Crkva svetih Ćirila i Metoda u Sarajevu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetih Ćirila i Metoda
Crkva Svetih Ćirila i Metoda, ulaz

Crkva Svetih Ćirila i Metoda je neorenesansna katolička bogomolja u sklopu Visoke teološke škole Vrhbosanske nadbiskupije. Smještena je u sarajevskoj općini Stari Grad. Škola je počela raditi 1890. godine.[1] Izgradnja ovog sakralnog, dijelom i obrazovnog, objekta započela je 1892. godine nakon prihvaćanja Vancaševog projekta, predstavljenog 1892., a dorađenog 1895. godine. Radovi su završeni 1896. godine, kad je crkva i blagoslovljena [2].

U skladu sa svojim prethodnim arhitektonskim rješenjima, projektant Vancaš, inače dobrim dijelom zaslužan za današnji izgled Sarajeva, u neorenesansnu strukturu unio je neke barokne elemente, uočljive na pročelju, zvoniku i na skulpturama. Ukupan pak dojam jako asocira na Crkvu Svetoga Petra u Rimu, koja mu je vjerovatno poslužila kao uzor.

Među brojnim umjetninama koje krase enterijer, treba istaknuti radove austrijskog slikara Josipa Kriklera[3], hrvatskog slikara Otona Ivekovića, austrijskog slikara Franza Schmidta i drugih.

11. marta 2011. godine je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo) donijela odluku kojim se graditeljska cjelina Crkva Svetog Ćirila i Metoda s Bogoslovijom u Sarajevu proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zbornik radova Vrhbosanska katolička bogoslovija, 1890-1990 : zbornik radova znanstvenoga simpozija održanog u Sarajevu 3. i 4. maja 1991., prigodom obilježavanja stote obljetnice postojanja Bogoslovije
  2. ^ Snježana Mutapčić: Sarajevske crkve kroz povijest umjetnosti, Hrvatska misao, Sarajevo, 2000.
  3. ^ a b "Odluka o proglašenju graditeljske cjeline – Crkve Svetog Ćirila i Metoda sa Bogoslovijom u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". Arhivirano s originala, 4. 4. 2015. Pristupljeno 23. 3. 2012.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]