Špajeru (Speyer) u Njemačkoj. Iako se koristi naziv Srebrena Biblija, ipak je rukopis samo Knjiga Četiri Evanđelja, po Matiji, Ivanu, Luki i Marku.

Ovaj primjerak knjige prikazan je u javnosti po prvi put godine 1995. Iako je obezbjeđenje bilo dosta jako, knjiga je ipak nestala, ali je ubrzo pronađena i danas se čuva u muzeju univerzitetske biblioteke Klaudija Rediviva (Claudia Rediviva) u Uppsali, dok se na internetu mogu naći sve skenirane stranice u kopiji.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Åke Ohlmarks "Goternas bibel"(Biblijski bogovi) Kronos/Tidens Förlag - Stockholm

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: